Najavljena akvizicija Telemacha od strane BH Telecoma, procijenjena na astronomskih 672 miliona KM, nije samo poslovna vijest, nego zemljotres koji je ogolio fundamentalnu dilemu Bosne i Hercegovine: da li smo država koja u 21. vijeku ulaže u budućnost ili društvo koje pod velom sumnjivih političkih dogovora troši javni novac na tehnološku prošlost? Ova operacija, umjesto da bude predmet stručne ekonomske debate, ekspresno se transformisala u prvorazredni politički i pravosudni slučaj koji prijeti da postane simbol sistemske korupcije i strateškog sljepila.

Ovom slučaju moramo pristupiti hladne glave i bez ikakvih navijačkih strasti. Fokus ćemo zadržati na tri nezaobilazne tačke: pravnoj odgovornosti, ekonomskoj isplativosti i širem strateškom kontekstu u regiji.

Pravni aspekt: Pandorina kutija krivičnih prijava i političkih motiva

Kada jedna politička opcija, u ovom slučaju Savez za bolju budućnost (SBB), javno najavi podnošenje krivičnih prijava protiv ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, direktora BH Telecoma Amela Kovačevića i kompletne uprave, to je signal za uzbunu. Optužba je jasna i direktna: pokušaj svjesnog nanošenja višemilionske štete jednoj od najvažnijih državnih kompanija.

U središtu pravne kontroverze nalazi se cijena – 672 miliona KM. Finansijski i telekomunikacijski eksperti izvan kruga interesno povezanih strana postavljaju isto pitanje: na osnovu koje poslovne metrike i realne tržišne vrijednosti je formirana ova cifra? Telemach jeste značajan igrač na tržištu, ali njegova primarna infrastruktura zasnovana je na kablovskoj tehnologiji, modelu koji globalno stagnira ili opada pred superiornom i dugoročno isplativijom optičkom mrežom.

Napumpana cijena neminovno otvara prostor za sumnju u postojanje skrivenih, kriminalnih motiva. U uređenim sistemima, ovakva transakcija bi bila podvrgnuta rigoroznoj kontroli regulatornih agencija, antimonopolskih vijeća i, nadasve, tužilaštava. Ovdje se izgleda opet iza  "strateškog partnerstva" krije pokušaj izvlačenja javnog novca za privatne ili stranačke interese? Da li je cilj preuzimanje kontrole nad medijskim prostorom kroz United Media kanale, što bi bio nedopustiv politički uticaj finansiran novcem građana? Pitanja su logična, a izostanak transparentnih i uvjerljivih odgovora od strane Vlade FBiH i uprave BH Telecoma samo produbljuje sumnju da se ne radi o čistom poslovnom rezonu, već o političkoj operaciji sa potencijalno kriminalno razornim finansijskim posljedicama po državno vlasništvo.

Ekonomska neopravdanost: Zašto kupovati video klub u eri Netflixa?

Čak i ako zanemarimo pravne i koruptivne sumnje, sama ekonomska logika ove akvizicije je, najblaže rečeno, upitna. Ulaganje blizu 700 miliona KM u kablovskog operatera u 2026. godini je ekvivalentno investiranju u proizvodnju pisaćih mašina u eri razvoja personalnih računara.

Budućnost telekomunikacija nije u kablovskoj televiziji, već u gigabitnom internetu, cloud servisima, umjetnoj inteligenciji (AI), Internet of Things (IoT) i masivnoj podatkovnoj infrastrukturi. BH Telecom, kao državni telekom gigant, ima obavezu i priliku da bude nosilac digitalne transformacije Federacije BiH. Taj novac – 700 miliona KM – predstavlja kapital koji može fundamentalno promijeniti ekonomsku budućnost Telecoma i zemlje.

Šta se moglo uraditi sa tim iznosom?

Umjesto da naši podaci (i državni i privatni) budu smješteni na serverima u Frankfurtu, Dublinu ili Beogradu, BiH je mogla izgraditi vlastite, vrhunske data centre. To ne samo da osigurava digitalni suverenitet i sigurnost, već stvara potpuno novu industriju visokotehnoloških usluga, privlačeći globalne kompanije.

