Godina je 2027. Nakon posljednjih previranja, konsultacija i koalicionih preračuna, formirana je nova vlast na svim nivoima unutar Bosne i Hercegovine. Potonja je uspostavljena nakon nedavno završenih izbora nekoliko mjeseci ranije. Bošnjački političari koji su u konačnici dobili nova imenovanja na nivou entiteta Federacija, nakon formalnih parlamentarnih procedura, ushićeno su pohrlili zajednički u jednu od obližnjih džamija kako bi sedždom zahvalnosti započeli svoj mandat. U izjavama za mnogobrojne medije, istakli su kako žele vratiti određene adete, koji su hair s vjerske strane. Možete li zamisliti ovakav epilog?

Naravno, ne možete, ali i ne trebate, jer Bosna i Hercegovina je po svom Ustavu sekularna država, a ne teokratska! Ipak, u praksi se to ne može reći za administrativnu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine Rs, čiji je novi premijer Savo Minić položio zakletvu, zajedno s ministrima pravoslavne vjeroispovijesti u Hramu Hrista Spasitelja u Banjoj Luci.

Minić je nakon obreda istakao: "To je nekada bila tradicija, a s duhovne strane je to i korisno". U maniru srednjovjekovnih vladara, novouspostavljena vladajuća garnitura nam poručuje da je bh. entitet Rs, pravoslavna administrativna jedinica, koja počiva na svetosavskim načelima u kojoj nema mjesta za muslimane, te građane ostalih vjerskih uvjerenja.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli BUKA (@bukamagazin)

Kada se javnosti skretala pažnja na pravoslavne obrede u osnovnim školama, ikone na zidovima i slične aktivnosti vezane za pravoslavna uvjerenja, a koja se godinama u nazad praktikuju unutar obrazovnog sistema administrativne jedinice Rs, znalo se da će takva ikonografija biti sastavi dio društveno-političkog života, s kojim će se htjeli to ili ne, morati nositi muslimani.

Republičkosrspski narativ u prethodne tri decenije unutar vlastite propagande, sadržavao je redovno i inkriminiranje bošnjačke povratničke populacije, kojoj je neutemeljeno i bez adekvatnih činjenica nastojano pripisati određeni vid vjerskog radikalizma.

Također, vlasti bosanskohercegovačkog eniteta Rs, nastojali su da “političkom Sarajevu” zakače etiketu islamskog radikalizma i fundamentalizma, koji je u konačnici opasan po opstanak Bosne i Hercegovine, a čak i kršćanske Evrope, bez da za takve konotacije imaju utemeljene dokaze, koji bi bili pokriće za potonje nastojanje dehumaniziranja Bošnjaka muslimana. Pojednostavljeno, ono za šta su politički predstavnici bosanskih Srba godinama optuživali Bošnjake, oni to rade u praksi, jer kako onda pojasniti pravoslavne obrede u školskom sistemu ili uvođenje nesekularnih običaja pri uspostavljanju određenog nivoa vlasti?

Cilj je normalizirati svetosavske prakse i prezentirati ih kao opće prihvatljiv obrazac ponašanja u javnom prostoru, uz uvijek žestko negodovanje, bilo kojeg čina koji bi uključivao vjerske običaje i prakse onih drugih.

Ponašanje Minića i njegovih kolega ministara, ne smije u našoj javnosti biti tek prolazna vijest koja deskriptivno ispunjava medijski prostor, već se na pravoslavne obrede, koji nisu u skladu sa sekularnim zakonima kakve ima država Bosna i Hercegovina, te njene sve ostale administrativne jedinice.  

Na ove anomalije mora se jasno ukazati, jer ovakvim ponašenjem bosanskohercegovački enitet Rs polahko se pretvara u teokratsko uređenje, suprotno načelima na koje počivaju druge moderne administrativne jedinice u Evropi. Teokratsko usmjerenje republičkosrpskih rigidnih lidera nije  praksa novijeg datuma, o čemu svjedoče čak i neki dokumenti u kojima se insistira povećanja uloga Srpske pravoslavne crkve – SPC u svakodnevnim političkim poslovima Srba s "obje strane" Drine. Podsjećanja radi, član 10. Deklaracije usvojene na Svesrpskom saboru prije dvije godine ističe:

Svesrpski sabor prepoznaje Srpsku pravoslavnu crkvu kao jednog od stubova nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta srpskog naroda, te poziva na bližu saradnju crkvenih i državnih organa u ključnim pitanjima kao što je očuvanje tradicionalnih hrišćanskih vrijednosti i svetinje braka i porodice. Svesrpski sabor podržava i ulogu Srpske pravoslavne crkve u obrazovanju mladih posredstvom pedagoško-obrazovnih djelatnosti.

Ponašanje novoizabranih funkcionera koji svoje mandate počinju u pravoslavnim hramovima implicira izvršenje tačaka proklamiranih na svesrpskom saboru, jednom od najznačajnijih skupova "srpskog sveta" u prethodnim godinama. Na ovakve anomalije bitno je ukazati, nastojati da se njihova nespojivost sa državnim uređenjem stavi u fokus, te prezentira široj javnosti da u Bosni i Hercegovini postoje određene opasnosti od devijantnih pojava, a jedna od njih je sve izraženiji svetosavski nacionalno-vjerski radikalizam.