U hladnom decembarskom danu, dok se tiha magla spuštala niz tuzlanske ulice, ušli smo u harem tekije Šejh Ahmed Nuruddin, u samom srcu grada, na mjestu gdje se svakodnevna užurbanost iznenada lomi o zidove mira.
Među granama koje je zima ogolila, dočekala nas je procvala ruža, gotovo nestvaran prizor u ovo doba godine, koja kao da bdije nad prostorom duhovnosti.
Decembarski prizor: Tekijska ruža
Tekija, premda smještena u strogom centru Tuzle, na raskrižju Jalske ulice i Ulice Kaldrma, zrači smirajem kakav se obično sreće tek u prirodnim klancima, uz rijeke i stijene. Ova tekija je svoje mjesto pronašla među ljudima, u živom tkivu grada, kao njegov neumorni duhovni centar.
Već pri ulasku, tišina tekije obavila nas je poput mehkog vela, a susret sa šejhom Edibom Kravićem unio je u nas smiraj koji se teško riječima prenosi.
Šejh blagim osmijehom dočekuje svakog posjetioca, govoreći "tekija je moja duša".
Šejh Edib Kravić
Odatle počinje priča koju donosimo, priča o tekiji koja je postala središte duhovnog života Tuzle, o ljudima koji su je gradili i čuvali, o kontinuitetu duhovnosti koji je od prvog medžlisi-zikra 1990. godine pa sve do danas oblikovao posebnu duhovnu mapu ovog grada.
U nastavku vas uvodimo u njen nastanak, njenu unutrašnju dinamiku i misiju koja traje već tri decenije.
Vizija Ahmed efendije Mešića
Prvi medžlisi-zikr u Tuzli nakon Drugog svjetskog rata uspostavljen je 1990. godine, nakon što je kadija Ahmed efendija Mešić od odbora Islamske vjerske zajednice Tuzla dobio pozitivan odgovor na zahtjev za uspostavljanje medžlisi-zikra.
Nedjeljom u Jalskoj džamiji otpočeo je Mešić predvoditi zikr po nakšibendijskom usulu i tumačiti Mesneviju.
Njegova želja bila je izgradnja tekije, ali preselio je 25. oktobra 1994. godine, ne dočekavši početak izgradnje tekije 1995. godine.
- Poslije dugo vremena, '90. godine pojavio se čovjek koji je odlučio da govori o duhovnosti, koji je odlučio da okupi tada mlade ljude, ali školovane, fakultetski obrazovane, i da počne da govori Mesneviju, da drži dersove, da vodi medžlisi-zikir, i da pokušava da povrati snagu duhovnosti u ovome gradu. To je bio profesor šejh mesnevihan Ahmed efendija Mešić, pod derviškim imenom Ahmed Nuruddin.
Te godine, kad nas je okupio u ovom gradu, bili smo u Jalskoj džamiji. Nedjeljom, poslije ikindije namaza, obavljali smo medžlisi-zikr, ders iz Mesnevije, sohbet, druženje, razgovor. Tu su bili obrazovani ljudi, elektroinženjeri, ljekari, diplomirani tehnolozi, profesori nastave... Dakle, to je bila jedna grupa mladih ljudi koja je željela i dobila prva iskustva iz duhovnosti.
Možemo reći da je tada praktično obnovljen nakšibendijski tarikat na prostoru Tuzle. Zadnji šejh koji je ovdje bio ukopan je Mehmed efendija Šerbić, doktor, 1919. godine, poslije toga ovdje u Tuzli nije bilo šjeha. Bio je šejh Salih Suljić, hafiz, ali on je iz Kuga. On je preselio 1945. godine - priča nam šejh Kravić.
Još za života efendija Mešić je učio dovu, zajedno s ovom grupom ljudi željnih da se napoje s izvora duhovnosti, da se napravi tekija.
- Preselio je 1994. godine, a tekija je počela da se gradi 1995. godine. Bili smo prisutni mi iz našeg tekijskog džemata i zaklali smo kurbane i od tada sagradili smo je 14. decembra 1996, kada je tekija otvorena - dodaje šejh.
