Jučerašnja odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da odobri agreman Ronaldu Johnsonu, kandidatu administracije Donalda Trumpa za novog ambasadora SAD-a, označava početak novog poglavlja u odnosima Sarajeva i Washingtona.

Iako se još čeka finalna potvrda Senata, dolazak umirovljenog brigadnog generala Marinskog korpusa u zgradu na sarajevskom Marijin Dvoru doživljava se kao uvod u odlučniji i strateški profiliraniji američki angažman.

Johnsonov profil – vojni strateški lider s bogatim iskustvom u nacionalnoj sigurnosti – jasno sugerira da će fokus američke politike u narednom periodu biti snažno naslonjen na sigurnosni aspekt. Njegov primarni zadatak trebao bi biti suzbijanje sve glasnijih secesionističkih politika koje direktno ugrožavaju Dejtonski mirovni sporazum i stabilnost regije.

U diplomatskim kuloarima se ocjenjuje da će Johnson, koristeći svoje generalsko iskustvo, insistirati na ubrzanju reformi vezanih za NATO integracije, videći u tome ključni štit protiv malignih stranih utjecaja, prvenstveno onih koji dolaze s Istoka, a koji koriste političke pukotine u Bosni i Hercegovini za destabilizaciju kompletne regije.

Jedan od najtežih izazova bit će borba protiv korupcije. SAD već godinama insistiraju na tome da je sistemska korupcija u Bosni i Hercegovini sigurnosna prijetnja. Očekuje se da će Johnson nastaviti oštru politiku sankcioniranja aktera koji podrivaju institucije, ali uz potencijalno drugačiji taktički pristup u odnosu na svog prethodnika Michaela Murphyja.

Poseban test za novog ambasadora bit će proces izgradnje Južne interkonekcije. Ovaj energetski projekt svojevrsni je strateški imperativ Washingtona kako bi se Bosna i Hercegovina oslobodila ruske energetske ovisnosti. Johnson će morati balansirati između lokalnih političkih blokada i strateških interesa SAD-a, insistirajući na transparentnosti i zakonskim rješenjima koja neće favorizirati partikularne etničke interese na štetu države.

Pitanje unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine i vječiti balans između etničkog i građanskog koncepta ostaje polje na kojem će Johnson morati pokazati izuzetnu diplomatsku vještinu. Očekuje se da će američka administracija ostati privržena funkcionalnosti države, što često podrazumijeva jačanje građanskog principa tamo gdje etnički ključ postaje mehanizam blokade.

Ono što mnogi s nestrpljenjem iščekuju jeste promjena u stilu komunikacije. Michael Murphy bio je poznat po direktnim, često oštrim javnim kritikama upućenim domaćim liderima, dok se od Johnsona, s obzirom na njegov vojni background, očekuje stil "manje riječi, više konkretnih poteza". To ne znači povlačenje SAD-a, već vjerovatno prelazak na diskretniju, ali operativno prodorniju diplomatiju.

Podsjetimo, Johnsonova nominacija (PN1022-16) trenutno je pred Odborom za vanjske odnose Senata SAD-a. Do okončanja procedure u Washingtonu i predaje akreditivnih pisama, Američku ambasadu nastavlja voditi otpravnik poslova John Ginkel.