Ovog 26. decembra iz Makedonije u Bosnu i Hercegovinu stigla je jedna posebna čast. Pošta Sjeverne Makedonije je predstavila poštansku marku: "100 godina od rođenja Alije Izetbegovića 1925–2003".

- Njegova misao je da svaki čovjek ima pravo živjeti u slobodi i da je ta sloboda izvor svih drugih univerzalnih vrijednosti čovječanstva, kao što su pravda, tolerancija i demokratija, i danas je živa - rekao je generalni direktor Pošta Sjeverne Makedonije Orhan Kurtiši. Autor poštanske marke  je Loran Kufalo iz Ureda za filateliju. Nominalna vrijednost marke iznosi 36 MKD, a štampana je u 6.000 primjeraka.

U velikodržavnim projektima Bosna i Hercegovina i Makedonija su bile na udaru i sudbine dvije države su se pokazale povezane, posebno u godinama nakon prvih demokratskih izbora u republikama Jugoslavije. To se drastično pokazalo u Makedoniji uoči izbora , 2. avgusta 1990. Tada je grupa četnika Vojislava Šešelja razbila spomen-ploču u manastiru Prohor Pčinjski, koja je označavala da je tu 1944. makedonski partizanski parlament proglasio makedonsku državnost u sklopu Jugoslavije.

Prisjetimo se odnosa Alije Izetbegovića i Kira Gligorova, dva velika državnika u najtežim vremenima za njihove zemlje. Šestog juna 1991. Izetbegovič i Gligorov istupili su zajedno I predložili asimetričnu Federaciju kao rješenje ustavne krize u Jugoslaviji. Prijedlog je bio da Hrvatska i Slovenija idu konfederalno a BiH, Makedonija, Srbija i Crna Gora federalno. Izetbegović i Gligorov su uvijek istupali zajedno u tim pregovorima.   

- Ovaj dogovor koji smo mi ponudili, bio je rezultat jednog našeg razgovora - sjećao se Gligorov. 

- Naravno, to Miloševiću nije padalo napamet, jer je sanjao samo tzv. veliku Srbiju.

Nakon što je Bosna prošla kataklizmu i u ratu odbranila svoju nezavisnost, neizvjesni dani su čekali Makedoniju. Trećeg oktobra 1995. Kiro Gligorov ranjen u atentatu eksplozijom automobila bombe u centru Skoplja. Njegov vozač i jedan prolaznik su poginuli. Taj atentat je pokazao da su ciljevi velikodržavnih projektanata još živi. Atentat na Gligorova je trebao producirati novi rat na Balkanu.   

Obavještajna zajednica Makedonje sumnjala je na Miloševićeve agente i te optužbe su javno iznosili. 

- Svi naši susjedi hoće da podjele Makedniju. Dok sam živ ja to neću dozvoliti - rekao je jedno prilikom Gliforov. Izgledalo je kao da citira Izetbegovića, koji je identičnu rečenicu za Bosnu I Hercegovinu mnogo prije izgovorio pred novinarima, nakon susreta sa Miloševićem i Tuđmanom u Splitu, kada su pred kartama dijelili Bosnu, ne obazirući se na njegovo prisustvo u prostoriji.

U 9 sati i 50 minuta, ispred hotela Bristol u centru Skoplja, eksplodirala je daljinski upravljana eksplozivna naprava postavljena u parkiranom automobilu "Ami 8" u trenutku kada je pored njega prolazio automobil makedonskog predsednika. Gligorov je preživeo atentat sa teškim povredama glave.

Policija je utvrdila da je u autu bilo 4,5 kilograma razornog plastičnog eksploziva semteks, češke proizvodnje. Počinioci nisu otkriveni.

Dan prije atentata Gligorov je bio na sastanku sa Slobodanom Miloševićem u Beogradu.

- …Zaključili smo da granice među nama nikada nisu bile sporne i dogovorili se da formiramo zajedničku komisiju koja bi tehnički obilježila granicu…Kao što znate, granica između dvije države ni do danas nije povučena - rekao je u jednom kasnijem intervjuu Gligorov. Nije povučena granica ni deceniju poslije smrti Gligorova.

Makedonci promocijom poštanske markice sa njegovim likom odali počast Aliji Izetbegoviću

Treba napomenuti i da je njegov nasljednik predsjednik Makedonije Boris Tajkovski stradao u sumnjivoj avionskoj nesreći kod Mostara.  

Gligorov je, osim Mesića, jedini lider bivših republika Jugoslavije, koji je otvoreno svjedočio o dogovorima Miloševića i Tuđmana i njihovoj odgovornosti za raspad Jugoslavije i podjelu Bosne i Hercegovine.