Dova koja je tom prilikom proučena napisao je Ahmed efendija Mešić još u vrijeme kada su poduzimane prve aktivnosti na izgradnji tekije.
"Dragom Allahu Uzvišenom svojim iskrenim srcima upućujemo svoju dovu kojom molimo Uzvišenog Allaha da ovaj naš nijjet učini sretnim (hajrli) i blagoslovljenim (mubarek), da olakša njegovo ostvarivanje, a da od njega, tj. od ovog rada otkloni sve poteškoće i neugodnosti, jer je Allah Sveznajući, pa može da otvara i ona vrata koja se inače lahko ne otvaraju. O naš Rabbe, naš Allahu, o naš Bože, blagoslovi ovaj posao, učini ga mubarekjom, pa neka on onima koji ga budu radili bude lagan, a ne težak, neka bude obasut svim Tvojim nimetima, blagodatima i dobrotama. Molimo Te, ja Allah, da onima koji nesebično i nespretno budu gradili ovu Tvoju kuću, da im svima daruješ Svoje svako dobro, to jest dug život, dobro zdravlje i sveopći rahatluk, mir i slobodu, a da ih sačuvaš od svih zala, od bolesti, od fukaraluka i siromaštva u svakom pogledu, od dušmana i neprijatelja, kako vanjskih tako i unutarnjih. Oni ovim svojim činom žele samo da zadobiju Tvoje zadovoljstvo, da ih Ti ne ružiš zbog njihovih drugih nevaljalih djela i grijeha, pa oni žele da izgrade ovu TEKIJU ‒ ZAVIJU, kuću u kojoj će se čuvati i njegovati Tvoja vjera islam, u kojoj će se Tebi klanjati i srcem i dušom i potvrđivati i jezikom očitovati da nema drugog boga ni božanstva osim Tebe, ja Rabbi i da je Muhammed alejhisselam Tvoj najmiliji rob i Tvoj poslanik, vjerovjesnik.
Ja Rabbi, skrušeno Te molimo da nam pružiš Svoju pomoć u ovom, po našem vjerovanju, hajirli poslu, tj. da izgradimo zgradu u kojoj će se vršiti islamske pobožnosti i ništa drugo osim toga, tj. ako će ovaj džemat ovu bogomolju čuvati i održavati kao bogomolju. A ako će ovi što hoće da je grade, ili njihova djeca ili njihovi unuci, ovu Tvoju kuću zanemarit, zapustiti i dozvoliti da se ona pretvori u nešto drugo osim Tvoje bogomolje, mi Te onda molimo da nam ne dozvoliš I onemogušić da je gradimo, jer tada bi ona umjesto da bude kuća sevaba I djela koje ti voliš, postala kuća harama, zala I nevaljaština, a mi to ne volimo kao što ne voliš ni ti,ja Rabbi. Mi svakako želimo da ovim svojim djelom zaradimo Tvoj rizaluk, Tvoje zadovoljstvo, a ne srdžbu, pomozi nam, ja Rabbi, i neka naša namjera ostane neokaljana do Sudnjeg dana, mi Te molimo i nadamo se Tvojoj milosti i ovom prilikom, pa Ti zahvaljujemo, jer znamo da si Najmilostiviji Milosnik. Zato Vel hamdu lillahi Rabbil alemin - Hvala Allahu gospodaru svih svjetova. Lillahil‒fatiha".
Nastao novi život na području Tuzle
Šejh Kravić imenovan je za pročelnika tekije, odlukom Tarikatskog centra u Bosni i Hercegovini od 25. januara 2012. godine.
Tekija danas djeluje u okviru Tarikatskog centra kao organa Islamske zajednice.
Centralni dio tekije čini semahana. Zidovi su ukrašeni levhama s kaligrafskim prikazima ajeta iz Kur’ana i dovama. Mihrab je 2014. godine ukrašen i Cvijetom Srebrenice.
Neposredno uz semahanau nalazi se i mejdan odaja koja je predviđena za sohbet. Kuhinja je smještana uz mejdan odaju, a u prizemlju tekije nalazi se šejhovska soba i biblioteka. Odvojeno od tekije u pomoćnom objektu nalazi se abdesthaana.
- Kada smo uselili u tekiju, nastao je jedan novi život na području grada Tuzle. To je prva tekija obnovljena, napravljena poslije dugo godina. Život u tekiji se odvijao po programu, onako kako je odredio Ahmed efendija Mešić. Ona i danas ima takav program. Mislim da na čitavom Balkanu nijedna tekija nema program kao što ima ova. Naš program je namaz, poslije namaza ders iz Mesnevije, poslije dersa medžlisi-zikr, i onda sohbet. U ljetnom periodu to počinjemo iza akšam namaza, a u zimskom periodu i za jacije namaza - objašnjava nam šejh.
Šejh Kravić: Prva tekija napravljena poslije dugo godina
Jako je važno naglasiti da je ovo jedina tekija u kojoj se održava ders iz Mesnevije od njenog osnivanja.
Također, ovo je matična tekija sa više svojih tekija.
- Držimo tekiju Hamza-dede Orlovića u Konjević-Polju i idemo tamo svake prve subote u mjesecu. Išli smo dva puta mjesečno, sada idemo samo jednom, a po zahtjevu Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, mi smo spremni da idemo i dva puta, i tri puta, ono koliko bude potrebno. Zatim imamo u Vikaljskoj džami također, gdje šejh Sabit efendija Mehidić drži Mesneviju i medžlisi-zikir. U Konjević-Polju također Mesneviju drži profesor Senajid Ključanin. To su tri mjesta gdje se drži Mesnevija i koje se drže za matičnu tekiju. Tako da smo uspjeli da stvorimo jedan lijep krug - ističe Kravić.
Mesnevihani Mehidić i Ključanin su dobili certifikate od odgovarajućih institucija da su imali predavanja, učili perzijski jezik, bili pred profesorima i učili Mesneviju, te položili.
- Na osnovu tih potvrda oni su postali mesnevihani. To su prvi mesnevihani kod nas koji govore perzijski jezik, koji su školovani, dakle iz svog znanja mogu se vezati za znanja sa Fakulteta islamski nauka. Efendija Mehidić, naš mesnevihan, već je tu druga, treća godina. U njemu smo dobili kvalitetnog mesnevihana koji je bio u Iranu 45 dana, učio perzijski jezik, imao predavanje iz Mesnevije, i dobio certifikat. Zatim je dvije godine išao u Sarajevo da uči perzijski jezik kod profesora, preko Mula Sadre i koji su mu također dali certifikate da je završio određeno znanje, da je završio određeni nivo perzijskog jezika. Pošto je on završio Fakultet islamskih nauka i magistar je, znači, poznaje Kur'an, poznaje hadis, a Mesnevija je, kažu, tefsir Kur'ana. Znači, ako je tefsir Kur'ana, ko može biti mesnevihan? Mesnevihan može biti moj čovjek koji govori perzijski jezik. Mesnevihan može biti čovjek koji je završio fakultet, ima obrazovanje iz islamskih nauka. Kad pročita bejt na perzijskom, prevede ga, odmah u glavi, na osnovu prevoda, veže se za određeni kur'anski ajet ili na određeni hadis. Mi to sad imamo u tekiji šeji Ahmed Nuruddin u Tuzi, preko našeg mesnevihana - napominje šejh.
Pored toga imaju i šejha Hasana efendiju Mustafića, koji radi kao pravnik u Behram-begovoj medresi.
Halku medžlisi-zikra u Kalesiji drži šejh Mehmed efendija Čaušević, u Minhenu Asmir Sarajlić, a u Bihaću Nedim Čirić.
- Oni nemaju u svom programu Mesneviju, oni u svom programu imaju ders - kaže nam on.
