Raneem Mousa podiže tešku knjigu s polomljene police u unutrašnjosti stoljetne biblioteke Velike džamije Omari u Gazi.

Malom četkicom nježno uklanja slojeve prašine prije nego što knjigu preda kolegi, koji je briše mekanom krpom. Zajedno je nose u ono što nazivaju "najsigurnijim kutkom", malim prostorom rezerviranim za sveske koje su uspjeli spasiti.

Riječ je o mukotrpnom, improvizovanom naporu spašavanja rijetkih knjiga i rukopisa iz historijske zbirke uništene tokom izraelskog bombardovanja i genocida u Gazi.

- Biblioteka je bila puna gelera, ruševina i izmeta životinja lutalica koje su tu potražile zaklon. Stotine uništenih knjiga i pocijepanih papira bilo je razasuto po tlu, zatrpano kamenjem - izjavila je 35-godišnja Mousa za Middle East Eye.

Mousa je magistrica arapskog jezika i jedna od palestinskih volonterki iz Instituta Eyes on Heritage u gradu Gazi, koje su pokrenule, kako kažu, misiju "prve pomoći" kako bi sačuvale ono što je preostalo.

Opsesija smrću

Jezivi "snovi" izraelskog ministra: Ben-Gvir objavio bizaran video s omčama za vješanje

- Počeli smo uklanjanjem kamenja i čišćenjem prostora. Bez specijaliziranih alata za konzervaciju i opreme za čišćenje, poput alkohola, oslanjali smo se na najjednostavnije metode: suhe krpe, obične četke i vlažne knjige koje smo sušili na zraku - rekla je. 

Velika džamija Omari, najveća i najstarija u Gazi, smještena je na lokalitetu koji datira hiljadama godina unazad - od filistejskog, preko rimskog hrama i crkve, pa sve do pretvaranja u džamiju u 13. stoljeću.

Njena biblioteka, treća po veličini u Palestini, nekada je brojala oko 20.000 svezaka, uključujući 187 rukopisa, od kojih su neki stari više stotina godina.

Tokom dvogodišnjeg genocida u Gazi, izraelske snage su bombardovale džamiju najmanje tri puta, ostavivši je u ruševinama, dok je biblioteka pretrpjela teška oštećenja. Ipak, Mousa i njene kolege nadaju se da će spasiti ovu baštinu uprkos neprestanoj opsadi, raseljavanju i nedostatku resursa.

- Ova biblioteka ima obrazovnu i historijsku vrijednost koja naglašava historijsko pravo Palestinaca na njihov dom. Stanje rukopisa se brzo pogoršavalo zbog višemjesečne izloženosti vlazi, kiši i gljivicama, što je dovelo do raspadanja stranica. Svaki put kad mi se stranica raspadne u ruci, osjetim grižnju savjesti, kao da umire svjedok historije - rekla je Mousa. 

Nedostatak resursa

Radeći gotovo bez ičega, Mousa i njen tim bili su prisiljeni na improvizaciju. Putem WhatsApp grupe koordiniraju ko može priuštiti putovanje do džamije. S obzirom na to da je većina stanovništva Gaze raseljena, vozila uništena, a goriva nema, putovanje je postalo i teško i skupo.

- Bojim se da jednog dana neću moći priuštiti ni prijevoz od svog šatora u Deir al-Balahu do biblioteke u gradu Gazi - kaže Mousa.

Izgubila je dom u Džabaliji na sjeveru Gaze uslijed izraelskog bombardovanja, a tom području više ne može ni pristupiti jer ga je izraelska vojska proglasila zabranjenom zonom.

Nedostatak smještaja također znači da tim ne može čuvati spašene knjige kod kuće. Većina živi u privremenim skloništima, što ih ostavlja bez ikakve sigurne alternative. Umjesto toga, odvojili su mali ćošak oštećene biblioteke, pažljivo slažući očišćene knjige po temama. Čak i tamo, zbirka je pod stalnom prijetnjom.

- Često ih moramo ponovno čistiti jer je zgrada i dalje u ruševinama i ne pruža nikakvu stvarnu zaštitu. Utrkujemo se s vremenom. Zimska kiša i vlažni vjetrovi su nam neprijatelji baš kao što su to bile i bombe - rekla je Mousa. 

