Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je odlučilo da neće provoditi istragu o spomen-ploči Ratku Mladiću, ratnom zločincu pravosnažno osuđenom za genocid i ratne zločine.

Poruka je jasna i brutalna.

Nismo tu da se bavimo zločinom. Mi smo tu da provjerimo da li je zločin tehnički dovoljno star da nam ne smeta. Nažalost, to nije samo pravna greška - to je moralni slom institucija.

Pitanje starosti teksta na ploči je sekundarno i tehničko pitanje, a ne suština djela.

Suština je da li se u javnom prostoru veliča pravosnažno osuđeni ratni zločinac, da li se time vrijeđa dostojanstvo žrtava i da li postoji kontinuitet javnog negiranja i glorifikacije zločina.

Svjesno održavanje i ostavljanje ploče u javnom prostoru nakon presude može predstavljati trajnu radnju.

Spomen-ploča nije muzej - ona djeluje danas.

Zamislimo da se u Njemačkoj policija i tužilaštvo bave hemijskom analizom starosti natpisa "Heil Hitler", umjesto da ispituju zašto je natpis uopće javno izložen. Takav pristup bi bio shvaćen kao institucionalna normalizacija fašizma. A mi bi dodali i amnestiranje zločinaca i negatora.

Podsjećamo javnost i institucije: prošle su 34 godine od početka opsade Sarajeva.

Nula optužnica za opsadu grada, nula procesuiranih snajperista, nula procesuiranih na artiljerijskom oruđu. Dok spomen-ploče i murali posvećeni ratnim zločincima dobijaju zaštitu i imunitet, snajperisti, artiljerci i njihovi nadređeni slobodno šetaju i žive među nama.

Nemamo optuženih za najdužu smrtonosnu opsadu jednog glavnog grada u povijesti ali zato znamo tačno kada je spomen-ploča postavljena, da li je možda restaurirana da li je bila tu prije nego što je "njen heroj" osuđen za genocid!

Ako ploče i murali mogu preživjeti pravosnažnu presudu za genocid, ako snajperisti mogu preživjeti bez imena i optužnica, onda se nameće pitanje: kako ploča može biti starija od pravde - da li je pravda uopće dorasla vremenu?

Da li je pravda namjerno zaobišla žrtvu?

A to je, izgleda, jedina kontinuitetna politika u ovoj zemlji.

Mi ne smijemo imati imunitet na zaborav, moramo nastaviti borbu, danas već i protiv pravosudnog sistema naše države koji amnestira zločin i zločince, ukazujući na sve anomalije sistema.

Moramo tražiti odgovornost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, tražiti nadzor i političku odgovornost svih aktera u BiH a od VSTV-a disciplinsku i profesionalnu odgovornost. Od OHR-a i visokg predstavnika da reaguje na institucionalno negiranje pravde kroz pasivnost pravosuđa i tolerisanje veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca jer sveukupno predstavlja amnestiju zločinaca i njihovih političkih zaštitnika.

Svaka šutnja i nedjelovanje bilo koga na amnestiranje zločina i zločinaca je saučesništvo u novom zločinu prema žrtvama i ismijavanju istine i pravde.

NEKA BUDE PRAVDA MAKAR PROPAO SVIJET.