Od izbjegličkog djetinjstva do izvršne pozicije u jednoj od najvažnijih bošnjačkih institucija u dijaspori, profesionalna i lična priča izvršne direktorice Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Selme Porča odražava snagu, viziju i predanost.

Selma je rođena u Banjoj Luci, a ona i njena porodica postali su izbjeglice u martu 1993. godine, nakon što su ih srpske vlasti protjerale. S majkom Ramizom i mlađim bratom sljedeću godinu provela je u izbjeglištvu između Travnika i Zenice, dok je otac Bahrudin služio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

Kako su jedine srodnike izvan okupirane Banje Luke imali u Sarajevu, u martu 1994. odlučuju kroz Tunel spasa ući u opkoljeni grad i u njemu ostaju do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U augustu 1999. godine sele u Sjedinjene Američke Države, gdje je završila osnovnu i srednju školu.

Nakon završenog studija diplomirala je u oblasti računovodstva i porezne administracije, a potom dobila zvanje magistra na Odsjeku za porezno računovodstvo na Univerzitetu Washington u Seattleu. 

U aprilu 2022. godine, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike imenuje je kao prvu izvršnu direktoricu organizacije.

U intervjuu za Stav Porča je govorila o ličnim izazovima, važnosti institucionalne izgradnje, ulozi dijaspore u očuvanju Bosne i Hercegovine, bošnjačkom glasu u Washingtonu, i drugim važnim temama. 

Podsjetili smo se, iako daleko od domovine, da je borba za očuvanje identiteta, istine i političke relevantnosti itekako važna.

Vaš profesionalni i akademski put, od obrazovanja do trenutne uloge izvršne direktorice Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, zaista je impresivan. Koji su to važni momenti i odluke oblikovali Vašu karijeru i odredili Vašu orijentaciju ka javnom angažmanu?

- Kao imigrant, bila sam svjesna da izbor profesije nije samo stvar ličnih sklonosti, već i strateškog promišljanja u kontekstu troškova, stabilnosti i sigurnosti. Kao stipendista Bill and Melinda Gates fondacije, dobila sam privilegiju plaćenog obrazovanja, ali i obavezu da tu priliku pretvorim u karijeru koja će mi omogućiti profesionalni i lični razvoj.

Računovodstvo se pokazalo kao prirodan izbor zbog moje sklonosti prema sistematičnosti i matematici, što je činilo ovu oblast logičnim putem.

Decenijski rad u dvije najveće konsultantske kompanije na svijetu, PwC i Deloitte, pružio mi je snažnu profesionalnu osnovu, ali i priliku da se kroz institucionalno podržane programe volontiranja uključim u aktivnosti od šire društvene koristi.

Volontiranje je, zapravo, neprekidno pratilo moj profesionalni put - od angažmana u lokalnoj zajednici do različitih odbora i neprofitnih inicijativa. Uvijek sam bila uvjerena da zajednici koja me oblikovala dugujem aktivan doprinos.

Kada se ukazala prilika da preuzmem funkciju izvršne direktorice Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, prepoznala sam da je trenutak bio zreo za tranziciju iz korporativnog u neprofitni sektor.

Moglo bi se reći da su se okolnosti idealno poklopile, a moj lični cilj i institucionalna potreba našli su se na istoj putanji. Danas obavljam ovu ulogu, uvjerena da se upravo kroz javni angažman postiže najtrajniji i najdublji utjecaj.

Kao žena koja je ostvarila značajan uspjeh u složenom i konkurentnom političkom okruženju poput SAD-a, koje biste izazove izdvojili kao najteže, a koji Vam trenuci predstavljaju najveći izvor profesionalnog i ličnog ponosa?

- Kretati se u američkom političkom prostoru, kao žena i kao imigrantkinja, nosi sa sobom posebne izazove.

Boriti se za vidljivost i prepoznatljivost naše zajednice u sistemu u kojem se, da biste bili saslušani, morate konstantno dokazivati, veliki je izazov.

