Knjiga Hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović mr. Zajima Kruške, objavljena u izdanju Centra za istraživanje i unaprjeđenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini (CID BiH), u prisustvu velikog broja posjetilaca, promovirana je u subotu 17. augusta ispred Sultan Selimove džamije u Stocu. U njoj autor dosljedno prati historijske izvore o Ali-pašinoj biografiji, donosi genealoške sheme njegove porodice, naglašava Ali-pašinu pripadnost nakšibendijskom derviškom redu, komparira u naučnim krugovima do sada iznesene teze o njegovoj stvarnoj ulozi i doprinosu u razvoju Hercegovine i pozicioniranja Bosne i Hercegovine spram geostrateških planova velikih evropskih sila i osmanske države imajući na umu tragične refleksije njihovih odnosa na Balkanu na stanje i prilike u Bosni i u Hercegovini.

Zbog kompleksnosti tih odnosa recenzent i promotor knjige, viši naučni saradnik Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Ferid Dautović, nije polemizirao o pojedinačnim ulogama Ali-paše Rizvanbegovića i Husein Kapetana Gradašćevića u vrijeme pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine, primijetivši ipak to da se i Rizvanbegović u jednoj fazi svog djelovanja zalagao za ideje za koje se zalagao i Husein-kapetan Gradaščević. “No, nažalost i jedan i drugi su na nezahvalan način okončali svoje živote”, kazao je Dautović.

Primijetio je da se Kruško koristio tekstovima svih relevantnih historičara koji su pisali o Rizvanbegoviću, poput Hamdije Kreševljakovića, Ahmeda Aličića, Hamdije Kapidžića, Hivzije Hasandedića i Saliha Trake, te da je uzeo u obzir radove ukupno 102 autora koji su se bavili ovom temom.

“U knjizi je predstavio društveno-politička dešavanja u Bosni i Hercegovini iz druge polovine 18. i prve polovine 19. stoljeća, ne upuštajući se u osobne komentare i sudove, što rad čini naučnim i relevantnim za dalja istraživanja”, naglasio je Dautović. Knjiga, dodao je, predstavlja veliki doprinos bosanskohercegovačkoj historiografiji jer sadrži mnoštvo obrađenih historijskih podataka, svjedoči o važnim historijskim događajima, političkim previranjima, diplomatskoj korespondenciji i toponimima koji su zaboravljeni ili ih više nema. U knjizi je Dautović iščitao ulogu Ali-paše u specifičnim političkim, društvenim, kulturnim, geografskim i povijesnim okolnostima.

“Kruško je opisao Ali-pašu kroz nekoliko životnih etapa: Ali-paša kapetan (muteselim) u Stocu, njegovu borbu i otpor prema Gradašćevićevom pokretu, namjesnikovanje kao vezira Hercegovačkog pašaluka, progonstvo i smrt, doprinos ekonomskom i kulturnom, vjerskom i prosvjetnom razvoju Hercegovine 1833 – 1851. godine. Važan segment monografije su i vjerski autoriteti Mostara, kadije i muftije koji su djelovali u vrijeme Ali-paše Rizvanbegovića. Posebno je značajno to što je nabrojao sve poznate vakufe koje je Ali-paša podigao, izgradio i njihov rad finansirao, kao i to što je uvrstio osam Ali-pašinih vakufnama”, kazao je Dautović. Govoreći o Ali-pašinom odnosu prema sufizmu i njegovoj vezi s tekijom u Živčićima na Oglavku, tekiji u Mostaru i njenim šejhovima, napomenuo je da se on brinuo i o socijalnom statusu šejhova kojima je gradio kuće od čvrstog materijala.

Hafiz dr. Elvir Duranović, direktor Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka, akcentirao je da se nebrojeno puta u svom naučnom radu susretao s podacima o životu Ali-paše Rizvanbegovića koje je po prvi put na jedno mjesto okupio i sistematizirao Kruško, što će u mnogome budućim istraživačima olakšati mogućnost percipiranja ove značajne historijske ličnosti. Na primjeru Ali-paše Duranović je pratio odnos bosanskohercegovačkih muslimana prema obavezu davanja zekata. U tom primjeru uočio je da se Ali-paša cijelog života prvenstveno rukovodio vjerskim načelima i učenjima koja je nastojao primijeniti u svim životnim situacijama. “Svugdje se vidi ta crta imana, da se ispoštuje ono što se od njega kao muslimana i očekuje. Na takav način ja tumačim sve ono što se dešavalo u njegovom životu, bez obzira na to o kojem događaju je riječ”, rekao je Duranović.

On smatra da je Kruško prikupio svu građu koja se mogla prikupiti o Ali-paši Rizvanbegoviću, koju je pobrojao u 1.223 fusnote, ne libeći se pritom da protumači neke od korištenih dokumenata, pogotovo one koji se odnose na pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine.