Umjesto kupovine konkurentske, tehnološki inferiornije mreže, BH Telecom je mogao taj novac uložiti u agresivno širenje vlastite optičke infrastrukture do svakog doma i poslovnog subjekta u Federaciji. To je kičma digitalne ekonomije i preduslov za sve buduće tehnološke inovacije.

 Dio sredstava mogao je biti usmjeren u strateški fond za podršku domaćim tehnološkim kompanijama, startupima i razvoju rješenja baziranih na umjetnoj inteligenciji. To bi stvorilo ekosistem koji generiše visoko plaćena radna mjesta i izvozno orijentisane proizvode.

Kupovinom Telemacha, BH Telecom ne kupuje budućnost; on kupuje probleme konsolidacije, preuzimanja tehnološki zastarjele infrastrukture i integracije poslovnih modela koji su na zalasku. To je defanzivan, a ne ofanzivan potez koji jasno svjedoči o potpunom odsustvu vizije.

Regionalna perspektiva: Srbija gradi AI, BiH kupuje kablove

Pogled u susjedstvo najbolji je pokazatelj koliko je predložena akvizicija strateški promašaj. Dok se u Sarajevu vodi debata o preuzimanju kablovskog operatera, regionalni igrači vuku poteze koji ih pozicioniraju za decenije koje dolaze.

Srbija je postala paradigmatičan primjer. Kroz izgradnju Državnog data centra u Kragujevcu i strateška ulaganja u razvoj AI infrastrukture (superkompjuter), Vlada Srbije je jasno definisala ICT sektor kao ključni motor privrednog rasta. Telekom Srbija se ne bavi primarno akvizicijama zastarjelih modela, već se transformiše u digitalni servis provajdera, šireći svoje poslovanje na globalna tržišta. Shvatili su da se vrijednost ne krije u broju TV kanala, već u kontroli podataka, razvoju softvera i pružanju naprednih digitalnih usluga.

Hrvatska, kao članica EU, koristi ogromne fondove za digitalnu tranziciju, a njeni telekomi ulažu milijarde u 5G mrežu i optičku infrastrukturu. Njihov tehnološki ekosistem, sa kompanijama poput Infobipa i Rimac Automobila, pokazuje šta je moguće kada se fokus prebaci sa političkog mešetarenja na stvaranje stvarne vrijednosti.

U tom kontekstu, namjera BH Telecoma izgleda anahrono i provincijalno. Umjesto da uči iz regionalnih primjera i postavi se kao lider digitalizacije u BiH, on bira put koji ga vodi u stratešku irelevantnost, trošeći ogroman kapital na potez koji bi za pet do deset godina mogao postati finansijski kamen oko vrata.

Debata o kupovini Telemacha je mnogo više od poslovne odluke. To je raskrsnica na kojoj se odlučuje o sudbini ne samo BH Telecoma, već i o kapacitetu države da upravlja svojim resursima na odgovoran i vizionarski način.

Na jednoj strani stoji model netransparentne političke trgovine, trošenja stotina miliona maraka javnog novca na poslovni model iz prošlosti, uz ozbiljne indicije o koruptivnim namjerama.

Na drugoj strani je model strateškog ulaganja u tehnologije budućnosti: u data centre koji osiguravaju naš digitalni suverenitet, u optičke mreže koje su autoputevi 21. stoljeća i u umjetnu inteligenciju koja će definisati pobjednike i gubitnike globalne ekonomije.

Odluka koju donesu Vlada Federacije BiH i uprava BH Telecoma biće jasan pokazatelj njihovog opredjeljenja. Svaki glas "za" ovu akviziciju, bez nezavisne, transparentne i stručne analize koja bi je opravdala, biće glas za ekonomsko zaostajanje i političku močvaru. Vrijeme je da se prekine sa praksom u kojoj se budućnost generacija koje dolaze žrtvuje za kratkoročne interese političkih elita.

Da li kupiti polovnog golfa dvojku po cijeni Tesle? Najbolji odgovor na ovo pitanje nam može dati neovisna parlamentarna i istraga tužilaštva.