Već drugu sedmicu tema koja ne silazi sa naslovnica dnevne štampe je istraga po sumnji na političku špijunažu koja je rezultirala novim nalogom suda za hapšenje već pritvorenog bivšeg gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua.
Priča o ovoj kontraobaveštajnoj istrazi zapravo počinje 30. juna ove godine, kada je Umit Deniz Alacam pozvao hitnu službu 112 i prijavio da njegov očuh Huseyin Gün, koji je živio u istoj kući kao i njegova majka, Seher Alacam, i kojeg poznaje od 2004. godine, ima veze sa obavještajnim oficirima iz Velike Britanije, Izraela i SAD-a, da se bavio šifriranim telefonskim pozivima i organizovao građanske nemire u zemljama poput Uzbekistana i Kirgistana sa Soros fondacijom.
Četiri dana kasnije Huseyin Gun je uhapšen, a Nacionalna obavještajna organizacija (MIT), Glavno javno tužilaštvo Istanbula, Policijska obavještajna služba i Žandarmerijska obavještajna služba su počeli da odmotavaju klupko o kome javnost saznaje nakon što je 27. oktobra sud donio odluku o hapšenju Ekrema Imamoglua, njegovog šefa kampanje Necatija Ozkana i televizijske ličnosti Merdana Yanardaga.
Huseyin Gun je u međuvremenu postao "pokajnik", odnosno doušnik i na 127 strana izjave između ostalog priznao priznao da je radio za britansku obavještajnu agenciju MI6 i da ima veze s članovima britanske i američke CIA-e i izraelske obavještajne agencije Mossad, a takođe su otkrivene njegove bliske veze s članovima FETO-a i Mustafom Ozcanom, jednim od vođa te terorističke organizacije.
Materijalni dokazi u vidu šifriranih telefona, fleš memorija, SIM kartica, digitalnih materijala, rukom pisanim bilješkama i dnevnicima koje je istrazi predao Umit Deniz Alacam te kontakte potvrđujuju.
Niti klupka se granaju u mnogo pravaca pa je ovo daleko od priče koja se može ispričati linearno. Ono što je jasno je da je Huseyin Gün oformio tim IT stručnjaka i analitičara, među kojima su bili i "bivši" CIA operativci Aaron Barr i Darren Miller (jednom CIA uvijek CIA, kažu), koji je dostavljao dnevne izvještaje Necatiju Ozkana, a za Imamogluovu kampanju.
Po Gunovoj izjavi svega deset posto podataka su dolazili iz otvorenihh izvora i predstavljaju OSINT (open source inteligence), dok je ostatak dolazio iz manje legalnih izvora, najblaže rečeno, računajući neovlašteni pristup datotekama Metropolitanske općine Istanbul, softveru koji hakuje privatne prepiske na društvenim mrežema, špijuniranjem telefona i sl. Hüseyin Gun u svojoj izjavi tvrdi da su obojica, i Necati Ozkan i Ekrem Imamoglu, bili svijesni "rizika".
Na saslušanju su se obojica (i Ozkan i Imamoglu) hinili mrtvim oposumima. Ozkan tvrdi da je Guna vidio dva puta u životu, a Ekrem ga ne poznaje.
Ozkanu je mnogo teže da negira mnogobrojne sastanke i kontakte, što lične, što preko WhatsAppa i (sumnjivije) Wickra – aplikacije za izmjenu poruka koja je kriptografijom mnogo zaštićenija od WhatsAppa (nije besplatna, a u vlasništvu je Amazona) – koji su (kontakti, odnosno interakcije) dešifrovani sa Gunovog telefona.
Isti taj telelefon pokazuje da su se Gun i Imamoglu vidjeli bar jedanput. Dana 26. augusta 2019. godine, Seher Ercili Alacam, majka Umita Deniza Alacama, čija prijava je pokrenula istragu i koji Huseyina Guna zove "očuhom", dok Hüseyin zove Seher Ercili Alacam "duhovnom majkom"(!?), poslala je dvije intrigantne fotografije Huseyinu Gunu.
Prva fotografija prikazuje nju i Ekrema Imamoglua, dok druga prikazuje Huseyina Guna, Ekrema Imamoglua i nju. Fotografije, koje izgledaju prilično prisno, snimljene su u Imamogluovoj kancelariji u Metropolitanskoj općini Istanbul.
- Nakon izbora, moja usvojena majka Seher i ja smo mu čestitale u njegovoj kancelariji, zgradi općine Sarachane. Zahvalio nam se na pomoći. Stoga, kao što njegova zahvalnost pokazuje, bio je upoznat sa svim našim aktivnostima - kaže u izjavi Huseyin Gün.
Imamoglu u potpunosti odbacuje Günovu izjavu i tvrdi da je identitet živopisno obučene dame i Guna saznao naknadno. Seher Ercili Alacam je, uzgred, misteriozno umrla u bazenu dok je bila u svom domu s Huseyinom Gunom 2022. godine.