“Primjetno je da autor iznosu protuargumente na tvrdnje koje su neki raniji autori iznosili protiv Ali-paše”, naglasio je Duranović. Govoreći o vremenu u kojem je živio Ali-paša podsjetio je da je već tada Osmansko carstvo smatrano “bolesnikom na Bosforu”, da je to vrijeme formiranja nacionalnih država u Evropi, vrijeme kada su Srbija i Crna Gora dobile autonomiju. “Kod nas tada žive važni ljudi, koji su kreirali ono što će doći kasnije u historiji Bosne i Hercegovine. Jedan od njih je sigurno Ali-paša. U to vrijeme živjeli su šejhovi Abdruahman Siri-baba i Ilhamija Žepčak o kojima mi istodobno imamo pozitivna mišljenja i nikada ih nismo dovodili u konflikt, premda je Sirija bio blizak s vlastima a Ilhamija nije. E to je Bosna i to su Bošnjaci. Svaki od njih ima svoj trag u vremenu. Husein-kapetan je ostavio svoj trag i vremenu, ali ga je ostavio i Ali-paša, i to dubok trag”, kazao je Duranović dodavši kako je Ali-paša, kao mlad čovjek imao san o Hercegovini kao odvojenoj administrativnoj jedinici i prije Gradaščevićevog pokreta.

Period vladavine Ali-paše bilo je lijepo i prosperitetno vrijeme u Hercegovini dok su u Bosni često dizane bune i ustanci, podsjetio je Duranović. “Ali-paša je bio državnik, diplomata. Doveo je pravoslavnu crkvu u Mostar, pa podigao franjevačku crkvu da se brine o svojim vjernicima, a ono što je on uradio kao vakif i dobrotvor nadilazi ono što smo mi učili o velikim vakifima u Bosni”, kazao je Duranović.

Knjiga nudi brojne dragocjene podatke za nastavak tematskih istraživanja svih segmenata bosanskohercegovačke kulturne prošlosti. “U knjizi Ali-pašu nalazimo i kao vojnika, i kao državnika, i kao diplomatu, i kao praktičnog vjernika, čovjeka koji je duboko posvećen sufizmu i kako kao najutjecajnija ličnost tog doba skrušeno sjedi na koljenima pred šejh Sirijom u tekiji na Oglavku. Ali-paša se pojavljuje i kao najveći vakif u Hercegovini koji je iza sebe ostavio grandiozna djela”, naveo je Duranović.

Za njega je Ali-paša ona ličnost u historiji koja je realizirala san Stjepana Hercega o Hercegovini. “Taj san je ostao da živi i danas. Ali-paši možemo zahvaliti što se Bosna i Hercegovina zove ovim imenom”, zaključio je.

Knjiga Zajima Kruške, kako je to na promociji istakao predsjednik CID-a mr. Suad Mujakić, svojevrsni je prvijenac u njihovoj edicije istraživačkih projekata. U njoj su, uz političke, ekonomske i društvene prilike Ali-pašinog doba, navedeni i brojni drugi podaci o životu na prostoru Hercegovine.

Mujakić je uočio da je razlog ubistva Ali-paše Rizvanbegovića, koje je naredio Omer-paša Latas, bio upravo provođenje ideja pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine.

“Autor nam Ali-pašu opisuje kao kosmopolitu, osobu koja je vodila računa kako o muslimanima, tako i o pravoslavcima i katolicima. Bio je jedan od najvećih vakifa, osoba koja je doprinijela da se izgradi Saborna crkva u Mostaru, u njegovo vrijeme je izgrađena crkva u Širokom Brijegu iako po tadašnjim zakonima takva nije mogla biti izgrađena”, rekao je Mujakić. Tvrdnju je ilustrirao dijelom teksta svešetnika Čokorila, koji je o Ali-paši pisao kao o pravednom i dobronamjernom vladaru.

“Autor nas kroz ovu knjigu upoznaje s dostojanstvenom i mudrom vanjskom politikom Ali-paše, s njegovom duhovnošću koja se ogledala u hizmetu Siri-babi, kasnije Mejli-babi, dok su njegovi najbliži saradnici bili pripadnici tarikata, među kojima i tadašnji mostarski muftija Sidki-efendija Sarajlić”, naveo je Mujakić.

U kratkom obraćanju, autor knjige hafiz mr. Zajim Kruško rezolutno je naglasio kako mu ni u kom slučaju nije bila namjera da doprinosi izgradnji kulta ličnosti Ali-paše Rizvanbegovića, jer takvi porivi nisu primjereni učenju islama. “Nemamo mi ništa od toga ako pravimo kult ličnosti bilo koje osobe, a ako ne nastavimo njihove ideje koje su zastupali. Nemamo mi ništa od toga ako napravimo kult ličnosti i od Zmaja od Bosne. Danas se ljudi razdavanju na dvije strane – ko je bio u pravu, Ali-paša ili Gradaščević – ali čini mi se da nijedna strana ne slijedi ideje koje su oni imali o samostalnosti Bosne, da zaista budemo samostalni u svim procesima. Lakše je praviti kult ličnosti”, kazao je Kruško.

Govoreći o motivima pisanja ove knjige, pozvao se na kur’anski imperativ o traženju znanja i znatiželji. “Mi smo umet knjige, to ne smijemo zaboraviti, osnova naše vjere je Knjiga i ona je otvorena za tumačenje. U našim kućama knjiga je imala posebno mjesto. Srbi o Ali-paši imaju četiri knjige, a mi kao da se stidimo govoriti o Ali-paši Rizvanbegoviću. Sada, kada se čovjek vrati u tu perspektivu, ko je bio upravu – Gradaščević ili Ali-paša – treba imati na umu da mi, evo, trideset godina imamo državu a da se nismo naučili vladati. I taj koji bi omalovažavao Ali-pašu, što je ‘sahranio’ pokret za autonomiju, nek’ nam sada riješi sve probleme i nek’ svu tu pamet uloži i nek’ nam napravi idealno stanje u državi”, naglasio je Kruško.