Svako društvo ima onaj jedan datum koji stoji kao prostor između prošlosti i budućnosti, onaj trenutak u kojem kolektivna volja nadvlada neizvjesnost historije. Za Bosnu i Hercegovinu, taj trenutak je bio i ostao 1. mart. Danas, dok su zastave izložene u čast više od tri decenije obnove samostalnosti, ne slavimo samo administrativnu činjenicu, već trijumf ideje o zemlji koja odbija da nestane.

Temelj današnjeg praznika položen je krajem februara i prvog dana marta 1992. godine. Tada su građani Bosne i Hercegovine, svih nacionalnosti, izašli na referendum koji će odrediti sudbinu generacija. Na referendumsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?", odgovor je bio jasan i glasan.

Prema zvaničnim podacima, na referendum je izašlo 64,31 posto građana s pravom glasa, od kojih je više od 99 posto glasalo "ZA" nezavisnost.

Ovaj čin nije bio izraz političke samovolje, već legalan i legitiman proces zasnovan na preporukama Arbitražne komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznatije kao Badinterova komisija. Ova komisija je u svom Mišljenju br. 4 utvrdila da se volja građana mora provjeriti upravo referendumom kako bi se priznala nezavisnost.

Prije 34 godine

Između listića i barikada - 1. mart 1992: Dan kada je Bosna i Hercegovina rekla "DA" nezavisnosti

Nezavisnost izglasana u martu ubrzo je dobila svoju potvrdu na svjetskoj pozornici. Evropska zajednica priznala je Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine, a SAD dan kasnije. Kruna tog procesa desila se 22. maja 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija pod rezolucijom 755.

Bitno je naglasiti da 1. mart nije bio čin "otcjepljenja" u pravnom vakuumu, već proces restitucije državnosti koju je Bosna i Hercegovina, kao jedna od šest ravnopravnih republika bivše SFRJ, imala po Ustavu iz 1974. godine. Amandmani na Ustav SR BiH iz 1990. godine omogućili su pravni okvir za provođenje referenduma.

Gledajući unazad, 1. mart nam poručuje da država nije samo teritorija, već obećanje mira i slobode. Iako su decenije nakon 1992. donijele teška iskušenja, opstanak Bosne i Hercegovine svjedoči o njenoj historijskoj utemeljenosti. Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, Bosna i Hercegovina je nastavila svoje pravno postojanje kao država po međunarodnom pravu, zadržavajući svoj međunarodnopravni subjektivitet.

Sretan nam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!