Tenk - koji zapravo i nije tenk - mogao bi biti nacionalni spomenik Somalilanda, zemlje koja zapravo nije država. Oklopno vozilo, koje stoji pored autoputa 1 u gradu Hargeisi, predstavlja nekadašnje ratno oružje koje je stiglo iz Somalije 1988. godine kako bi se spriječilo da ovaj teritorij na Rogu Afrike stekne nezavisnost. Danas je taj tenk dio krajolika u glavnom gradu zemlje koja se prije 35 godina proglasila republikom.

Gotovo nijedna zemlja ne priznaje Somaliland... ali teško se pretvarati da on ne postoji.

Ratna mašina bila je jedva vidljiva 18. maja zbog mnoštva mladih ljudi koji su se smjestili na njegovu kupolu - nisu htjeli propustiti priliku da bace pogled na vojnu paradu povodom Nacionalnog dana Somalilanda. Davne 1991. godine, ova separatistička regija proglasila je nezavisnost nakon pada režima somalijskog diktatora Mohameda Sijada Barea. Nakon toga, bombardovanje je opustošilo Hargeisu, ostavljajući za sobom rane koje su i danas otvorene. Prema vlastima koje upravljaju ovom regijom, poginulo je do 200.000 ljudi, od tadašnje populacije od oko tri miliona stanovnika.

Od tada je Somaliland - bilo da ga smatrate nezavisnom državom ili separatističkom teritorijom, zavisno od toga koga pitate - izgradio institucije i održao izbore uz mirne političke tranzicije. Ima sopstvenu valutu, zastavu i vojsku. Sve se to moglo vidjeti tokom vojne parade 18. maja, koja je prošla jednom od glavnih gradskih saobraćajnica. Marširajući sredinom puta, oružane snage su pokazale svoje skromne vojne sposobnosti, s između 8.000 i 12.500 pripadnika, prema podacima londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije.

Na marginama, odani građani bili su odjeveni u sveprisutnu crvenu, zelenu i bijelu boju nacionalne zastave. Žene su nosile haljine i mahrame, dok su muškarci nosili majice kratkih rukava, imali su obojenu kosu, sunčane naočale i kozije bradice. Hiljade zastava visilo je sa zgrada, a mnoštvo okupljenih je njima mahalo, piše Lola Hierro za El Pais.

- Kada bi postojala snažnija riječ od ljubavi, upotrijebio bih je da opišem šta osjećam prema svojoj zemlji - uzviknuo je Mokhtar, oduševljeni građanin.

Što se tiče institucija, okupili su se najrelevantniji nacionalni organi vlasti, kao i neki strani saveznici koji podržavaju nezavisnost Somalilanda. Zvaničnici su došli iz Etiopije, Tajvana (koji održava službene odnose sa Somalilandom od 2020. godine), Ujedinjenih Arapskih Emirata i, naravno, Izraela, jedine zemlje na svijetu koja je priznala nezavisnost Somalilanda prije samo pet mjeseci.

Predsjednik Abdirahman Mohamed Abdullahi, poznat i kao Irro, sjedio je u VIP loži, upravo stigavši iz Abu Dhabija nakon posjete obilježene nagađanjima o novom diplomatskom priznanju (što se još uvijek nije ostvarilo).

- Ovo je prvi put da obilježavamo 18. maj kao Republika Somaliland - izjavio je tokom svog govora.

Foto: Lola Hierro/El Pais

U svom obraćanju, Irro je najavio da će njegov izraelski kolega primiti akreditive ambasadora Somalilanda Mohameda Hajija, "prvog službeno priznatog ambasadora Republike Somaliland". Savez s Izraelom je, zapravo, dominirao cijelom proslavom.