- Pričao sam o tome sa više predsjednika bivših republika i niko ne sumnja da se Milošević sa Tuđmanom dogovarao o podeli Bosne. To je bio njihov zajednički interes. Na njegovu nesreću, Milošević je u svim ratovima bio na pogrešnoj strani...

Gligorov je svjedočio i o jednom historijskom susretu sa liderskom trojkom iz EU:

- Bili su tu Jacques Delor, predsjednik Evropske komisije, Hans Van den Bruck, te Jacques Poos ministri  vanjskih poslova Holandije i Luxebourga. Delor nam je objašnjavao šta su sve obezbijedili samo da u Jugoslaviji ne dođe do rata. Rekao nam je da će, ako ostanemo u bilo kakvoj Jugoslaviji o kojoj možemo da se dogovorimo, takva država odmah postati pridruženi član EU. Obezbijedili su i 5,5 milijardi dolara (prema kursu danas 9 milijardi eura) kao injekciju da se nastave reforme koje je počeo Ante Marković.  Milošević je ponovio svoje - ili čvrsta federacija sa sjedištem u Beogradu ili ništa. Tuđman je digao dva prsta i rekao - ni za kakve milijarde dolara neću se odreći šanse da obnovim hrvatsko kraljevstvo i da Hrvatska poslije hiljadu godina bude samostalna država.

Gligorov se sjećao da se tada javio za riječ Izetbegović i gotovo zavapio:

- Molim vas, nemojte tako. Dajte da kao osnov prihvatimo ovaj evropski prijedlog. Pa bit će tu sugestija da se to još poboljša. Znate šta gospodo (obratio se evropskoj trojci) ako ovo ne bude, u Bosni će biti krvi do koljena.

- Nikoga to nije uzbudilo - svjedočio je Gligorov u jednoj dijaloškoj emisiji HTV-a.     

Tokom susreta predsjednika bivših jugoslovenskih republika, u jednom hodniku su svi čekali na Tuđmana i Miloševića, koji su se često dogovarali odvojeno od ostalih. Gligorov je prišao Izetbegoviću i rekao mu kako su Tuđman i Milošević  zagrljeni i pjevaju. “Šta pjevaju” prilazeći im upitao ga je Mesić. Gligorov je rekao: Onu staru sevdalinku  „Nema te više Alija“!  

Jednom prilikom kad je Gligorov trebao letjeti preko Zagreba, Tuđman je zamolio da se svakako vide.  

Nakon ceremonije koju je opisao kao da je u Versaju, Gligorov se sjeća:

- Dođemo u jednu prostoriju gde vidim hrvatsko rukovodstvo, bez Tuđmana, kako sjede za jednom klub-garniturom - Stipe Mesić, Manolić i još par njih. Ja se pozdravim sa svima. Bilo mi je čudno što sjede tu i što nisu kod Tuđmana. No, pojavio se šef kabineta na vratima i kaže: ‘Predsjednik vas očekuje’… Evo ti odmah Tuđmana na vratima: ‘O, Kiro, stigao si, baš mi je drago. Hajde sjedi, molim te.’ Sjednem ja, on ode do kase. Otvori kasu, izvuče neke mape i rasprostre ih na sto. Kaže: ‘Kiro, gledaj. Ovo je jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Vidiš ovdje, ovaj dio treba da se priključi Hrvatskoj.’ Svako selo, grad, sve obilježeno. ‘Ovaj dio treba da ide u Srbiju. A, s ovim što preostaje, to je mali dio, Muslimani neka rade šta hoće. Neka prave državu, neka rade šta hoće’. Ja ga slušam, on mi iznosi argumente: ‘Onda će biti mir među Srbima i Hrvatima’ i tako dalje. Kad je on završio, ja kažem:

- Slušaj, Franjo, ja i kad bih bio ubijeđen da je ovo dobra stvar, a koliko znam istoriju, mislim da se to nikad nije dogodilo. U Turskoj imperiji Bosna i Hercegovina je bila poseban entitet. U Austro - Ugarskoj je isto tako bila poseban entitet. U Kraljevini Jugoslaviji, dok je još bila kraljevina, nikad se nije moglo zamisliti da u vladi nema bar tri Bosanca, jer se smatralo da je to nešto što pokazuje cjelinu te države. I sad vi to dijelite. Ja ne mogu da učestvujem u podjeli živog mesa.  

Ovaj, kako ga zovu, "Najveći Makedonac", umro je 2012. Bio je stariji sedam godina od Izetbegovića i nadživio ga je još devet. Poštovanje koje Makedonci imaju prema njemu nikada nije prestalo. O odnosu jednog bučnog i razmetljivog dijela bošnjačkog naroda prema Aliji Izetbegoviću već je štošta rečeno. Zamislite da se ovakva markica izdala u njegovoj Bosni i Hercegovini. Nesumnjivo i neupitno je poštovanje prema prvom predsjedniku BiH od drugih i van ove BiH.