Rodio se u Širazu, u Iranu, oko 1210. godine, a bez oca je ostao još u ranom djetinjstvu. U mladosti iskusivši siromaštvo i poteškoće, napustio je svoj rodni grad da bi otišao u Bagdad zbog obrazovanja. Bio je učenik Nizamija medrese, jedne od tadašnjih prestižnih obrazovnih institucija, gdje je pohađao islamske nauke, pravo, način vladavine, historiju, arapsku književnost i islamsku teologiju. Teški uslovi nakon mongolske invazije Harezma i Irana doveli su ga do toga da trideset godina luta u inostranstvu i kroz Anadoliju. Posjetio je Konju, Siriju, Egipat i Irak. Na putu za hadž posjetio je i Jerusalem, pa Mekku i Medinu.

Zbog mongolskih invazija često je bio prinuđen živjeti u zabačenim područjima, sretao je karavane, preplašene za svoje živote na Putu svile. Kada se ponovo pojavio u rodnom gradu Širazu, vjerovatno je bio u kasnim četrdesetim godinama. Širaz je tada uživao period relativnog mira. Sa'di ne samo da je bio pozdravljen pri dolasku u grad nego mu je ukazano veliko poštovanje od vladara i ubrajao se među velikanima provincije Fars. Ostatak života proveo je u rodnom Širazu.

Sa'dijeva najpoznatija djela su Bustan, završen 1257. godine i Đulistan, 1258. godine. Bustan u prijevodu znači mjesto mirisa (raznih lijepih mirisa spojenih na jednom mjestu, behar, ruže..), napisan je u stihu. Sadrži priče koje prirodno ilustriraju standardne vrline preporučene muslimanima (pravda, plemenitost, skromnost, zadovoljstvo) i razmišljanja o ponašanju derviša.

Đulistan u prijevodu znači ružičnjak, to je djelo većinski napisano u prozi i sadrži priče i lično doživljene anegdote. Tekst je protkan različitim kratkim pjesmama koje sadrže aforizme, savjete, duhovna razmišljanja, pokazujući Sa'dijevu duboku svijest o apsurdnosti ljudske egzistencije. Sudbina onih koji zavise od promjenjivih raspoloženja vladara u suprotnosti je sa slobodom derviša. Među najpoznatijim njegovim aforizmima jeste Beni Adem, gdje poziva na rušenje barijera među ljudima.

Širazi je govorio: "Ljudi su dijelovi jednoga tijela, jer čovjek je stvoren od iste materije. Kad jedan dio oboli, ni drugi ne ostaju u miru. Ti, koji se ne brineš za nevolje drugih, nisi dostojan da te zovu čovjekom."