Više sam se puta našla na mjestima gdje se odlučivalo o važnim pitanjima, a Bošnjaci uopće nisu bili prisutni, niti prepoznati. U takvim okolnostima potrebno je imati dodatnu snagu, istrajnost i samopouzdanje - osobine koje žene, nažalost, češće moraju dvostruko dokazivati.

Ali upravo iz tih izazova crpim i najveću motivaciju. Ponosna sam na trenutke kada naš glas odjekne tamo gdje je nekada bio nečujan.

Još važniji su mi trenuci kada se moja familija i prijatelji ponose mojim radom i kada vidim da mlade žene i djevojke iz naše zajednice u mom putu prepoznaju inspiraciju.

Kako Vaše životno iskustvo, koje se, pretpostavljam, također isprepliće s iskustvima migracija, prilagođavanja i identiteta, oblikuje Vašu viziju uloge dijaspore u američkom društvu i u odnosu prema domovini?

- Moje iskustvo kao osobe koja je rođena u Bosni i Hercegovini, preživjela rat i došla u Sjedinjene Američke Države kao izbjeglica, duboko oblikuje moju viziju uloge bošnjačko-američke zajednice.

Iskustvo migracije, prilagođavanja novoj kulturi i istovremenog očuvanja vlastitog identiteta naučilo me koliko je važno balansirati između integracije u američko društvo i očuvanja identiteta.

Upravo me ta kombinacija iskustava vodi u mom radu s Bošnjacima u Sjevernoj Americi: vjerujem da bošnjačko-američka zajednica ima izuzetnu moć da bude most između dvije stvarnosti - da doprinosi razvoju i stabilnosti matice, ali i da gradi vidljivost, priznanje i utjecaj u američkom društvu.

Svaka inicijativa koju vodimo u KBSA prožeta je tom vizijom - da predstavimo svoj narod svojim riječima, kroz svoja iskustva, i da pokažemo sagovornicima kako aktivno doprinosimo društvu u kojem živimo.

Bošnjaci u Americi danas predstavljaju jednu od najorganizovanijih i najutjecajnijih zajednica dijaspore. Kako biste opisali njihov razvojni put u protekle tri decenije, od izbjegličkih zajednica do politički i ekonomski relevantnih aktera?

- Kada gledam unazad na protekle tri decenije, priča Bošnjaka u Americi za mene je priča o otpornosti, nadi i transformaciji.

Nakon agresije, mnogi od nas su stigli kao izbjeglice, sa koferima u rukama i velikim snovima. Svaki dan je bio izazov - učiti novi jezik, prilagoditi se, osigurati porodici stabilnost - neki u tome, nažalost, nisu uspjeli, ali većina je trudom i radom stala na noge i osigurala svojoj djeci bolju budućnost. 

SAD nam je pružio jedinstvenu priliku da uspijemo.

Živimo u kapitalizmu. Ovdje se trud i talenat cijene, i upravo te mogućnosti omogućile su Bošnjacima da izgrade karijere, institucije i organizacije koje danas čine zajednicu vidljivom, organizovanom i utjecajnom.

Na koji način Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike doprinosi artikulisanju i zaštiti interesa Bošnjaka i BiH u SAD-u, i koliko se taj rad razlikuje od djelovanja drugih etničkih i migrantskih lobija u Washingtonu?

- Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike djeluje kao glas naše zajednice u centru američkog političkog sistema. Naša uloga je da artikulišemo interese Bošnjaka Sjeverne Amerike, što uključuje i status njihove matice, Bosne i Hercegovine, u američkoj vanjskoj politici.

Gradimo mostove sa zakonodavcima, institucijama i širim američkim društvom, te nastojimo da naši glasovi budu prepoznati.

Mi nismo lobistička organizacija. Mi smo neprofitna organizacija koja zastupa bošnjačko-američke vrijednosti i interese.

Naš se rad ne temelji na finansijskim ulaganjima u političke kampanje niti na profesionalnom lobiranju, već na izgradnji odnosa, kredibiliteta i povjerenja. Naš legitimitet dolazi iz zajednice koju predstavljamo i iz principijelnih vrijednosti koje zagovaramo.