Izdavačka djelatnost
Tekija Šejh Ahmed Nuruddin je u posljednje dvije godine izdala tri knjige.
- Prva knjiga je nastala 2023. godine, povodom preseljenja Dželaludina Rumija - 750 godina od njegovog preseljenja. Imali smo međunarodni naučni skup u tekiji. Bilo je učesnika iz Irana, bili su poznati doktori nauka iz ove oblasti i oni su napravili svoje rade. Mi smo izdali zbornik radova. Druga knjiga, koja je jako bitna, je izašla prošle godine za Šebi Arus, to je Akademija Šebi Arusa u Tuzli 35 godina. Sastavili smo u toj knjizi radove koji su objavljivani na tim Šebi Arus akademijama. Jer, pored Sarajevo, ovo je jedini grad u kojem se neprestano već 35, a sad će 17. decembra biti 36 godina kako se održava akademija. I treća knjiga koja je izašla sad u oktobru je Tesavvuf u sjeveroistočnoj Bosni, a knjiga je izdana povodom 30 godina od otvorenja tekije Šejh Ahmed Nuruddin u Tuzni. Tako da smo obradili kompletno područje sjeveroistočnoj Bosni - o duhovnosti, o mesnevihanstvu, o Mesneviji, o šejhovima, o turbetima, o tekijama - navodi nam šejh, koji je priredio sve ove knjige.
Planovi
Govorio nam je i o planovima za predstojeći period, a posebno je istaknuo da će 21. decembra biti održana 36. akademija povodom Šebi Arusa.
- Bujrum, pozvani ste i vi, pozvani su i svi dobri ljudi da dođu. Program akademije Šebi Arus je uvijek isti, otvaranje akademije, to radim ja kao šejh, pročelnik tekije, ders iz Mesnevije drži Sabit efendija Mehidić, zatim prezentujemo tri stručna rada. Ove godine imamo trojicu autora, to su dr. Sead Seljubac, dr. Fuad Hadžimehmedović i dr. Nedim Čirić. Između toga će biti pojedine ilahije, te ćemo predstaviti naše aktivnosti između dvije akademije, tu kažemo šta smo radili, gdje smo bili, kuda smo putovali, šta smo napravili. Poslije toga ide Gazel o smrti od Rumija, perzijski jezik, plus prijevod na bosanski jezik. Onda ide medžlisi-zikir, hatma-dova, koju učimo za mesnevihane, i sohbet.
Šejh Kravić: Ovaj jubilej ne predstavlja samo hronološku tačku kroz broj godina
Kao šejh, po svojim ovlaštenjima, Kravić je postavio postavio trojicu halifa, tri nova šejha.
- Podsjećam, ovo je matična tekija, gdje sam ja šejh. Ta tri šejha su Hasan efendija Mustafić, Sabit efendija Mehidić i Mehmed efendija Čaušević. Imam proizvedene još vekile. Šejh imenuje vekila da ga zamjenjuje u odsustvu, kada šejh negdje ne može doći, kada nešto šejh ne može uraditi. Imam vekila profesora Senajida Ključanina, on je moj vekil u tekiji Hamza-dede Orlovića. On je ujedno i mesnevihan u toj tekiji i moj vekil. Moj drugi vekil je Asmir Sarajlić, on zamjenjuje mene u Minhenu, vodi medžlisi-zikr i čini dovu. Treći moj vekil je Nedim efendija Čirić, on je u Bihaću. Bio je i sabit Mehidić vekil, pa je postao šejh. Bio je Hasan efendija, pa je postao šejh. To je ta struktura koju imamo ovdje, koja je postavljena u ovoj tekiji. Mi smo jedna od rijetkih matičnih tekija - napomenuo je on.
