Čak i prije samita NATO-a u Ankari, pojavile su se dvije dominantne teme vezane za Savez: kako će saveznici prethodne obaveze pretvoriti u stvarnost i kako bi Evropa mogla učiniti više na jačanju vlastite sigurnosti.

Samit u Ankari pružio je određeni uvid u oba pitanja, iako bi mnogi mogli tvrditi da je veći naglasak stavljen na zajedničke industrijske nabavke nego što je zapravo rasvijetljeno kako Evropa planira učiniti više.

Ipak, osjećaj hitnosti i jedinstva bio je prisutan.

NATO-ov Forum odbrambene industrije zaista je ponudio nekoliko inicijativa putem kojih Savez nastoji ojačati odbranu i bolje se pripremiti za buduće izazove, što se najbolje vidi u ogromnoj obavezi od 40 milijardi dolara namijenjenoj borbi protiv dronova. Također je pokrenuto i nekoliko drugih inicijativa, od kojih su neke još uvijek predmet daljih pregovora, ali koje bi također zahtijevale dodatna ulaganja i snažnije proizvodne kapacitete.

Stručnjaci ističu da proizvodni kapaciteti i robusne proizvodne linije predstavljaju glavni izazov za pojedine savezničke zemlje, jer moraju djelovati brzo, uz istovremeno nastojanje da izbjegnu ugrožavanje finansiranja javnog sektora.

Samit je također dao podsticaj švedskom proizvođaču Saabu, koji je umjesto Boeinga izabran za isporuku do deset aviona za osmatranje i rano upozoravanje GlobalEye.

Sistemi Patriot, saradnja SAD-a i Evrope

Istovremeno, otvorena su vrata potencijalnoj proizvodnji naprednih sistema Patriot u Ukrajini. Međutim, još uvijek nije jasno kako bi se to u praksi odvijalo, uprkos tvrdnjama Kijeva da postoji politička volja.

Raketni presretači Patriot ključni su za ukrajinsku odbranu u trenutku kada se rat produbljuje, a i Kijev i Moskva pojačavaju napade. Smatraju se jedinim oružjem u arsenalu Kijeva koje je sposobno zaustaviti ruske balističke rakete.

Na marginama događaja, evropski zvaničnici su naglašavali da je posvećenost Ukrajini nepokolebljiva te da je osiguravanje kontinuirane podrške jedini način da se zemlja odbrani.

U iznenađujućem razvoju događaja, i uprkos svim zabrinutostima zbog povremenih provokacija američkog predsjednika Donalda Trumpa upućenih saveznicima, samit je donio konkretne rezultate i kada je riječ o saradnji SAD-a i Evrope.

U završnoj izjavi za medije na samitu, Trump je, naprimjer, najavio da će Lockheed Martin i Rheinmetall sarađivati na proizvodnji Vojnog taktičkog raketnog sistema (ATACMS) u Evropi, što predstavlja prvu proizvodnju ove balističke rakete kratkog dometa izvan SAD-a.

Također se predviđa potencijalna saradnja američkih i evropskih kompanija na proizvodnji i održavanju Boeingove bombe malog prečnika (SDB-I) za potrebe Evrope.

Slično tome, tehnološki gigant Anduril obavezat će se na snabdijevanje Poljske raketama Barracuda-500, što će rezultirati otvaranjem nove proizvodne linije u toj zemlji, saopćila je Bijela kuća.

Ipak, zbog fiskalnih pritisaka u mnogim evropskim zemljama i potrebe da se relativno brzo nadoknadi zaostatak te poveća izdvajanje za odbranu i sigurnost, kako bi se dostigao ranije najavljeni cilj od pet posto bruto domaćeg proizvoda do 2035. godine, zabrinutost u vezi s proizvodnim mogućnostima i dalje traje.

- Pretvaranje budžetskih povećanja u stvarne borbene sposobnosti na prvoj liniji zahtijeva vrijeme, a generalni sekretar NATO-a Mark Rutte s naporom je pokušavao objasniti da sistemi ne mogu preko noći apsorbirati nova sredstva. Međutim, on je svjestan da ovaj argument ima rok trajanja. Stavljajući fokus na Forum odbrambene industrije, Rutte je naglasio kako se novac namijenjen odbrani pretvara u konkretne odbrambene ugovore - naveli su analitičari Atlantskog vijeća u osvrtu objavljenom nakon samita.

