SDP-ov Dragan Stevanović traži da se u Gradskom vijeću Sarajeva pokrene inicijativa da se fočanskom ljekaru, predratnom i ratnom direktoru fočanske bolnice, doktoru Sekulu Staniću, podigne bista u sarajevskoj Alipašinoj ulici. Prema tvrdnjama Stevanovića, iako niko nema dokaz za te priče, Stanić je bio doktor koji je iz protesta, zbog progona i ubistava fočanskih Bošnjaka, spalio vlastitu kuću a kasnije se pod tim teretom i ubio.

Nakon te najave uslijedile su brojne reakcije kako Fočaka tako i o soba iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine koji su argumentovano demantirali priče o navodnom Stanićevom herojstvu, dokazujući kako se radi o običnim lažima.

Između ostalih, o tome je u Stavu ovih dana pisao i Mesud Šadinlija a sada se otvorenim pismom, koje je objavio IG Kanada na svojoj Facebook stranici, oglasila Halida Konjo-Uzunović, nekadašnja čelnica udruženja žrtava i jedna od nekoliko stotina žena iz Foče koje još uvijek traže svoje najmilije.

Njen suprug Enes Uzunović odveden je u Kazneno-popravni dom (KPD) u Foči 1992. godine, zajedno sa Halidinom braćom, Halimom i Halidom. Posmrtne ostatke supruga nikada nije pronašla.  

Pismo Halide-Konjo Uzunović prenosimo u cijelosti:

Ja sam Halida Konjo-Uzunović iz Foče.

Vjerojatno vam to ime ništa ne znači, ako niste pročitali roman Orijent, autorice Nejre Mekić Korkmaz. Mnogi nažalost nisu pročitali, niti žele, jer pogotovo ratna tematika se kod večine bošnjačke populacije se ne čita....

Zašto je to tako, nemam odgovor. A u stvari tu i leži naše najveće prokletstvo...

Bježanje od ISTINE, od kulture sjećanja, guranje pod tepih historijiskih činjenica.

Zamolila bih sve vas da svojim utjecajem spriječite slijedeće:

Naime, Dragan Stevanović odlučio je da se doktoru Sekulu Staniću, fočanskom tkz. heroju za “ratne zasluge“ postavi bista u srcu Sarajeva, i to čak u Alipašinoj ulici! I to će pokrenuti preko Gradskog vijeća već 27. decembra 2024. godine.

To naravno nije ISTINA.

Dr. Stanić nije ni imao kuću u Foči nego stan, samim time nije ni mogao zapaliti svoju kuću.

Drugo, ubijen je od strane četničkih ratnih profitera a sve zbog šverca lijekovima i medicinskim sredstvima.

Da li je spasio ijednog zarobljenika iz zloglasnog KPD Foča,svoje kolege,doktore, zdravstvene radnike, nije.

Mogao je spasiti mog supruga, Enesa Uzunovića, svog kolegu sa hirurgije, nije....

Ja svog supruga trazim evo već 32 godine, nema ga, ubijen je i bačen u rijeku Drinu...

Niko ga nije htio spasiti.

Niti moju braću Konjo Halima i Halida.

Nije zlikovcima bilo dovoljno mučki i kukavički pobiti i na hiljade nesrpskog stanovništva Foče, na hiljade žena, djevojaka i djevojčica silovati, preko šest stotina žena pobiti, njih 625 duša još trazimo po fočanskim deponijama i bezdanima ...

Ima nas još preživjelih koji pamtimo,koji smo zapisali šta se to tamo dešavalo ...

Mnogo bolje od Stevanovića i onih koji mu aplaudiraju znamo šta je bilo u Foči, ali i ko su fočanski heroji!

A zna li da pravi fočanski heroji i silne fočanske zrtve nemaju niti jedno spomen obilježje u svome gradu.

Da čuli ste dobro, nemaju ga.

Šute mnogi koji znaju, mrtvi ne govore....

A oni koji nemaju dostojanstva i hrabrosti pa neka šute i dalje i saginju glavu pred njihovim gnusnim, ortodoksnim lažima i prijedlozima.

Mi žrtve dižemo svoj glas.

Moje dijete koje je izgubilo sve u Foči, svoga voljenog oca (baba), dajdže, svoj topli dom, čiju su majku na najbrutalniji način ponizili i mučili sigurno neće prolaziti pored biste “heroja Stanića“ i zbog Stevanovića i sličnih neće napustiti svoju Bosnu i Hercegovinu, jedinu domovinu.

Veliki Bogom se kunemo da im robovi biti nećemo, nikada više.

Dosta je...