Ono što nas razlikuje od lobija iz regiona jeste naš narativ. Mi fokus stavljamo na zajedničke interese Bošnjaka i Amerike. Voljela bih da sličan pristup vidimo i kod lobija susjednih zemalja koje su aktivne u DC-u. Nažalost, njihov fokus često je vođen snažnom islamofobijom.

Srce bošnjačko, a mozak američki - koliko je upravo ta kombinacija važna za dugoročno očuvanje identiteta, ali i za uspjeh u društvu koje zahtijeva profesionalnost i strateško promišljanje?

- "Srce bošnjačko, mozak američki" za mene znači očuvanje ljubavi prema matici, ali uz razumijevanje globalnog geopolitičkog terena, sa fokusom na efikasno djelovanje.

Moramo očuvati našu historiju, tradiciju i obavezu prema zajednici, ali i biti svjesni kako se ciljevi zaista postižu u Sjedinjenim Američkim Državama - kroz fokusiranost, upornost, strategiju, sistematičan rad i konkretne rezultate.

Koliko su veze današnje dijaspore s Bosnom i Hercegovinom jake, i u kojim segmentima - političkom, kulturnom, ekonomskom - vidite najveći potencijal za dodatno jačanje tih odnosa?

- Veze bošnjačko-američke zajednice sa Bosnom i Hercegovinom su snažne, ali postoji veliki potencijal za rast i produbljivanje.

U političkom segmentu Bošnjaci, ne samo u Americi već širom svijeta, mogu igrati ključnu ulogu kroz glasanje, lobiranje i savjetodavne uloge, čime se osigurava da glas BiH bude prepoznat i uvažavan.

Bošnjaci širom svijeta također trebaju podršku matice kako bi očuvali jezik i osigurali da bosanska i bošnjačka historija bude dostupna našoj omladini.

Znanje o historiji Bosne i Hercegoivine i Bošnjaka još je pretežno koncentrirano u samoj Bosni i Hercegovini i u printanoj formi.

A znamo da spoznavanje historije jednog naroda, gradi i održava identitet. Moramo pronaći bolje načine da te informacije budu lako dostupne mladima širom svijeta.

Ekonomski segment nudi možda i najveću neiskorištenu priliku - ne samo kroz novčana sredstva koja se šalju u Bosnu, već i kroz investicije, transfer znanja i stvaranje profesionalnih mreža koje povezuju američko i bosansko tržište.

Da bi se unaprijedio ekonomski sektor, neophodno je investitorima osigurati povjerenje kroz stabilno i predvidivo poslovno okruženje.

Na koji način Bosna i Hercegovina može bolje valorizirati ogroman potencijal svoje dijaspore, ne samo kroz ekonomske doznake, već i kroz znanje, kontakte i lobistički kapacitet koji posjeduje?

- Da bi se Bosna i Hercegovina istinski oslonila na snagu svojih građana van njenih granica, prvo mora biti omogućeno njihovo političko učešće.

Proces registracije birača za Bosance u Americi izuzetno je složen i često obeshrabrujući.

Za mnoge Bošnjake koji žive u inostranstvu, već sam pristup osnovnim dokumentima kao što su CIPS potvrde, važeći lični dokumenti ili pasoši predstavlja veliki izazov - posebno kada ih moraju pribaviti iz matične zemlje. Rokovi za registraciju su kratki, a procedure nisu digitalno prilagođene stvarnosti naše zajednice.

Mnogi odustanu jer proces zahtijeva slanje dokumenata poštom, ovjere, prijevode i komunikaciju s institucijama koje često ne odgovaraju na vrijeme. Pored toga, nepostojanje konzistentnih informacija i nedovoljna podrška od strane institucija dodatno otežavaju proces.

U praksi, to znači da veliki broj Bosanaca u Americi, iako ima volju i želju da glasa, ne može ostvariti to pravo zbog tehničkih i birokratskih prepreka. A upravo bi njihova mogućnost da učestvuju u izbornom procesu bila ključna za otključavanje punog potencijala bošnjačko-američke zajednice - jer samo zajednica koja ima politički glas može istinski utjecati na promjene i razvoj domovine.

