Postoje ljudi koji kroz ovaj svijet prođu ne ostavljajući samo tragove u vremenu, već duboke brazde u duši naroda, ispisane perom istine i mastilom nepokolebljive vjere.

Jedan od takvih, čije ime se čulo, čije ime se čuje i čije ime će se čuti između nebeskih prostranstava i bosanskih planina, jeste šejh Halil Brzina, čovjek u čijem su se biću, u savršenom skladu, sreli sablja pravednog ratnika i tespih skrušenog arifa.

Ovog mubarek petka, kada se obilježava godišnjica njegovog preseljenja na bolji svijet, tuguje se za odlaskom jednog vojnog lidera, komandanta Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade, ali i pastira duša, onog koji je svojim borcima ulijevao snagu koja ne izvire iz čelika, već iz čistog srca i oslonca na Stvoritelja.

U vihoru rata, pod zastavom časti, on je uspravno stajao kao bedem slobode, učeći nas da se domovina ne brani samo oružjem, već obrazom, moralom i dovom. Njegovo komandovanje bilo je hizmet – služenje narodu i pravdi, a njegova hrabrost tiha, dostojanstvena i nepokolebljiva.

On je bio tihi okean mudrosti u miru Nakšibendijske tekije na Mejtašu. Tamo, pod svjetlošću kandilja, šejh Halil je tkao nevidljive niti ljubavi, povezujući srca tragalaca za istinom. Njegova riječ bila je mehlem, a njegov pogled ogledalo u kojem su se ogledale najljepše ljudske vrline. Učio nas je da je najveći džihad onaj koji se vodi unutar vlastitih prsa, a da je najveća pobjeda ona nad vlastitim egom.

Tekija na Mejtašu, pod njegovim vodstvom, postala je utočište, luka mira i vrelo s kojeg su se napajale generacije žedne duhovnosti. Šejh Halil bio je živi primjer kako se živi islam – blago, široko, s ljubavlju prema svakom stvorenju, ali s nesalomljivim dostojanstvom pred nepravdom.

Njegov odlazak ostavio je prazninu u safovima, ali je njegova ostavština postala svjetionik. On i danas živi kroz svaki šapat zikra na Mejtašu, kroz svaku priču o junaštvu Sedme brigade i kroz svako srce koje je usmjerio prema dobru.

Neka mu se Milostivi Gospodar smiluje, podari mu najviše džennetske deredže i proživi ga sa šehidima i salihinima, onima koje je toliko volio i kojima je čitav život težio. Bosna će pamtiti svog šejha i svog generala, onoga koji je čuvao njene granice, a dovom i njenu dušu.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasi’aten.