Među međunarodnim gostima bili su strani novinari, uključujući predstavnike El Paisa, koje je pozvalo Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne saradnje. Najveću grupu su, međutim, činili izraelski novinari, što je razumljivo s obzirom na značaj ovog novog saveza. Za Somaliland to predstavlja skok u međunarodnom legitimitetu. S druge strane, vladi Benjamina Netanyahua Somaliland nudi strateški položaj s pogledom na moreuz Bab el-Mandeb i obalu Jemena, u jednom od najosjetljivijih pomorskih koridora na planeti (danas još i više zbog rata na Bliskom istoku i zatvaranja Hormuškog tjesnaca).

Među okupljenima, priznanje Somalilanda od Izraela doživljavalo se manje kao strateško pitanje, a više kao pitanje identiteta. Tako su se osjećale Robo i Fatma, dvije od mnogih žena koje su pokušavale prići bliže prvom redu parade dok ih je lokalni policajac gurao granom.

- Mi smo Somalilanđani, živjela naša zemlja! - ponavljala je Fatma, mašući svojom malom zastavom. S druge strane ulice, 44-godišnji Mohamed prisjetio se kako je imao osam godina kada je vidio somalijske tenkove kako ulaze u Hargeisu.

- Nikada neću zaboraviti taj strah - rekao je. Poput Mohameda, mnogi posmatrači nose strašna sjećanja na taj rat, u kojem je Bare bombardovao civilno stanovništvo Isaaqa, većinske etničke grupe, i uništio 70 posto grada.

Godine 2026. situacija se preokrenula. Somaliland se može pohvaliti neviđenom stabilnošću u nekada turbulentnoj regiji. Dok se Somalija i dalje bori s nasiljem grupe Al-Shabaab, ovdje nije bilo napada od 2008. godine. Granične tenzije i dalje postoje, uz optužbe da su određene manjinske grupe ekonomski marginalizirane, ali odsustvo nasilja jedan je od glavnih argumenata koje političari i građani koriste u odbrani svoje autonomije.

- Odvajanje od Somalije nije bilo potaknuto mržnjom ili emocijama, već lekcijama naučenim iz propale unije Somalilanda i Somalije, koja je započela 1. jula 1960. - ustvrdio je Irro tokom govora.

Foto: Lola Hierro/El Pais

No, uprkos prividnom skladu, ne slažu se svi s putem kojim Somaliland ide. Nedavno je poduzet rizičniji korak koji je uzburkao društvene mreže. Naime, vlada u Hargeisi donijela je odluku o otvaranju ambasade u Izraelu i to u Jerusalemu, a ne u Tel Avivu. To se smatra svojevrsnom provokacijom, s obzirom na to da većina međunarodne zajednice ne priznaje Jerusalem kao glavni grad Izraela. Samo sedam zemalja je tamo otvorilo ambasade, uključujući SAD 2017. godine, tokom prvog mandata Donalda Trumpa.

Čini se da ovaj gest nije privukao pažnju onih Somalilanđana koji su manje upoznati s međunarodnom politikom, ali jeste onih koji pomno prate globalna zbivanja i koji, teoretski, i dalje podržavaju prijateljstvo s Izraelom, pod uvjetom da to služi nacionalnom cilju.

Jedan od zabrinutih je Hamsa M. Jama. Rođen je u Njemačkoj u porodici porijeklom iz Somalilanda i osnivač je platforme "Hargeisa Debates" koja promovira dijalog i demokratiju.

- Potrebno nam je priznanje, ali ovo ide predaleko. Moglo bi nam donijeti više problema nego rješenja - smatra on.

Afrička unija, Arapska liga, Kina, Evropska unija, Turska, Egipat, kao i blok zemalja Perzijskog zaljeva predvođen Saudijskom Arabijom, odbacili su strateško približavanje Izraela i Somalilanda, nazivajući ga "opasnim presedanom" i "kršenjem" suvereniteta Somalije.

Iz Jamine perspektive, stanovništvo se ne protivi savezu samo zato što ne razumije njegovo suštinsko značenje.

- Ljudi misle samo o tome da im se zemlja prizna. Ne gledaju dalje od toga - jadikuje on uz šolju čaja u hotelskom kafiću u Hargeisi.