Da li smatrate da bosanskohercegovačke institucije dovoljno prepoznaju značaj dijaspore ili je dijaspora još nedovoljno integrisana u strateško planiranje države?

- Moja procjena je da bosanskohercegovačke institucije još nisu u potpunosti prepoznale značaj bošnjačko-američke zajednice i njenog potencijala. Dio razloga leži u složenoj strukturi vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje politički interesi različitih aktera često otežavaju formalno uključivanje građana van Bosne i Hercegovine.

To se najbolje vidi u praktičnim pitanjima - djeca rođena u Americi suočavaju se s ogromnim poteškoćama da dobiju bosanskohercegovačko državljanstvo. Na taj način, nehotice se prihvata njihovo isključivanje, a naša djeca gube svoja zakonska prava u Bosni i Hercegovini.

Drugim riječima, veza Bosne i Hercegovine i njenih građana u inostranstvu ne može biti jednostrana. Ako želimo da građani Bosne i Hercegovine van njenih granica ostanu vezani za domovinu, moramo pronaći sistemska rješenja koja će im omogućiti da se osjećaju ravnopravnim građanima i da njihova veza s Bosnom i Hercegovinom bude čvrsta i održiva.

Bošnjaci u Sjedinjenim Državama dali su ogroman doprinos ne samo očuvanju identiteta i pamćenja genocida, već i širem društvu, kroz biznis, nauku, kulturu i politiku. Koje primjere smatrate paradigmatičnim za taj doprinos?

- Ima mnogo primjera uspješnih Bošnjaka i Bošnjakinja u američkom društvu. Od profesora na prestižnim američkim univerzitetima i izvršnih direktora velikih kompanija poput Amazona, do uspješnih inženjera u kompanijama kao što su Google i Boeing.

Imamo ljude koji vode multimilionske logističke kompanije, kao i one koji se bave proizvodnjom. Neki obnašaju javne funkcije, dok drugi rade u finansijskom ili građevinskom sektoru, vodeći multimilionske firme koje se bave investiranjem u nekretnine. Lista je veoma duga i mogla bih još mnogo nabrajati.

Što se tiče sjećanja na genocid u Bosni i Hercegovini, na tome se aktivno radi na više nivoa. Imamo države poput Connecticuta i Kentuckyja koje su izglasale da 11. juli bude dan sjećanja u tim državama - to su postigle naše tamošnje zajednice.

Također, KBSA radi na uspostavljanju nacionalnog dana sjećanja na Srebrenicu koji bi obuhvatio sve države i olakšao njegovo uspostavljanje u drugim dijelovima Amerike. Na tom se zakonu radi već duži niz godina, a dodatnu snagu dao nam je i rad na međunarodnom nivou, uključujući rezoluciju koja je prošla u UN-u, koja dodatno potvrđuje potrebu za uspostavljanjem dana sjećanja u SAD-u.

Sve ove aktivnosti međusobno su povezane i važno je nastaviti raditi na konkretnim koracima.

Simbolične rezolucije su svakako vrijedne, ali same po sebi ne mogu ostvariti naš cilj - da Srebrenica postane dio kolektivnog sjećanja u Sjedinjenim Američkim Državama.

Koliko je prisustvo Bošnjaka u američkom političkom i institucionalnom prostoru važno i kako se ono može dodatno razvijati?

- Prisustvo Bošnjaka u američkom političkom i institucionalnom prostoru nije važno samo za našu zajednicu, nego i za Sjedinjene Američke Države. Naša historija i iskustvo života između Istoka i Zapada omogućavaju nam da razumijemo različite perspektive i gradimo mostove između kultura i tradicija.

Ta sposobnost razumjevanja kompleksnih interesa i balansiranja različitih svjetova čini nas vrijednim partnerima u oblikovanju politika koje utječu na Balkan, ali i u jačanju američkih strateških interesa u regionu.

