Pitanje ukidanja institucije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, posebno ako bi takva inicijativa potekla iz Sjedinjenih Američkih Država, predstavljalo bi svojevrsno priznanje da je američki inženjering dejtonskog poretka ostao nedovršen i opterećen strukturnim manjkavostima. Umjesto radikalnog prekida, mnogo je izglednije da će se aktuelna globalna geopolitička preusmjeravanja i preraspodjela utjecajnih poluga odraziti upravo na redefiniranje mandata, prioriteta i političkog profila budućeg visokog predstavnika.

Tišina Washingtona

Američki ambasador nikako da stigne: Je li BiH žrtva Trumpovog novog saveza s Rusijom?

U posljednje vrijeme uočljiv je snažniji angažman raznih političkih i ideoloških grupa u BiH, uključujući i aktere koji imaju značajan utjecaj i prisustvo unutar cionističkog lobija, koji već desetljećima ima stabilnu infrastrukturu u Washingtonu, a time i mogućnost da utječu na nominacije i kadrovska rješenja u međunarodnoj politici prema jugoistočnoj Evropi. U toj se konfiguraciji sve češće spominje ime Maxa Primorca.

Važan posrednik

Hrvatski lobista Max Primorac i treći entitet: "Naš čovjek za vezu s Donaldom Trumpom"

Primorac, čiji se javni nastupi uklapaju u tradiciju anglosaksonskog konzervativizma bitno različitog od evropskih konzervativnih modela, predstavlja profil političara s jasno oblikovanim pristupom. Njegov diskurs često počiva na obrascima prepoznatljivim u okvirima Huntingtonove teorije sukoba civilizacija, gdje se bošnjački identitet, zbog islamske sastavnice, stavlja u fokus kao navodni problem unutar BiH.

Takvo interpretativno polazište otvara prostor za dodatne političke napetosti, posebno na relaciji Bošnjaci – Hrvati.

Treći entitet

Borba za prava Hrvata ili kopija srpske politike koja već godinama radi na razgradnji BiH

Sama procedura imenovanja novog visokog predstavnika sve se jasnije pretvara u refleksiju sukobljenih interesa velikih sila. Njemačka i Francuska pokušavaju formulirati zajedničku evropsku poziciju, no homogenost Evropske unije ozbiljno je narušena. Mađarska i Slovačka, sve povezanije s američkim geopolitičkim preferencijama, otežavaju postizanje jedinstvenog stava, a tu je i Velika Britanija, koja nakon Brexita vodi sve samostalniju balkansku politiku. No valja naglasiti da određena trenutačna odstupanja Londona od američkih pozicija, o kojima povremeno izvještavaju mediji, ne moraju značiti trajno strateško razilaženje.

Historija jasno pokazuje da su Sjedinjene Države i Velika Britanija, uprkos povremenim taktičkim neslaganjima, dugoročno djelovale kao koherentan geopolitički blok, što se može odraziti i na njihovu koordinaciju u izboru i ovlastima budućeg visokog predstavnika. Zbog toga je izvjesno da će i izbor visokog predstavnika postati jedan od pokazatelja nove raspodjele moći u euroatlantskom prostoru.

Posebno je važno naglasiti da političke figure poput Željane Zovko ili Maxa Primorca ne mogu biti karakterizirane kao nastavljači ustaške politike. Takve kvalifikacije historijski su neutemeljene. Ustaški je pokret, kako god ga ocjenjivali, bio ideološka derivacija pravaške misli Ante Starčevića, koja je sadržavala i promuslimanske te proosmanske elemente u vremenu kada su evropski nacionalizmi bili izrazito antiotomanski i antimuslimanski.

Geopolitika straha

Dodikova retorika o "islamizaciji" BiH: Geopolitička računica i manipulacija za političke ciljeve

U nadolazećem razdoblju presudno je da bošnjački i hrvatski politički predstavnici, kao i Islamska zajednica te Katolička crkva, ostanu razboriti i prepoznaju šire političke procese koji bi mogli narušiti odnose unutar BiH. Strategija određenih vanjskih i domaćih aktera postaje sve jasnija: prikazati Federaciju kao fragmentiran i disfunkcionalan prostor, suprotstavljen 'stabilnijoj' Republici Srpskoj. Taj se narativ nadovezuje na tezu da su za navodne disfunkcije Federacije primarno odgovorni Bošnjaci, dok se Hrvatima nudi koncept trećeg entiteta kao 'spasonosno rješenje'.