U maju mjesecu 1993. godine, dok su nebesa nad Sarajevom ključala od dima i ognja, ja sam kročio u grad pod opsadom. Granate su krčile put smrti, a ljudi, obespravljeni i umorni, disali su tek da potvrde vlastito postojanje. Tog časa, meni je povjerena časna i teška dužnost – preuzeti ulogu naibu-reisa, služiti vjeri, narodu i domovini, i to u gradu koji je bio pretvoren u ogoljeni spomenik otpora, patnje i nade.

Bez porodice uza sebe, bez najbližih da mi budu oslonac u svakodnevnoj neizvjesnosti, pronašao sam braću po duhu i ideale u ljudima koje dotad nisam poznavao. Među njima se posebno izdigao jedan lik, jedan čovjek koji je bio oličenje bosanskog duha i bošnjačke duše – Nihad Halilbegović, rođen u Gračanici, a ostao zapisan u mom pamćenju kao junak našega doba.

Nihad nije bio samo domaćin koji me je u svom domu dočekao otvorena srca. On je bio stub moga svakodnevnog života u opsjednutom gradu. Kao sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva, u kojem su objedinjene sve gradske općine, te sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu općine Centar, on je bio i organizator i tihi vojskovođa moga djelovanja. Njegova briga nije se ogledala samo u hrani i protokolu, već u stvaranju mreže podrške i susreta s ljudima kojima je bio potreban znak pažnje, ohrabrenje i potvrda da nisu sami u svojoj borbi.

Nihad je znao gdje, kada i koga trebam posjetiti. On me usmjeravao prema onima što su, u pepelu svojih spaljenih kuća i ruševnih ulica, bdjeli nad posljednjim ostacima bosanskog identiteta. Dok su drugi gradovi Bosne i Hercegovine, poput Srebrenice, doživljavali genocid, Sarajevo je preživljavalo urbicid – namjerno uništavanje svega što je činilo njegov kulturni i povijesni identitet. Gorjela je orijentalna biblioteka, granatirani su muzeji, uništavani simboli postojanja jednoga naroda. Ali zahvaljujući ljudima poput Nihada, i onima koje smo zajedno posjećivali, grad nije poklekao.

Zemaljski muzej - svjedočanstvo opstanka

Na njegovu inicijativu, 15. decembra 1994. godine, posjetio sam Zemaljski muzej u Sarajevu. Bio je to susret s poviješću, ali i s boli. Zidovi muzeja nosili su ožiljke granata, a izložbeni prostori ranjeni hladnoćom rata. Ipak, kustosi, ti neumorni čuvari kulturnog blaga, stajali su ispred mene s osmijehom i entuzijazmom. Njihova ljubav prema povijesti i baštini bila je snažnija od svih granata koje su prijetile da je izbrišu. Toga dana, iako sam formalno ja bio došao da pružim njima podršku, oni su svojom snagom i dostojanstvom bili potpora meni.

Bratstvo u vremenu iskušenja

Nihad je bio sretan što kraj sebe ima naibu-reisa koji će stati u ime Islamske zajednice i obasjati obraz svoga naroda. Ja sam bio sretan što kraj sebe imam Nihada – čovjeka koji je u srcu nosio islam, Bosnu i Bošnjake. Kustosi Zemaljskog muzeja bili su sretni što je neko, makar i u doba opsade, znao cijeniti njihovu borbu za očuvanje kulturne baštine. To je bilo bratstvo utkano u bol i otpor, zajedništvo koje se ne zaboravlja.

Moja posjeta Zemaljskom muzeju, u najtežim ratnim okolnostima, ostala je urezana u mojoj memoriji kao jedno od najtrajnijih i najsvetijih sjećanja. A ime Nihada Halilbegovića ostaje, i ostat će, urezano u povijest moga života i našega naroda, kao svjedočanstvo da se i u najmračnijim vremenima rađaju najčasniji junaci.