Utvrđeno je da su lični podaci i informacije o lokaciji 4,7 miliona korisnika procurili u SAD i Njemačku putem mobilne aplikacije "Istanbul Senin" (Istanbul je tvoj), koja je pokrenuta nakon što je Imamoglu postao gradonačelnik, te da su lični podaci 3,7 miliona korisnika, uključujući informacije o njihovoj lokaciji, modelu telefona i kućnoj adresi i brojeve ličnih karata, ponuđeni na prodaju na dark webu.
Nadalje, podaci iz glasačkih kutija 11 miliona građana obrađeni su i procurili putem pod-aplikacije unutar iste aplikacije pod nazivom "İBB Hanem" (Istanbulska velika općina moja kuća).
U svojoj izjavi tužilaštvu, Huseyin Gun je objasnio da je projekat "Istanbul Senin" pripadao njima i da su ga predstavili opštinskim zvaničnicima nakon izbora 2019. Aplikaciju je napravila njemačka firma KOBIL, a postoje indikacije da su zbog granta neke zemlje datim Istanbulu podaci bili pohranjeni na serverima u toj zemlji.
Kao što rekoh, nit priče se grana u veoma različitim pravcima i detalji pune dnevnu štampu već drugu sedmicu. Necati Ozkan je najvažnija veza između Hüseyina Güna, CIA operativca Aarona Bara i Ekrema Imamoglua u ovoj istrazi. On je također autor knjige "Putovanje heroja", o Imamogluovom “meteorrskom” političkom usponu. Jasno je da ima mnogo toga za sakriti, a ne govori.
- Lične karijerne ambicije Ekrema Imamoglua, koje je pokušao finansirati korupcijom i mitom, nakon preuzimanja uprave Republikanske narodne partije (CHP) putem kongresa održanog kupovinom delegata i curenja informacija o Metropolitanskoj općini Istanbul, orkestriranog putem sumnjivog obavještajnog agenta po imenu Huseyin Gun, došle su do tačke prodaje ličnih podataka više od 11 miliona ljudi SAD-u i Njemačkoj.
Administracija CHP-a neće moći izaći iz tame u koju je Ekrem Imamoglu uvukao stranku. Kao što je Ekrem Imamoglu, koji dobro poznaje ciklus korupcije i mita koji je uspostavio, jednom rekao:
- Nema spasenja samo za sebe, ili svi zajedno ili niko od nas.
Izgleda da Imamogluova kriminalna struktura vuče sadašnju administraciju CHP-a, nesposobnu da se suoči s činjenicama, u neizvjesnu budućnost, piše Nedim Şener u Hurriyetu.
Međutim, pitanja sigurnosti ličnih podataka i digitalne suverenosti, koja se neminovno postavljaju ovom istragom, prevazilaze po važnosti sudbinu CHP-a (ili bilo koje partije). Podaci su vrijedniji od nafte i/ili zlata.
Omogućiti da budu dostupni bilo kome neovlaštenom, kamoli “bivšim” operativcima stranih obaveštajnih agencija, analize radi je više od špijnaže, to je izdaja (ako ne i veleizdaja), s obzirom na beskrajne mogućnosti manipulacije i zloupotrebe.
Ekrem Imamoglu je pokazivao nezdravi stepen radoznalosti da se dokopa i neovlašteno kopira datoteke Istanbula, još prije nego je počeo da zaista vrši funkciju gradonačelnika. Prvi skandal je pokušaj kopiranja, zaustavljen sudskim putem, između poništenih (31. mart) i ponovljenih (23. juni) izbora za gradonačelnika 2019. godine.
Iz dostupne prepiske Huseyina Guna i Necatia Ozkana javnost može pročitati o neobičnim prijedlozima kontraobavještajnih mjera kao što su skrivanja datoteka u nepoznatoj kancelariji kod pouzdane osobe, skrivanje datoteka na novom računaru koji nikada nije bio povezan na internet i vođenje važnih razgovora na staromodnom mobilnom telefonu koji se koristio prethodnih godina, a koji je dozvoljavao samo pozive.
To su "tehnike su koje ne koriste zvanične institucije poput Metropolitanske općine Istanbul, već kriminalne organizacije ili obavještajne agencije," piše Sener, dodajući:
- Ali svako ko istraži Ekrema Imamoglua, njegove odnose i njegove izjave razumije da se suočavamo s projektom, projektom koji se oslanja na globalne sile i kojim manipulišu obavještajne agencije.
Sa pozitivne strane mogu primjetiti da je činjenica da je projekat potreban globalnim silama i da se protiv projekta vodi istraga je dokaz o Turskoj nezavisnosti. Klijentelizam i sistem tutorstva je decenijama bio norma.