Tokom samita u Ankari, Kanada se u međuvremenu profilirala kao ključni zagovornik osnivanja Banke za odbrambenu sigurnost i otpornost (DSRB), čiji je cilj pomoći zemljama saveznicama u zajedničkom finansiranju investicija u odbranu i sigurnost putem finansijske podrške, poput povoljnih kredita vladama.

Turska još uvijek razmatra eventualno učešće u ovoj inicijativi, potvrdili su za Reuters u subotu izvori iz Ministarstva odbrane.

Inicijativa "Drone Edge"

U razgovoru za Daily Sabah o novoj inicijativi za bespilotne letjelice predstavljenoj na samitu, stručnjak za sigurnost i docent na Turskoj nacionalnoj policijskoj akademiji, Alp Cenk Arslan, ocijenio je da je odluka o predstavljanju ovog okvira u Ankari "geopolitički precizna".

- Koridor Crno more-istočni Mediteran-Levant već je postao glavni poligon za asimetrična zračna suprotstavljanja, gdje su jeftini dronovi i hibridne platforme pokazali sposobnost nametanja nesrazmjernih troškova i skraćivanja ciklusa odlučivanja. Utemeljenjem najambicioznijih NATO-ovih investicija u borbu protiv dronova i dominaciju u radiofrekventnom spektru u ovom regionu, Savez šalje signal da će se njegova doktrinarna evolucija podvrgnuti stres-testovima i usavršavati upravo tamo gdje je prijetnja najizraženija - naveo je u pisanom odgovoru.

Također je naglasio da vjerodostojan štit protiv dronova koji pokriva teritoriju NATO-a "ne može funkcionirati putem nacionalnih senzorskih sistema ili povremenih razmjena obavještajnih podataka", već da zahtijeva "jedinstvenu mrežu za fuziju i obradu podataka u stvarnom vremenu, sposobnu za detekciju, identifikaciju i neutralizaciju mašinskom brzinom".

- S obavještajnog aspekta, najznačajniji efekat inicijative jeste ubrzano nametanje C4ISR interoperabilnosti - rekao je, referirajući se na komandovanje, kontrolu, komunikacije, računare, obavještajne poslove, nadzor i izviđanje.

C4ISR predstavlja integrirane digitalne i ljudske mreže koje služe kao "nervni sistem" modernih vojnih i obavještajnih operacija.

- Obaveza od 40 milijardi dolara stoga funkcionira kao mandat za transnacionalno obavještajno dobro - dodao je Arslan.

Uloga Turske

Turska se jasno istakla u samom središtu rasprava o proizvodnji i svojoj ulozi u NATO-u i to ne samo u svojstvu domaćina, već i zahvaljujući svom razvijenom odbrambenom ekosistemu.

Značajna međunarodna medijska pažnja i interes za vodeće turske proizvođače bili su prisutni prije i tokom samita.

Rukovodioci vodećih turskih odbrambenih kompanija jasno su demonstrirali spremnost i kapacitete svojih preduzeća, istovremeno se uključujući u novoosnovane inicijative.

U izjavama datim na marginama samita, generalni direktori kompanija kao što su Aselsan i Roketsan istakli su da Turska posjeduje potrebne kapacitete, snažnu industrijsku bazu i lance snabdijevanja te da je spremna staviti te resurse na raspolaganje većini savezničkih zemalja.

Izvršni direktor giganta u proizvodnji dronova Baykar, Haluk Bayraktar, također je pozvao na produbljivanje industrijskih partnerstava među članicama NATO-a kako bi se ubrzao razvoj i proizvodnja bespilotnih letjelica (BPL).

- Suština bi trebala biti u udruživanju snaga umjesto razvijanja svega od nule - poručio je, osvrćući se na saradnju s italijanskim odbrambenim gigantom Leonardom.

Turska je trenutno 11. izvoznik odbrambene opreme na svijetu, a cilj joj je ući među deset vodećih do 2028. godine.