Teme | 03.11.2026.

Ulica sa 19 imena

Sva imena Titove ulice: Ogledalo historijskih mijena u Sarajevu

U osmanskom periodu, prostor današnje jedinstvene ulice nije postojao kao cjelovita saobraćajnica. Umjesto toga, sastojao se od niza kraćih, funkcionalno odvojenih uličnih segmenata, mahala i trgovačkih cjelina

Autor:  Adisa Huseinbegović
Foto: stav arhiva

Glavna saobraćajnica Sarajeva, u svojoj historiji dugoj pet i po stoljeća, promijenila je najmanje 19 naziva, pri čemu je svaka administrativna promjena imena precizno pratila smjenu carstava, država i vladajućih ideologija. Hronologija ovih preimenovanja, dokumentovana u istraživanju historičara i konzervatora Alije Bejtića, objavljenom u djelu Ulice i trgovi Sarajeva iz 1973. godine, predstavlja jasan zapis o tome kako su političke elite koristile urbani prostor za nametanje vlastitih narativa. Kroz vijekove, dok se njena uloga glavne gradske arterije i trgovačkog centra nije mijenjala, njeno ime služilo je kao ogledalo historijskih lomova.

U osmanskom periodu, prostor današnje jedinstvene ulice nije postojao kao cjelovita saobraćajnica. Umjesto toga, sastojao se od niza kraćih, funkcionalno odvojenih uličnih segmenata, mahala i trgovačkih cjelina.

Potez od današnje ulice Kralja Tvrtka do Ali-pašine džamije bio je poznat kao Gornja hiseta ili Podmagribija. Dionica od Ali-pašine džamije do Velikog parka nosila je naziv Gazilerski put, u narodu poznatiji kao Musala. Na njega se nastavljao dio od Velikog parka do Dalmatinske ulice, zvan Žabljak, koji je pripadao Hadži-Idrisovoj mahali.

Od zgrade današnje Centralne banke Bosne i Hercegovine do Bošnjačkog instituta prostirala se Ćemaluša, dok je kratki segment od Bošnjačkog instituta do Gazi Husrev-begove ulice bio poznat kao sokak Za banjom, prema Gazi Husrev-begovom hamamu. Završni dio, koji je vodio od Gazi Husrev-begove ulice do Baščaršije, nosio je naziv Gornja varoš ili samo Varoš. Ova fragmentacija odražavala je organsku strukturu osmanskog grada, organizovanog oko mahala i zanatskih središta.

Dolaskom Austro-Ugarske monarhije 1878. godine dolazi do prve velike urbanističke i administrativne unifikacije. Nova vlast spaja sve dotadašnje segmente, od Ali-pašine džamije do Baščaršije, u jednu, dugu saobraćajnicu pod zajedničkim imenom Ulica Ćemaluša.

Međutim, ovaj naziv nije dugo opstao u svom jedinstvenom obliku. Nakon Sarajevskog atentata 28. juna 1914. godine, u osvit Prvog svjetskog rata, austrougarske vlasti donose odluku o cijepanju ulice na tri dijela, s ciljem komemoracije stradalom nadvojvodskom paru i afirmacije vlastite moći.

Dionica od Gornjih Hiseta do Kaptola dobila je ime Ulica Franje Ferdinanda, dio od Kaptola do Katedrale Srca Isusova nazvan je Ulica Vojvotkinje Sofije, dok je preostali segment prema Baščaršiji ponio ime Potjorekova ulica, prema tadašnjem zemaljskom poglavaru Oskaru Potioreku. Ova odluka predstavljala je direktnu upotrebu toponima u svrhu ratne propagande.

Završetkom Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, slijedi novi ideološki obrat.

Svi dijelovi ulice ponovo se administrativno objedinjuju pod jednim imenom – Ulica prestolonasljednika Aleksandra, koje je nakon proglašenja kraljevine ubrzo promijenjeno u Ulica kralja Aleksandra. Ovaj naziv zadržao se sve do sloma Kraljevine Jugoslavije. Tokom okupacije u Drugom svjetskom ratu, od 1941. do 1945. godine, vlasti Nezavisne Države Hrvatske ulici dodjeljuju ime Ulica dr. Ante Pavelića, čime se ponovo potvrđuje praksa brisanja prethodnih i nametanja novih ideoloških simbola.

Zanimljiv je podatak da je neposredno po oslobođenju Sarajeva, u aprilu 1945. godine, ulici na vrlo kratak period vraćen prijeratni naziv Ulica kralja Aleksandra, što svjedoči o tranzicijskom vakuumu prije potpune uspostave nove vlasti.

Konačna ideološka promjena u socijalističkom periodu dogodila se tačno na prvu godišnjicu oslobođenja grada. Odlukom gradskih vlasti, 6. aprila 1946. godine, glavna sarajevska saobraćajnica službeno je preimenovana u Ulicu Maršala Tita. Ovaj naziv, kao centralni simbol novog poretka i kulta ličnosti, ostao je nepromijenjen gotovo pola stoljeća, najduže od svih prethodnih imena u njenoj historiji.

Međutim, s raspadom Jugoslavije i sticanjem nezavisnosti Bosne i Hercegovine, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, dolazi do posljednje podjele ove historijske linije. Potez od Baščaršije do spomenika Vječna vatra preimenovan je u Ulicu Mula Mustafe Bašeskije, prema znamenitom sarajevskom ljetopiscu iz 18. stoljeća.

Drugi, duži dio, od Vječne vatre prema Marijin Dvoru, zadržao je naziv Ulica Maršala Tita. Iako je ova podjela bila predmetom javnih debata, ona se održala do danas, reflektujući složene procese redefinisanja nacionalnog i historijskog identiteta u poslijeratnom bosanskohercegovačkom društvu. Uprkos svim preimenovanjima, fizička trasa ove saobraćajnice zadržala je kontinuitet i ulogu vitalne gradske arterije, dok historijat njenih naziva služi kao precizan dokument o tome kako su politički sistemi i vlasti koristili toponime za građenje i nametanje vlastitih narativa u javnom prostoru.

Jedan tebi, drugi tebi...

Diplomatija po nahođenju ministra: Konaković skroz obezvrijedio diplomatski pasoš BiH

Ostao vezan za bih

Preminuo italijanski novinar Toni Capuozzo: Iz ratnog Sarajeva izmjestio ranjenu bebu

Više od 500 artefakata

Od Zeusa do grčkih vaza: Kakvo antičko blago krije Zemaljski muzej BiH?

Grabus preuzima dužnost

Dodjela menšure: Najznačajniji događaj Islamske zajednice

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh