Ovo je priča, koja je dirnula srca miliona ljudi širom svijeta, priča o majci i kćerki, Havvi i Berru Kul iz Turske. Kroz nju teče svjetlost koja se ne vidi očima, već se osjeća dušom.

Kada je Berru Merve Kul, bistra i ambiciozna mlada žena, oštećenog vida, zakucala na vrata Univerziteta Sakarya sa snom da studira pravo, suočila se sa zidom. Nije to bila loša volja uposlenih na univerzitetu, već zid sistemske nemoći. Institucija je iskreno priznala – nemamo resurse. Nismo spremni. U našim bibliotekama ne postoje knjige na Brailleovom pismu, naše kompjuterske učionice nisu opremljene audio izvorima, a naša infrastruktura nije prilagođena studentima poput tebe. Za mnoge, to bi bio kraj sna. Ali ne i za Berru, jer je uz sebe imala najmoćniju silu poznatu čovječanstvu - majčinsku ljubav.

Njena majka, Havva Kul, nije prihvatila "ne" kao odgovor. Nije vidjela prepreku, već zadatak. Ako sistem ne može doći do njene kćerke, ona će postati sistem. Odlučila je postati oči, uši i ruke svoje Berru.

Tako je započelo četverogodišnje putovanje koje prkosi svakoj logici i slavi svaku definiciju posvećenosti. Havva Kul, žena bez formalnog pravnog obrazovanja, upisala se na fakultet zajedno sa svojom kćerkom, ali na svoj, jedinstven način. Svakoga dana, sjedila je u amfiteatru, na svakom predavanju, od ustavnog prava do krivičnog postupka. Pažljivo je hvatala svaku riječ profesora, bilježeći kompleksne pravne termine, paragrafe i presedane.

Njen dan se time nije završavao. Po povratku kući, slijedio je drugi, još teži dio misije. Prvo bi sama, satima, iščitavala i proučavala svoje bilješke, nastojeći da pronikne u gustu i zahtjevnu materiju prava. Tek kada bi bila sigurna da je u potpunosti razumjela lekciju, sjela bi sa svojom kćerkom. Strpljivo, toplo i predano, pretvarala je vizualne informacije u auditivne, suhoparne definicije u razumljive koncepte, a stranice knjiga u živo znanje. Svake večeri, njihov dom postajao je učionica u kojoj je jedini metod podučavanja bila ljubav. Pomagala joj je sa zadaćama, pripremala je za ispite i vodila je kroz lavirint pravne nauke.

Četiri godine kasnije, došao je dan diplomiranja. Berru Merve Kul, blistajući od ponosa, stajala je sa svojim kolegama, spremna da primi diplomu za koju se borila znanjem i upornošću. Uspjela je. Univerzitet Sakarya joj je s ponosom uručio zasluženu diplomu pravnice.

A onda je uslijedio trenutak koji je ovu priču pretvorio u fenomen.

Nakon što je Berru primila svoju diplomu, dekan Pravnog fakulteta, prof. dr. Mahmut Bilen, ponovo je pozvao prezime Kul. Uz gromoglasan aplauz i suze koje su tekle niz lica studenata, profesora i roditelja, na pozornicu je pozvana i Havva Kul. Univerzitet joj je, u znak priznanja za njenu nevjerovatnu žrtvu, posvećenost i akademski podvig, dodijelio počasnu diplomu Pravnog fakulteta. Majka i kćerka, sada kolegice diplomantice, zajedno su bacile svoje kape u zrak, slaveći pobjedu koja je bila mnogo više od akademskog uspjeha.

"Nema šanse da je Havva to mogla učiniti, a da pritom nije usvojila mnogo toga," izjavio je dekan Bilen. "A to gradivo je gusto, često je izazov samo ga pročitati i razumjeti, a kamoli analizirati i interpretirati." Možda je u svojoj analizi zaboravio na jednu varijablu koju ne mjere akademski kriteriji – snagu majčinog srca.

Vijest je obišla planetu. BBC, svjetski mediji i društvene mreže pronijeli su priču o "majci vijeka", ženi koja je postala svjetionik nade za sve roditelje i inspiracija za sve one koji se suočavaju s preprekama.

Ali, gdje su njih dvije danas? Da li je diploma ostala samo dirljiva uspomena?

Provjerene informacije donose najljepši mogući epilog. Priča Havve i Berru nije završila bacanjem kapa u zrak. Naprotiv, to je bio samo početak. Berru Merve Kul je nakon diplomiranja uspješno završila pripravnički staž i položila pravosudni ispit. Danas je ona advokatica, članica advokatske komore, koja ponosno nosi svoju togu i bori se za pravdu – san koji je sanjala od djetinjstva. Na ceremoniji polaganja zakletve, tik uz nju, sijajući od ponosa, stajala je njena majka i kolegica, Havva.

 Havva Kul nije samo pomogla svojoj kćerki da stekne diplomu, ona je, još jednom, po ko zna koji put u historiji čovječanstva, pokazala da nema te prepreke koju majčinska ljubav ne može savladati.