Državno tužilaštvo donijelo je odluku o neprovođenju istrage za mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na zgradi Narodne kuhinje u Banjoj Luci navodeći da nije bilo moguće utvrditi da je oslikan njegov lik.
Ni pripadnici SIPA-e ni postupajući tužilac nisu prepoznali zločinca Mladića.
Kako je to potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković, koji je i podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog "umjetnika" - inače obožavatelja zločinca Mladića - sarkastično prokomentirao "nije krivično djelo nacrtati čiču u uniformi".
- "Sto godina samoće", metafora je koja je prvi put upotrijebljena u romanu španskog nobelovca Gabriela Garcia Marqueza, koji hronološki prati porodicu iz jednog sela, kao što mi hronološki pratimo rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine i nagledali smo se svega i svačega. Od samog osnivanja suda i tužilaštva, moglo bi se izdvojiti prvih nekoliko godina uspješnog rada, zatim nekoliko godina stagnacije a ostalo je katastrofa – kaže za Stav Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Ističe kako su još 2008. godine upozoravali da se procesuiranje ratnih zločina usmjerava ka izjednačavanju odgovornosti, kako kažu, "svih zaraćenih strana" ( Tužilaštvo i Sud BiH još uvijek primjenjuju termin "u periodu sukoba tri zaraćene strane u BiH") pored činjenice da postoje međunarodne presude o jasno definisanom međunarodnom oružanom sukobu u BiH u kojem su učestvovali politički i vojni vrh Srbije i Hrvatske.
- Tada se stvorila pretpostavka, odnosno urađena strategija za procesuiranje ratnih zločina, po nacionalnom ključu. Nakon toga je uklonjena "A" lista Haškog tribunala i stvorena petpostavka za procesuiranje predmeta ratnih zločina po nahođenju tužioca – podsjeća Tahirović.
Nedugo zatim, nastavlja on dalje, uklonjeni su strani tužioci iz odjela za ratne zločine a zatim i strane sudije iz Suda BiH.
- Tako je stvorena potpuna prevlast Zagreba i Beograda da bez bilo kakvih problema "ovladaju" u potpunosti pravosuđem u BiH, a već imaju ministre pravde po vertikali. Mi smo uporno ukazivali na katastrofalne posljedice jedne takve kontrole. Očito da nas niko nije niti slušao niti razumio. Ovladavanjem pravosuđem kreće hajka na pripadnike Armije RBiH, hapsi se za sve i svašta od mrkog pogleda do šamara. Nakon toga slijede još očitije i sramotnije odluke Tužilaštva - ako podneste prijavu Tužilaštvo vam odgovori da je "provelo istragu" te utvrdilo da "Dodik ima i prijatelja muslimana", dakle ne Bošnjaka kao konstitutivnog naroda, već muslimana - potcrtava Tahirović.
Podsjeća da se nakon višegodišnjeg upornog lobiranja dolazi i do Zakona o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina i veličanja i glorifikacije presuđenih ratnih zločinaca.
- I već godinama Tužilaštvo uporno odbija postupiti po zakonu, izmišljaju se izgovori od onog smiješnog izgovora glavnog tužioca da " tužioci ne znaju raditi" na procesuiranju predmeta negiranja genocida, pa prijava nije urađena u skladu sa zakonom, da nema elemenata krivične odgovornosti pa do zadnjeg da istražitelji praktično ne znaju, ono što znaju i djeca u Africi, Novom Zelandu ali i u entitetu RS, ko je Ratko Mladić. Naravno da znaju. Znaju, da ironija bude veća i ko je i šta je uradio i za šta je osuđen i vjerovatno ovih dana sjede negdje po kaficima i izmišljaju nove metafore kako omalovažiti jedan narod. Da podsjetim na kraju, ako neko ne zna, Ratko Mladić je presuđeni ratni zlocinac, kojem je prije neki dan predsjednica Haškog suda odbila, po ko zna koji put, zahtjev za prijevremno puštanje na slobodu, metaforički rečeno, jer puno laže. Pravno, jer se dugi niz godina krio i izbjegavao odgovornost. Dakle zločinac sa imenom, prezimenom, likom i djelom prepoznatim u cijelom svijetu, a samo ga, zamislite čuda, ne prepoznaju na zgradi u Banjoj Luci pripadnici SIPA-e i postupajući tužilac – zaključuje na kraju Tahirović.
