Bez posebnih najava u Sarajevu je održana Konferencija Evropske narodne stranke (EPP) na kojem je usvojena zajednička Deklaracija bh. stranaka članica ove najveće evropske političke grupacije.

Uz prisustvo predsjednika EPP-a Manfreda Webera i njegov potpis, zajedničku Deklaraciju su potpisale SDA, HDZ, HDZ 1990, PDP i SDS. Kako je potvrđeno za Stav, Deklaracija je mjesecima usaglašavana kako bi se dobio izbalansirani dokument, kao osnova za formiranje buduće koalicije na državnom nivou.

Sve će naravno zavisiti od rezultata izbora, prije svega od toga da li će opozicija u entitetu RS konačno uspjeti da se usaglasi i ostvari rezultat koji će im omogućiti rezultat barem podjednak grupaciji stranaka okupljenoj oko Dodikovog SNSD-a.

Najuspješniji mandat

No, namjera je jasna. Bazirana je na pozitivnom iskustvu iz mandatata 2014-2018. Tada su upravo EPP stranke činile koaliciju na državnom nivou. Taj mandat je vjerovatno najuspješniji u postdejtonskoj BiH. Sjetićemo se da je tada, iako je bio pobjednik u entitetu RS, Dodik ostao bez vlasti na državnom nivou. Prije svega zahvaljujući odluci SDA.

Deklaracija ima posebnu specifičnu težinu zbog činjenice da HDZ, koji je i dalje u čvrstom zagrljaju sa SNSD-om, potpisuje ovaj dokument s opozicijom iz entiteta RS. Svojevrsna poruka Dodiku, koji za sada ne reaguje.

Ali, zbog činjenice da zajednički dokument potpisuju SDA i HDZ, panično reaguje sarajevska Trojka.

Tragikomična i nadasve licemjerne su reakcije iz NIP-a i Naše stranke koje pokušavaju alarmirati javnost da se sprema „nešto grozno“, jer Izetbegović i Čović razgovaraju, jer, zaboga, sprema se koalicija SDA-HDZ. Pišu to stranke koje su trenutno u koaliciji sa HDZ-om, uvedene u vlast suspenzijom Ustava, čiji su lideri vlastite fotelje platiti brojnim ustupcima i prepuštanjem gomile bitnih pozicija HDZ-u.

Vukoja u Ustavnom sudu, FTV, sektor cestogradnje, čuvanje pozicije Čovićevom zetu u BHANSA-i, glasanje za „crnolistaša“ Čavaru, stotine miliona koje se slivaju na područja FBiH koje kontroliše HDZ i moglo bi se nabrajati do sutra. Odjednom su se sjetili i Hercegovine i Mostara. Misle valjda da je javnost zaboravila Irmu Baraliju i Bošku Ćavar, nekadašnje medijske zvijezde Naše stranke. Upravo je glasom Boške Ćavar pozicija gradonačelnika Mostara, umjesto da se na njoj nađe dr. Zlatko Guzina, isporučena HDZ-ovom Mariju Kordiću. U sjećanju je mnogima i selfie kojeg upravo tih dana Elmedin Konaković objavljuje s Boškom Ćavar. Nema više ni Baralije ni Ćavar da nam po sarajevskim medijima „sole pamet“. Ostala je jedino izdaja i – Elmedin Konaković.

(Foto: Elmedin Konaković i Boška Ćavar)

Trojka bez partnera

Suočeni s očiglednim padom podrške – upravo zbog snishodljive politike prema Čović i Dodiku – iz Trojke uoči izbora pokušavaju nesuvislim svađama s koalicionim partnerima javnost ubijediti da je crno bijelo, a bijelo crno. Uzdaju se u kakav-takav izborni rezultat koji bi im, vjerovatno uz dodatne ustupke, omogućio ostanak u vlasti, što bi vjerovatno i Čović i Dodik objeručke prihvatili. No, ne pitaju se oni, već birači.

Posebno je upadljivo da iz Trojke prešućuju, pretvaraju se da ne vide, činjenicu da su sporazum sa SDA, osim HDZ-a potpisali i HDZ 1990 (hrvatska pozicija i opozicija), te opozicija iz entiteta RS. Govori to o ozbiljnom koalicionom kapacitetu najveće bošnjačke stranke.

Dok je neuspješno „bagerima“ pokušavala izbaciti Dodika iz vlasti, Trojka je u svoju neozbiljnu političku avanturu pokušavala uvući iz opoziciju iz entietta RS. Stvarali su privid kako je samo pitanje trenutka kada će SDS, PDP i Vukanović postati dijelom vlasti. Varali, petljali, gubili vrijeme i pokazali nedoraslost.

Potpisi Blanuše, Borenovića i Stanivukovića na dokument usaglašen sa SDA i HDZ-om, još su jedan šamar Trojci. Jer, uz pad podrške, to jasno govori da ih i potencijalni partneri ne doživljavaju ozbiljno i ne računaju na saradnju s njima. A bez toga nema vlasti, nema fotelja, službenih auta i kabineta. Otud i panika.