Nedavni tekst bivših visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini Carla Bildta i Wolfganga Petritscha, objavljen u prestižnom Frankfurter Allgemeine Zeitungu, podigao je popriličnu prašinu u domaćoj javnosti.

Naslovi u medijima uglavnom su se fokusirali na sintagmu "zatvaranje OHR-a", dok je suština njihove poruke ostala u drugom planu, zamagljena dnevnopolitičkim prepucavanjima i predizbornom retorikom.

Da bismo razumjeli šta su Bildt i Petritsch zapravo rekli, moramo se odmaknuti od senzacionalizma. Njihova teza nije da Bosnu i Hercegovinu treba ostaviti na cjedilu ili prepustiti destruktivnim silama. Naprotiv, oni zagovaraju evoluciju međunarodnog prisustva, tj. prelazak iz faze "međunarodnog tutorstva" u fazu punopravnog evropskog partnerstva.

Privremeno rješenje postalo kočnica

Suština njihove analize leži u činjenici da je OHR, koji je bio neophodan za implementaciju mira neposredno nakon rata, nakon tri decenije postao institucija koja, uprkos dobrim namjerama, često služi kao paravan za nerad domaćih političara.

Igre moći

Interesi velikih igrača lome se preko naših leđa: Schmidt priznao utjecaj SAD-a na ostavku

Svjedočimo da je OHR danas "rastrgan" između često suprotstavljenih interesa. S jedne strane imamo ambicije SAD, a s druge različite pristupe evropskih članica Vijeća za provedbu mira (PIC). U takvom vakuumu, visoki predstavnik postaje meta kritika sa svih strana, a domaći lideri koriste njegovo postojanje ili za prebacivanje odgovornosti za vlastite neuspjehe, ili za prizivanje intervencija koje bi trebale riješiti ono što se rješava za pregovaračkim stolom.

Zatvaranje OHR-a cilj, a ne napuštanje

Ono što je u domaćoj javnosti namjerno ili slučajno prešućeno jeste kontekst u kojem Bildt i Petritsch vide odlazak OHR-a.

Oni ne predlažu vakuum moći, već punopravno integriranje Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Prema njihovom mišljenju, proces pristupanja evropskoj porodici naroda je onaj okvir koji bi OHR učinio prirodno nepotrebnim.

Kada Bosna i Hercegovina usvoji evropske standarde, pravila i pravne tekovine, potreba za "stranim administratorom" s posebnim ovlaštenjima prestaje postojati jer država tada dobija jak sigurnosni i politički kišobran - članstvo u EU.

Pitanja poput državne imovine ili ustavnih reformi, prema njihovoj viziji, ne bi se rješavala nametnutim odlukama, već kroz pregovaračka poglavlja s Briselom, što je proces koji gradi institucije, a ne samo trenutna rješenja.

Predizborna magla

Nažalost, poruka dvojice diplomata koji itekako dobro poznaju prilike u našoj zemlji, poslužila je kao idealan okidač za novi talas populizma. Umjesto da se povede ozbiljna rasprava o tome kako ubrzati put prema EU kako bi OHR postao suvišan, svjedočili smo reakcijama koje su se kretale od euforije do osuda.

Politički akteri u našoj zemlji iskoristili su ovaj trenutak za skupljanje političkih poena uoči predstojećih izbora. Jedni su tekst interpretirali kao "pobjedu" nad OHR-om, dok su drugi dizali paniku o "izdaji međunarodne zajednice". U oba slučaja, radilo se o površnom tumačenju bez stvarnog razumijevanja suštine da je suverenitet Bosne i Hercegovine dostižan isključivo kroz funkcionalne institucije unutar EU, a ne kroz vječno održavanje ovog stanja u kojem OHR služi kao dežurni krivac za sve.

Jesmo li birali nestanak?

Novi visoki predstavnik je - Srbin!

Bildt i Petritsch nisu napisali tekst o odlasku, već o sazrijevanju. Njihova vizija je Bosna i Hercegovina koja više ne treba mentora ne zato što je prepuštena sebi, već zato što je postala ravnopravan dio evropskog poretka.

Na domaćim liderima je da odluče hoće li taj put prihvatiti ili će nastaviti koristiti OHR kao štap na koji se oslanjaju dok istovremeno pokušavaju da ga slome.