Ako Bošnjaci djeluju jedinstveno i strateški, kroz partnerstva s drugim zajednicama i institucijama, možemo ojačati odnose između SAD-a i Bosne i Hercegovine, istovremeno promovišući stabilnost, evropsku perspektivu i konstruktivnu saradnju u regionu.

Koji su najveći izazovi s kojima se bošnjačka zajednica u Sjevernoj Americi suočava danas, bilo na unutrašnjem planu (očuvanje identiteta, jezik, kulturno naslijeđe) ili u odnosu na širi politički i društveni kontekst SAD-a?

- Najveći izazovi bošnjačke zajednice u Sjevernoj Americi danas su pristup tačnim informacijama o bosanskoj i bošnjačkoj historiji, očuvanje jezika među djecom, borba protiv dezinformacija na internetu, te ispravno predstavljanje rata i Srebrenice - mnogi i dalje koriste termin "građanski rat" i "masakr" umjesto genocid.

Da bismo to prevazišli, moramo djelovati kroz naše institucije i programe, te strateški raditi na obrazovanju i informisanju šire javnosti.

U vremenu kada geopolitika postaje sve kompleksnija, kako ocjenjujete poziciju BiH i važnost američkog angažmana u njenoj budućnosti?

- Sjedinjene Američke Države i dalje predstavljaju važnog partnera i saveznika za Bosnu i Hercegovinu, posebno imajući u vidu njihovu ključnu ulogu u Savjetu za implementaciju mira (Peace Implementation Council).

Ipak, s obzirom na trenutnu globalnu situaciju i fokus aktuelne američke administracije, nažalost ne očekujem da će Bosna i Hercegovina biti prioritet u narednom periodu. Vjerovatno će Evropa igrati važniju ulogu na Balkanu, što, prema mom mišljenju, nije ohrabrujuće, s obzirom na to da evropske države često nisu u stanju postići konsenzus ni oko osnovnih pitanja, poput sankcija.

Moje je mišljenje da su lideri u Bosni i Hercegovini dugo pravili istu grešku, a ta greška je stavljanje fokusa ili na Istok ili na Zapad.

Umjesto toga, trebali bi istovremeno graditi strateška partnerstva, i na Istoku i na Zapadu, i tražiti načine kako da iz toga imaju koristi. Jednako je važno, ako ne i važnije, uložiti dvostruke napore u jačanje zemlje iznutra.

Samo kroz snažnu unutrašnju stabilnost i sposobnost da sami rješavamo svoje izazove možemo u potpunosti iskoristiti prednosti vanjskih saveza.

Ukratko, ulaganje u unutrašnji razvoj i izgradnju kapaciteta vlastite države i rad na strateškim vanjskim partnerstvima neraskidivo su povezani - ako ne pomognemo sami sebi, teško da će nam iko pomoći s vana.

Kako se bošnjački lobi u SAD-u može pozicionirati da bude još snažniji faktor u očuvanju teritorijalnog integriteta, suvereniteta i evropske budućnosti BiH?

- Inicijativa za lobiranje u SAD-u treba da potekne upravo iz Bosne i Hercegovine.

Nažalost, koliko vidimo, u BiH trenutno nema dovoljno interesa za ulaganje u lobiranje u SAD-u.

U međuvremenu, Japan troši više od 50 miliona dolara godišnje na lobiranje u SAD-u, dok Saudijska Arabija izdvaja otprilike  45 miliona dolara. Pored snažnih ekonomskih veza koje obje zemlje imaju sa SAD-om, one ipak prepoznaju vrijednost ulaganja u sistematsko lobiranje i spadaju među najveće investitore u lobiranje u Americi.

Sistematsko lobiranje se zapravo odvija na četiri fronta: bošnjačko-američka zajednica predstavlja jedan od njih, ambasada u Washingtonu drugi, dok su preostala dva otvorena nižim nivoima državne vlasti i privatnom sektoru Bosne i Hercegovine.

To znači da bošnjačko-američka zajednica može obaviti samo dio posla zagovaranja. Bez ulaganja države i njenog privatnog sektora u SAD-u, sistematsko lobiranje nikada neće zaživjeti.

