Danas se navršava tačno deset godina od smrti Boutrosa Boutrosa-Ghalija, šestog generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Na ovoj funkciji je proveo tačno četiri godine, tj. od 1992 do 1996. godine. Dok ga svjetski udžbenici diplomatije pamte kao prvog Afrikanca na čelu UN-a i autora ambicioznog dokumenta "Agenda za mir", u Bosni i Hercegovini sjećanje na njega ostaje obojeno gorčinom. Iz perspektive Sarajeva, Boutros-Ghali nije bio samo posmatrač, već aktivni arhitekta politike tzv. ekvidistance koja je, prema mišljenju mnogih historičara, direktno doprinijela produženju rata i razmjerama ljudske patnje.

Kada je u decembru 1992. godine, usred najžešće opsade, Boutros-Ghali posjetio Sarajevo, građani su očekivali poruku nade. Dobili su uvredu. Njegova izjava da mu je poznato "barem deset mjesta na svijetu gdje se gore pati nego u Sarajevu" i kvalifikacija rata u našoj zemlji kao "rata bogatih ljudi", postala je paradigma njegovog ignorantskog pristupa.

Boutros-Ghali je tokom cijelog rata insistirao na tome da se sve strane u sukobu tretiraju podjednako, odbijajući da jasno definira agresora i žrtvu. Njegov kabinet se snažno protivio ukidanju embarga na oružje Vladi Bosne i Hercegovine, čime je legitimna odbrana države bila svezanih ruku dok je agresor raspolagao arsenalom bivše JNA.

Jedna od najkontroverznijih odluka Boutrosa-Ghalija bila je implementacija sistema "dvostrukog ključa". Ovaj mehanizam je podrazumijevao da svaka vazdušna intervencija NATO-a protiv srpskih položaja mora imati i odobrenje Ujedinjenih nacija. U praksi, to je značilo da su civilni zvaničnici UN-a, poput Yasushija Akashija, koji je djelovao pod Ghalijevim direktivama, blokirali vojne udare koji su mogli zaustaviti granatiranje gradova.

Najveća mrlja u karijeri Boutrosa-Ghalija ostaje pad "zaštićenih zona", koji je kulminirao genocidom u Srebrenici. Iako je znao da su holandski vojnici malobrojni i slabo naoružani, a da su srpske snage nadmoćne, Ghali je izbjegavao odgovornost za jačanje vojnog prisustva ili pravovremenu evakuaciju.

Boutros-Ghali je 1996. godine postao prvi generalni sekretar kojem je SAD uskratio drugi mandat, primarno zbog debakla u Bosni i Hercegovini i Ruandi. Čak i godinama kasnije, u svojim memoarima "Unvanquished: A U.S.-U.N. Saga", on je pokušavao racionalizirati svoje odluke, često kriveći velike sile za nedostatak političke volje, dok je vlastitu ulogu u birokratskom opstruiranju pomoći umanjivao.

Deset godina nakon smrti, Boutros-Ghali ostaje ličnost koja u međunarodnom pravu simbolizira tranziciju prema aktivnijem UN-u, ali u kolektivnoj memoriji Bosne i Hercegovine on ostaje podsjetnik na eru kada je diplomatija postala saučesnik šutnje. Dok svijet danas analizira njegove "Agende za mir", za građane Bosne i Hercegovine njegova ostavština je sadržana u hiljadama grobova koji su mogli biti izbjegnuti da je "diplomatska neutralnost" bila zamijenjena moralnom hrabrošću.