Da ne trošimo dragocjeno vrijeme, ni moje, ni vaše, haj'mo odmah u glavu: političari su krivi za sve.
Slažete se? Slažemo se.
Tako je najlakše.
Divna, umirujuća, topla misao. Kao vruć čaj u po' zime. Opere ti savjest, dezinfikuje odgovornost i ostavi te čistog da možeš nastaviti sa svojim malim, sitnim, svakodnevnim nepoštenjem. Političari su krivi što onaj papak odozgo baca smeće s balkona. Političari su krivi što ti "majstor" uzme pare, a ostavi posao nedovršen. Krivi su i što se preko štele zapošljava i strinine strine tetkina zaova i što ti u opštini traže "za kafe" da urade posao za koji su plaćeni. Oni su, valjda, krivi i što se niko ne buni kad mu ljekar kaže da donese svoj zavoj u bolnicu. Krivi su, jašta nego krivi. Mi smo svi meleci. Mali, čisti, moralni meleci u jednom velikom, poganom svijetu kojim upravljaju oni.
Od ove iluzije nema bolje.
Nisu nama problem političari. Naši političari su savršen, kristalno jasan odraz nas samih. Oni su mi, samo na steroidima funkcije, sa službenim autom i malo većim apetitom. Problem je što je ovo društvo, i ne samo naše, nego i globalno, društvo direktora bez korporacija, pametnjakovića bez Nobela, društvo samoimenovanih poglavica a nigdje nikoga da prihvati ulogu običnog Indijanca.
Svi bi da smo direktori, menadžeri, upravitelji, savjetnici, koordinatori. Svi bi da sjedimo, mudrujemo, delegiramo i primamo platu za "odgovornost". Niko više neće da bude Indijanac. Niko neće da bude onaj što zasuče rukave i pošteno uradi posao. Niko neće da bude medicinska sestra koja te neće poprijeko pogledati ako nemaš kovertu. Niko neće da bude profesor koji će ostati duže da objasni djetetu, a ne da ga pošalje na instrukcije kod sebe kući, koje će btw masno naplatiti. Niko neće da bude radnik koji neće ukrasti alat s gradilišta.
Izgubili smo osnovnu etiku. Ne onu visoku, filozofsku, kantovsku. Govorim o onoj seljačkoj, narodskoj, temeljnoj etici: ne laži, ne kradi, ne varaj, uradi ono za šta si plaćen. To je nestalo. Isparilo. Pojela inflacija morala.
I u takvom stanju, mi hoćemo u Evropsku uniju. Ma, molim vas. Pa i plemena u Africi bi htjela u Evropsku uniju, onu staru, onu dok je još bila ideja reda i prosperiteta. Ali mi, svojom etičkom truhleži, svlačimo tu Evropu na nivo afričkog plemena. Jer šta je današnja politika, i naša i njihova, nego plemenska borba? Moje pleme protiv tvog. Moj uhljeb protiv tvog. Moja agencija za izmišljene poslove protiv tvoje. Moje malo nebitno mišljenje protiv tvog još goreg. Bitno je samo ko je poglavica i čiji su Indijanci – kojih, uzgred, više i nema.
Funkcionišemo po principu interesa, a ne po principu zakona i pravila. Kad ti treba posao, tražiš "svog čovjeka". Kad te zaustavi policija, zoveš rođaka. Kad ti dijete treba upisati u školu, zna se procedura. I onda se čudimo što država ne funkcioniše. Pa kako da funkcioniše kad smo je mi sami, svaki od nas, svojim malim sabotažama, izbušili kao švicarski sir?
Negdje u neko doba nekim ljudima je prekipjelo. I tako je desnica ponovo izronila. Sad desničarima prilaze i oni koji su nekad bili zakleta ljevica, ali s osjećajem za etiku koji nije nestao. Samo što ni desnica nije ono što je nekad bila. Ne govori ni ona više finim jezikom i probranim riječnikom. Jok! Sad je tu prostačka, sirova desnica koja grmi: "Dosta je više!". Desničarima je puna kapa društvenog propadanja i mlitavosti. Njihovoj prostoj logici se gadi svijet u kojem je sve relativno, gdje nema odgovornosti, gdje se sve može i ništa ne mora. Oni nude čvrstu ruku, red, povratak na "tradicionalne vrijednosti" – što je samo šifra za onaj osnovni, zaboravljeni moral: radi, ne kradi i drži riječ.
Naravno, oni nude pogrešan lijek za pravu dijagnozu. Ali narod, umoran od poglavica bez Indijanaca, od direktora bez fabrika i od pameti bez pokrića, spreman je da proguta i otrov, samo da se nešto promijeni.
Zato, slobodno nastavite. Krivite političare. Lakše je. Ogledalo je teška stvar. Pokazuje ti lice na koje si sam ispisao bore i ožiljke vlastitim činjenjem.Lice ovog društva, lice je poglavice koji sjedi sam u praznom šatoru, jer su svi Indijanci otišli da traže svoje pleme u kojem će i oni postati poglavice. Pa makar i ničega.