Koliko se pitanja poput sigurnosti, rastućeg uticaja drugih globalnih aktera na Balkanu, te sve prisutnijih izazova dezinformacija i historijskog revizionizma reflektuju na Vaš svakodnevni rad i strateško djelovanje KBSA?

- Mnogo. Mogu reći da mi posao nikada nije dosadan jer kako se stvari na Balkanu mijenjaju tako se mijenjaju i naši razgovori u DC-u. Dezinformacije predstavljaju veliki problem i jedan su od glavnih razloga zbog kojih se KBSA uputio na ovaj put.

Nažalost, pojedini drugi lobistički krugovi šire neistine upravo o Bošnjacima, što naš angažman čini neizmjerno važnim. Ako mi nismo prisutni da podjelimo svoju istinu i perspektivu, tuđi narativ pobjeđuje.

Srećom, Amerikanci - posebno oni obični ljudi koji se bave ovim poslom - većinom dijele principe integriteta, iskrenosti i otvorenosti, pa često sami prepoznaju mnoge laži koje im se plasiraju.

Kada pogledate unazad, šta smatrate najvećim uspjehom Vašeg dosadašnjeg angažmana u Bijeloj kući, američkom Kongresu i međunarodnim institucijama?

- Kada pogledam unazad, najveći uspjeh našeg dosadašnjeg angažmana svakako je komemoracija tridesete godišnjice od genocida u Srebrenici u američkom Senatu, kao i Bošnjačko-američki dan zagovaranja koji je uslijedio narednog dana.

Ovaj događaj je historijski i izuzetno važan iz nekoliko razloga. Prvo, bio je to trenutak kada su američki zvaničnici, kroz svoje institucije, odali počast žrtvama genocida u Srebrenici, što ima ogroman značaj za očuvanje sjećanja i pravde.

Drugo, sam događaj je pokazao potencijal bošnjačke zajednice u Americi - našu sposobnost da kroz koordinirano zagovaranje utječemo na donosioce odluka i podižemo svijest o historijskim i savremenim pitanjima Bosne i Hercegovine.

Bošnjačko-američki dan zagovaranja, koji je uslijedio odmah nakon komemoracije, omogućio je našoj zajednici da direktno razgovara s članovima Kongresa i njihovim timovima, prenoseći poruke o važnosti očuvanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, prava Bošnjaka i evropske perspektive zemlje.

Ovo je prvi put u historiji da je Bošnjacima u Americi omogućeno da u tim brojevima i na tako organizovan i strateški način predstave svoje interese i interese matice na najvišem političkom nivou u SAD-u.

A kada gledate unaprijed, koje biste ciljeve izdvojili kao prioritetne za narednu deceniju, kako za Vas lično, tako i za Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike?

- Gledajući unaprijed, prioritet Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike jeste jačanje organizacije kao najvažnije nevjerske institucije Bošnjaka u ovom dijelu svijeta. Izgraditi instituciju nije nimalo jednostavno - to zahtijeva da oni koji je vode stave sebe i svoje lične stavove po strani kako bi prioritet postao zajednički cilj institucije.

Onog trenutka kada naši lideri budu govorili u ime institucija, a ne u ime uskih ličnih interesa, moći ćemo reći da će naš kolektivni rad nadživjeti sve nas.

Naša dužnost je da prepoznamo važnost vlastitih institucija i da ih branimo, ne samo od vanjskih protivnika, nego i od onih među nama koji, svjesno ili nesvjesno, stavljaju lične interese ispred općeg dobra. Ja sam samo jedna osoba koja je odlučila svoje znanje staviti u službu zajednice. Kada nas bude na stotine koji rade isto, tada će naš zajednički san postati stvarnost.

Dodatno, želimo ojačati veze s edukativnim i političkim institucijama Sjedinjenih Američkih Država, te nastaviti raditi na podizanju svijesti o bošnjačkom identitetu među našom omladinom. Naša historija je naša zajednička priča - priča koja nas uči, povezuje i jača.

Narod koji poznaje svoju prošlost zna i kojim putem treba koračati u budućnost.