Tri decenije duhovne misije ove tekije veliko je pregalaštvo, a o tome šejh Kravić kaže "ovaj jubilej ne predstavlja samo hronološku tačku kroz broj godina koje su protekle, već simbolizira više od tri decenije ustrajnog i kontinuiranog duhovno rada, obnavljanja i očuvanja tradicije i prijenosa znanja kroz ibadet, odgoj, sohbet i zikr, u kontinuitetu življenja tesavvufa na našim prostorima. Time se potvrđuje prisustvo islamske pedagoške i sufijske misli i prakse na jednom mjestu koja je, uprkos burnim historijskim okolnostima i izazovima, sačuvala vezu sa svojim duhovnim naslijeđem".
Spomenuli smo knjigu Tesavvuf u sjeveroistočnoj Bosni, koja je objavljena povodom 30 godina otvorenja tekije Šejh Ahmed Nuruddin u Tuzli, a koja je nedavno izašla iz štampe.
U ovoj knjizi muftija tuzlanski dr. Vahid ef. Fazlović, piše "prisustvo i djelovanje tesavvufa tokom povijesti vidljivo je i u sjeveoristočnoj Bosni. Do danas su u živom sjećanju ostalo posvemašnji utjecaji sufijskih prvaka ovog podneblja kao što su Hasan Kaimija i Hamza Orlović. Poznato je da su, pored Zvornika i Konjević Polja, sufijska učenja i prakse i ranije razvijanja i njegovana i u Tuzli. Kao specifična sjecišta u kojima se revnosno njeguje duhovnost i zajedništvo, tekije, usljed sve aktuelnije ravnodušnosti i otuđenosit, privlače pažnju značajnog broja pojedinaca. Utemeljene na čistoj volji mumina da svoju dušu dodatno oplemene, a tjelo ukrote od svakovrsnih tjelesnih prohtjeva, one su i danas prijemčiva pribježišta. Posebno je zanimljivo pratiti nastajanje i ulogu tuzlanske tekije Šejh Ahmed Nuruddin. Mjesto u kojem je njen osnivač Ahmed efendija Mešić započeo svoju misiju bio je mekteb Mejdanske džamije, da bi se tekija na današnjem lokalitetu gradila neposredno nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. I mnogo važnije od same zgrade tekije bilo je organiziranje grupe entuzijasta, koje je predvodio kadija Mešić, a koji su u halkama predano slušali njegova učena izlaganja. Iz pisane ostavštine kadije Ahmed efendije i prenesene usmene tradicije drugih sufijskih prvaka sada se napajaju nove generacije poštovalaca sufijskih učenja islama. Oni su prepoznatljiv stub ukupne duhovne i džematske strukture ovog područja".
U riječima šejha Kravića i muftije Fazlovića jasno se oslikava važnost i veličina onoga što je tekija Šejh Ahmed Nuruddin.
Šejh Kravić: Mi smo jedna od rijetkih matičnih tekija
Tekija nastavlja ispunjavati misiju utemeljenu na univerzalnim islamskim vrijednostima povezujući generacije kroz zajedničku posvećenost duhovnom sazrijevanju.
Zaključujući ovu priču, jasno je da tekija Šejh Ahmed Nuruddin u Tuzli živi organizam duhovnosti.
Ono što je započeo šejh Ahmed efendija Mešić, a što nastavlja šejh Edib Kravić sa svojim halifama, vekilima i dervišima, postalo je duhovno naslijeđe ne samo Tuzle, nego i cijelog sjeveroistočnog bosanskog prostora.
Tekija je mjesto gdje čovjek može biti i učenik i putnik i tražitelj; gdje pitanja imaju dublji smisao, a odgovori se ne izgovaraju samo jezikom nego i srcem.
Zato, ako vas put ikada nanese u Tuzlu, zastanite na raskršću Jalske i Kaldrme. Uđite u harem gdje i zimi procvjeta ruža. Otvorite vrata semahane i oslušnite tišinu.
Tu, među ljudima koji ustrajno čuvaju duhovnu tradiciju, možda ćete pronaći upravo ono što ste tražili.
Tekija Šejh Ahmed Nuruddin stoji kao svjetionik na duhovnoj mapi Tuzle, otvorena svakom dobronamjernom srcu.
Bujrum.