Ona se nada da će inicijativa osigurati sredstva za odgovarajuće police, konzervatorske materijale i opremu za izradu digitalne arhive.

- Ljudi u Gazi su se oduvijek ponosili obrazovanjem i kulturom. Ako mi, obrazovana generacija, ne zaštitimo ove knjige, ko će ih sačuvati za one koji dolaze poslije nas? - rekla je.

Fotografija: Ahmed Dremly/Middle East Eye

Sistemsko ciljanje arhiva

Haneen al-Amasi, 33-godišnja direktorica Instituta Eyes on Heritage, izjavila je da je ova organizacija, koju čine isključivo žene, osnovana 2009. godine. Od tada se tim posvetio spašavanju, restauraciji i digitalizaciji rijetkih knjiga, rukopisa i historijskih dokumenata u Gazi, s ciljem očuvanja palestinske kulturne baštine.

Tokom kratkog primirja u martu 2025. godine, Amasi je prvi put od početka rata posjetila biblioteku Velike džamije Omari i ostala šokirana onim što je zatekla.

- Čitave arhive knjiga, rukopisa i historijskih dokumenata su spaljene ili uništene u izraelskim napadima. Mnoge druge su oštećene, izgrižene od strane glodara ili su ih raseljene osobe koristile kao ogrijev uslijed teške nestašice plina u Gazi - rekla je.

Istakla je da biblioteka sadrži nezamjenjive originalne materijale, uključujući djela o islamskom pravu (fikhu), geografiji i društvenom životu, od kojih mnoga bilježe detalje o palestinskim teritorijama i životu prije 1948. godine.

Uništeno 1.800 klinika

Pakao u skloništima: Gaza postala leglo štetočina, zaraza se širi među raseljenima

Amasi vjeruje da su biblioteka i drugi arhivski centri namjerno ciljani u sklopu izraelskih napora da se izbriše palestinsko sjećanje uništavanjem kulturnih i historijskih mjesta. Prisjetila se i ranijeg napada tokom ofanzive 2014. godine, kada su izraelske snage bombardovale zgradu u kojoj su se nalazili uredi instituta u istočnom dijelu grada Gaze.

- Pet žena iz našeg volonterskog tima ubijeno je u tom napadu dok su se tu skrivale, nakon što su izbjegle iz svojih domova u Shujaiyi, vjerujući da će zgrada biti sigurna. Stotine knjiga i rukopisa tada je rasuto i izgubljeno - rekla je.

Taj napad je potpuno shrvao tim i ispunio ga gnjevom, ali su nastavile s radom. Kasnije su osnovale novi ured u kojem su pohranile stotine knjiga i dokumenata, te uspjele digitalizirati stotine rijetkih rukopisa. Međutim, u septembru 2025. i ta zgrada je uništena u izraelskom zračnom napadu.

- Još jednom smo izgubili našu biblioteku - rekla je Amasi.

"Buduće generacije će nas pitati šta smo učinili"

Uprkos svemu, ona i njen tim nastavljaju napore da sačuvaju ono što je preostalo.

- Smatramo svojom dužnošću da nastavimo s pokušajima očuvanja i oživljavanja palestinske kulturne baštine u Gazi - rekla je.

Amasi je uputila apel međunarodnim organizacijama za podršku, ali kaže da se većina fokusira isključivo na hitne humanitarne potrebe poput hrane i zdravstvene zaštite.

- Vjerujem da je kulturna baština jednako važna. Buduće generacije u Palestini će nas pitati šta smo učinili da sačuvamo svoju historiju. - rekla je.

Dok nastavlja rad u Velikoj džamiji Omari, prisjeća se predratnih takmičenja u čitanju u kojima su djeca Gaze s radošću učestvovala.

- Danas djeca u Gazi traže pomoć u hrani, čekaju u redovima za čistu vodu i žive s traumama rata. Čuvanjem ovih knjiga pokušavamo osigurati da naša djeca, kada rat završi, imaju šta čitati osim vijesti o smrti - kazala je Amasi.