Tekst iz The National Interest analizira posljedice slabljenja iranskog regionalnog utjecaja tokom 2025. godine i predviđa da će 2026. biti obilježena nizom niskointenzivnih, ali potencijalno eskalirajućih sukoba u Jemenu, Siriji, Libanu i Gazi, bez jasnog novog regionalnog poretka.

Slabljenje iranskog utjecaja otvorilo je prostor za nove sukobe širom Bliskog istoka koji će definirati 2026. godinu. Umjesto smanjenja napetosti, regija je ušla u fazu fragmentacije, u kojoj više lokalnih i regionalnih aktera pokušava popuniti nastali vakuum moći.

U Jemenu se nastavlja dugotrajan sukob između Huta, koje je ranije snažno podržavao Iran, i suprotstavljenih snaga iza kojih stoje Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. 

Iran se istovremeno suočava s unutrašnjim protestima i ekonomskim pritiscima. Iako je vlast u prošlosti uspijevala slomiti proteste, tekst ističe da je Teheran sada slabiji nego ranije, s manjom sposobnošću projekcije moći u regiji. To ohrabruje opozicione grupe, uključujući kurdske pokrete i političke aktere u egzilu.

U Siriji, nakon pada Assadovog režima krajem 2024. godine, nova vlast pokušava konsolidirati kontrolu, ali se suočava s otporom kurdskih snaga, naročito u Alepu. Sukobi između sirijske vojske i kurdskih snaga dovode u pitanje širu stabilnost zemlje i mogu uvući američki podržane Sirijske demokratske snage. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države podržavaju razgovore između Izraela i Sirije s ciljem smanjenja napetosti.

Izrael je dodatno uključen kroz prisustvo u tampon-zoni na jugu Sirije i podršku Druzima. Tekst procjenjuje da bi 2026. godina mogla donijeti ograničeno poboljšanje izraelsko-sirijskih odnosa, ali bez pune normalizacije.

Gaza ostaje u političkom vakuumu nakon krhkog primirja između Izraela i Hamasa. Hamas odbija razoružavanje, a ne postoji međunarodna snaga spremna preuzeti stabilizaciju i obnovu teritorije. Slična situacija je i u južnom Libanonu, gdje Hezbollah nije razoružan, što Izrael koristi kao opravdanje za nastavak zračnih udara.

The National Interest naglašava da su ovi sukobi međusobno povezani i da proizlaze iz istog problema: vakuuma moći nastalog slabljenjem Irana i raspadom državnih struktura. Umjesto jasne nove ravnoteže, 2026. godina će biti obilježena dugotrajnim pregovorima, lokalnim sukobima i stalnim rizikom šire eskalacije.