Neprocjenjiva uloga Nihada Halilbegovića

Uloga Nihada Halilbegovića u najtežim trenucima bosanskohercegovačke državnosti bila je neprocjenjiva. Kada je u aprilu 1991. godine nametnut Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, kojim je planirano da se poslovi mobilizacije i regrutacije presele u ruke vojnoteritorijalnih organa Jugoslovenske narodne armije, Bosna i Hercegovina našla se na ivici bezdana. Da je taj plan sproveden, srce naše domovine bilo bi obezglavljeno, a naš narod razbijen i unesen u tuđe ratove.

Tada se pokazala snaga i domišljatost Nihada Halilbegovića. Sa svojim saradnicima i sekretarima, organizirao je sklanjanje vojnih kartoteka i kartona, te je time spriječio da JNA nesmetano provede mobilizaciju i pošalje mladiće na ratišta Hrvatske. Bilo je to djelo koje nije ostalo upisano samo u papire i arhive – ostalo je urezano u kolektivnu sudbinu našeg naroda. Njegova odvažnost spriječila je da na hiljade bošnjačkih sinova završi kao oružje u tuđim rukama, u tuđem ratu, protiv vlastitih susjeda i prijatelja.

Nihad nije samo zaustavio mehanizme rata koji su gađali nevinu mladost Bosne, već je time sačuvao i moralni obraz Bošnjaka, koji nisu pristali da budu tuđi topovsko meso.

Entuzijazam koji traje i u miru

No, Nihadov duh nije gasnuo u vihoru rata. Njegova ideja pravednosti i njegov entuzijazam nastavili su živjeti i u miru. Kao malo ko prije njega, okrenuo je pogled prema jednoj teškoj i predugo prešućivanoj istini – stradanju Bošnjaka-muslimana u logoru Jasenovac.

Vođen dubokim osjećajem odgovornosti prema narodu i njegovom pamćenju, Nihad mi je uputio dopis u kojem je podsjetio da je u Jasenovcu, po imenu i prezimenu, stradalo najmanje 1500 muslimana-Bošnjaka, te da je poznato kako su Bošnjaci-muslimani u Drugom svjetskom ratu podnijeli najteži danak – njih 8,1% ili oko 100.000 života. On me podsjetio da se 22. aprila svake godine obilježava godišnjica stradanja u Jasenovcu, te predložio da izdam Fetvu kojom bi se stradalima klanjala dženaza-namaz u odsutnosti u svim džamijama širom svijeta.

Fetva o šehidima Jasenovca

 Njegov prijedlog bio je poziv savjesti. Usvojio sam ga, i u Begovoj džamiji održao hutbu o šehidima – Bošnjacima-muslimanima stradalim u Jasenovcu, a potom izdao Fetvu:

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog,

 Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić objavljuje Fetvu u domovini i dijaspori:

1)Svi muslimani koji su stradali u jasenovačkom logoru smatraju se šehidima – mučenicima, koji zaslužuju naše poštovanje i Božiju milost Dženneta, ali Bog najbolje zna.

2)Njihove porodice imaju pravo na sjećanje i traženje podataka o svojim najmilijima.

3)Stradalim muslimanima u Jasenovcu pripada pravo na dženazu-namaz u odsutnosti (salatu-l-dženazetu-l-ghaibi) u svim džamijama, u domovini i dijaspori.

Tako je, zahvaljujući viziji i neumornom trudu Nihada Halilbegovića, istina o bošnjačkim šehidima Jasenovca dobila svoje mjesto u kolektivnom pamćenju i u obrednom životu naše zajednice.

Najvažnije Fetve moga mandata

 Ova Fetva, uz Fetvu o maturidijskom mezhebu u akidi i hanefijskom mezhebu u ibadetu, ostaje među najvažnijim koje sam izdao u svom mandatu reisu-l-uleme (1993–2012). One su bile ne samo vjerske odluke, već i povijesni spomenici vremena, u kojima je islam u Bosni i Bošnjaci u svojoj domovini tražili i pronalazili svoje mjesto, svoje dostojanstvo i svoju budućnost.

Stav ekskluzivno objavljuje odlomak o iz memoara "Na liniji sudbine", bivšeg reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića posvećen Nihadu Halilbegoviću. Trenutno piše memomare, a planira da ih završi krajem naredne godine, kada će biti održana i promocija.