Nakon što se svečanosti završe, rutina ponovo preuzima kontrolu. Prodavnice podižu roletne, škole se pune učenicima, saobraćaj i trube postaju dominantni, dok užurbani stanovnici prolaze ulicama miješajući se s desetinama koza. Mnoge životinje na leđima imaju napisane brojeve telefona svojih vlasnika, u slučaju da se izgube.

Foto: Lola Hierro/El Pais

U podnožju starog MiG-17, koji sada stoji kao nacionalni spomenik Somalilanda (isti model aviona korišten je za bombardovanje Hargeise tokom građanskog rata), 53-godišnji Abdi prepričava kako je avion baš poput onog iza njega ubio njegovog oca. Lovac, postavljen na vrhu stuba u srcu grada, odaje počast žrtvama sukoba. Postao je pravi nacionalni simbol.

- Sve što želimo je međunarodno priznanje, to je ono što zaslužujemo. Dogodile su se strašne stvari... samo želimo slobodu - uzdiše Abdi. Za njega je glavni problem nepriznavanja nemogućnost putovanja i interakcije s drugim narodima, što direktno šteti ekonomiji, obrazovanju i razvoju.

Somaliland nema potpuni pristup međunarodnom finansijskom sistemu. Njegovi građani se suočavaju s ogromnim poteškoćama pri putovanju s vlastitim pasošima. Mnogi međunarodni transferi i dalje zavise od posrednika ili čak od neprijateljske Somalije. Abdousalam to vrlo dobro zna - on prodaje sportsku odjeću, uglavnom dresove stranih klubova. Jedan od njegovih proizvoda je rijetkost, a to je dres reprezentacije Somalilanda.

- Ponekad zaradim, ponekad izgubim - kaže on sliježući ramenima. Život u Hargeisi, kao i bilo gdje drugdje, nekada je težak, "s dobrim i lošim trenucima".

Svakako, svakodnevica je stalni podsjetnik na ograničenja postojanja u nepriznatoj državi. Međutim, ta normalnost, koju neki često odbacuju kao dosadnu, za njih je izvor ponosa.

U glavnom gradu možete iznajmiti stan za samo nekoliko dolara mjesečno, ali prosječna plata ne prelazi 200 dolara, dok i dalje vladaju ogromna nejednakost i siromaštvo. Većina ulica je neasfaltirana, zgrade rijetko imaju više od šest spratova, a uvozna roba je preskupa. Bočica gela za tuširanje i čokolada zapadnih brendova koštaju oko 9 dolara.

- Uvozimo čak i luk - primjećuje Jama. Jedino što dolazi iz ove sušne zemlje, prekrivene grmljem, kamenjem i akacijama, jeste stoka - uglavnom koze i kamile, čije je mlijeko praktično nacionalno piće.

Foto: Lola Hierro/El Pais

Somaliland i dalje čeka nova priznanja. Danima su kružile glasine o mogućim objavama iz drugih afričkih zemalja i Ujedinjenih Arapskih Emirata. To se nije dogodilo. Ali u Hargeisi mnogi vjeruju da su se vrata već otvorila... i da je Izrael bio samo prvi korak.

Dan nakon proslave 18. maja, ulice su bile puste. A vojni "tenk", na koji su se mladi penjali da posmatraju paradu, konačno se mogao jasno vidjeti. Ispostavilo se da je napravljen od papira. Čak su mu i točkovi bili nevješto naslikani.

Ovo bi mogla biti i metafora za Somaliland - izmišljeni tenk u izmišljenoj zemlji koju protivnici separatizma upoređuju s Narnijom ili Međuzemljem. Ali, na kraju, postoji i mogućnost poređenja ove teritorije s onim MiG-om 17, tj. ratnim avionom koji je, uprkos svemu, bio veoma stvaran. Baš onakav kakvim Somalilanđani žele da ih ostatak svijeta vidi.