Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine 7.maja donijela je odluku o raspisivanju i održavanju Općih izbora koji će biti održani 4. oktobra 2026. godine.

Time je i zvanično počela politička utakmica u kojoj je osnovni cilj doći do vlasti, često ne birajući sredstva.

Sve je to dio demokratskog procesa, pa i populizam koji je odavno postao sastavni dio politike. Međutim, ostaje ključno pitanje: da li je politika borba za lične interese ili za opće interese zajednice?

Grad svih, ali ne za sve

Almin Pehilj: Bošnjak u Stocu ne može ni do pripravničkog staža; jedno je sigurno, od kauč i pilićarske politike nema ništa

Upravo kroz ovu drugu prizmu treba posmatrati brojne probosanske stranke koje posljednjih mjeseci niču kao gljive poslije kiše. Gotovo sve u svojim programima govore o državi, građanima, ljudskim pravima, slobodama, privredi, ekonomiji i mladima. Ipak, paradoksalno, države za koju se navodno bore nikada nije bilo manje na terenu.

Posebno je to vidljivo u Hercegovini, gdje su godine pogrešnog vođenja probosanske politike ostavile ozbiljne posljedice od Konjica preko Stoca do Neuma.

Sezona lova na glasače i potencijalne kandidate u Hercegovini već je počela. U ovu regiju dolaze stranke iz Sarajeva koje nemaju ni osnovnu političku infrastrukturu u Hercegovini, ali odjednom žele predstavljati Bošnjake i boriti se za interese Hercegovine.

Tuga sa juga

Stolac: Barometar bošnjačkih prava i sloboda

Postavlja se pitanje gdje su bile do sada. Da nije izbora, vjerovatno se ne bi ni sjetile postojanosti imena Mostar, Stolac ili Čapljina.

Politika nije proces koji se može graditi preko noći, niti ozbiljna politička priča nastaje nekoliko mjeseci pred izbore. Ukoliko neko zaista želi predstavljati građane Hercegovine, onda bi prvi koraci morali biti otvaranje kancelarija, kontinuiran rad na terenu, razgovori sa građanima i uspostavljanje jasne metodologije kratkoročnih i dugoročnih ciljeva uz tim tim ljudi. Nikako tu ne bi trebalo biti mjesta za one koji su do sada promijenili hejbet stranaka potvrđujući činjenicu kako ih zanima samo vlastiti interes. O svojim bivšim strankama i situaciji u njima progovorili tek kada su ih napustili. Jer dok su im valjale bile su najbolje. Kako da za takve više bude mjesta u politici? Nakon toga toga dolazi politički legitimitet za izlazak na izbore. 

U suprotnom, građani s pravom mogu zaključiti da će se isti politički akteri ponovo pojaviti tek za četiri godine ili onda kada izbije određeni problem o kojem će se kurtoazno oglasiti radi političkog reda i vlastite promocije.

Bošnjaci na margini

Pehilj: Postavlja se pitanje kome odgovara da se problem divljih deponija u Stocu ne riješi

Najbolji primjer za to bio je Stolac prošle godine, kada su problemi Bošnjaka tog grada bili u fokusu javnosti. 

Tada je bilo teško i nabrojati ko sve nije kontaktirao aktiviste, najavljivao dolaske, razgovore sa građanima i "spektakularne" političke poteze. Međutim, kada se medijska pažnja povukla, povukli su se i gotovo svi ti politički akteri. Konkretnih rezultata nije bilo, osim pokušaja individualnog političkog profiliranja i skupljanja jeftinih političkih poena. 

Možda je vrijeme da se i o tome otvoreno govori.

(Autor teksta je politolog i stolački aktivista)