Završilo je onako kako je i počelo kada je riječ o Xabiju Alonsu – on je, čini se, bio u potpunom raskoraku s velikom starom institucijom Real Madrida.

Dok su mnogi oko kluba bili i previše željni da ukažu na to kako je Kylian Mbappe navodno spriječio svoje saigrače da Barceloni prirede špalir u Superkupu, kao što se sugeriralo, neki su se vratili mnogo dalje u prošlost. Vratili su se na Alonsa i njegov prvi zadatak, utakmicu protiv Al Hilala na Svjetskom klupskom prvenstvu.

Iako je Florentino Perez aktivno želio da klub neprestano ističe historijski značaj ovog novog takmičenja, u skladu s njegovim vlastitim ambicijama za "modernim fudbalom", Alonso nije mogao sakriti činjenicu da mu nije pridavao nikakav sportski značaj. Izvori tvrde da je to odmah stvorilo problem Perezu s njegovim hvaljenim novim pojačanjem na klupi. Nakon toga, javna podrška Alonsu bila je minimalna, a nije spomenut čak ni u predsjednikovoj godišnjoj božićnoj poruci.

To je prilično simboličan završetak kratkog trenerskog mandata, koji samo oslikava način na koji zvijezde i predsjednik uvijek istisnu svakog trenera Real Madrida. Izreka na Bernabeu – koja je zapravo artikulirana i čelnicima drugih velikih klubova – jeste da je trener jedva bitan.

Shodno tome, mnogo toga se moglo sažeti u ova dva momenta kao odraz tog stava, ali i Alonsovog vremena u klubu. Desio se još jedan poraz od Barcelone, ovaj put 3:2. Dešavanja van terena zasjenila su samu igru. Tu su bili očigledni prioriteti kluba na Svjetskom klupskom prvenstvu. Na kraju, tu je bila i simbolika Realovih zvijezda koje, čini se, rade po svom. Trener ih nije mogao dovesti u red.

Ovdje ima mnogo pouka za modernu igru i način na koji Real Madrid gotovo uvijek sve tjera do ekstrema. Oni su, na kraju krajeva, treći klub Superlige koji se odrekao svog glavnog trenera u dosadašnjih 12 dana 2026. godine. Međutim, velika razlika ovaj put bila je u tome što je samo imenovanje Alonsa trebalo najaviti novi smjer.

Svjestan načina na koji igra evoluira, Real Madrid se navodno želio odmaknuti od individualnih zvijezda ka igri zasnovanoj na sistemu – čak i ako je ključna tačka bila ta da to apsolutno neće biti Barcelonin pozicioni sistem. Alonso je tu nudio savršeno rješenje, jer predstavlja "treći put" u evoluirajućoj taktici sporta, a ujedno je i klupska legenda.

Šta to govori o kapacitetu Real Madrida za evoluciju ako njihov stari institucionalni otpor svemu tome ispliva na površinu nakon samo nekoliko mjeseci i nekoliko pehova? Kako uopće možete krenuti dalje ako ne pokazujete nimalo strpljenja?

"To je Madrid", nasmijala se jedna figura upućena u dešavanja u svlačionici u trenucima nakon uobičajenog "izgubiš – ideš" procesa. Neke se stvari naprosto u prijestolnici Španije ne mijenjaju.

Mnogi od istih izvora bi ipak insistirali na tome da se ovdje uopće nije radilo o institucionalnom otporu Madrida. Radilo se o samom Alonsu, i isključivo o Alonsu.

Jedan insajder iz svlačionice to kaže direktno: "Niko ga nije volio." Iako je to stav koji se s velikom snagom izražava s jedne strane svlačionice, istina je da se Alonso od samog početka borio da klikne s ekipom. Njegove ideje nisu nailazile na plodno tlo.

Kaže se da je "izgubio svlačionicu" vrlo rano; kao da nije odgovarao određenim ličnostima. Ali, tipično za takvu svlačionicu, to se radilo u oba smjera. Smatralo se da Alonso značajno odstupa od vlastite ideologije, ali je potom to kritizirano kao nedostatak vjere u vlastite stavove. Kao da "ne piša sa svojima", kako je to jednom slikovito rekao Pep Guardiola. Drugi izvori ističu kako je Alonso doveden uz očekivanje da će imati Martina Zubimendija – ili barem igrača tog stila – koji bi bio sidro cijele ekipe. Nije imao ništa slično tome, što je osiguralo raskorak između ekipe i ideje od samog početka.

Upravo zbog toga postoji uvjerenje da se Alonso počeo više oslanjati na mlađe igrače – poput Franca Mastantuona, Arde Gulera, Gonzala Garcije – jer ih je lakše oblikovati. Problem u Madridu je što takvi izbori postaju političke poruke, posebno kada se zvijezde potpisuju isključivo zbog komercijalnih ambicija.

Vinicius Junior je igrač koji se najviše ističe kao neko ko je uhvaćen usred svega toga, zbog čega je njegov vrhunski gol u Superkupu bio utoliko značajniji.

Hijerarhija na Bernabeu bila je zabrinuta jer je, uprkos svim Alonsovim taktičkim pretenzijama, tim imao dva načina rada. To je ili povlačenje s petoricom u odbrani na način na koji Real Madrid nikada ne bi trebao igrati, ili izlazak u bezoblični nered koji je gotovo potpuno zavisan od toga da Thibaut Courtois zaustavlja golove na jednom kraju, a Mbappe ih postiže na drugom. Sve to igrači poput Viniciusa povezuju trčanjem. Doticanje dna predstavljao je domaći poraz od Manchester Cityja, nakon kojeg se smatralo da su Alonsu dani odbrojani. 

Kroz sve ovo, Madrid također sve velike aktuelne fudbalske teme dovodi do ekstrema, uz vlastiti prepoznatljivi "Galactico" sjaj. Ovo je samo još jedan slučaj tenzije između autoriteta glavnog trenera i rada uprave, čak i ako ova uprava ima mnogo vlastitih dugogodišnjih institucionalnih "neuobičajenih reakcija", a ne modernih obilježja drugih, manjih klubova.

Međutim, upravo te idiosinkrazije znače da ovo možda neće previše utjecati na Alonsovu srednjoročnu karijeru. Na njega se neće gledati kao na Rubena Amorima. Drugi čelnici će gledati ono što je uradio u Bayer Leverkusenu, a ne istu staru priču s Bernabeua. Jedna istaknuta figura u velikom klubu opisuje ga kao nekoga ko je "i dalje na nivou Arnea Slota ili Mikela Artete", tj. neko ko može biti elita.

Ukratko, još jedno veliko ime ušlo je na tržište trenera, uoči šestomjesečnog perioda u kojem će ga mnogi veliki klubovi tražiti. Manchester United ga je i ranije spominjao. Ovo mijenja tržište trenera, upravo zato što se sam Real Madrid nimalo ne mijenja.