Rudari Rudnika mrkog uglja Zenica izašli su iz jame nakon sedam dana štrajka pod zemljom, no njihova borba za egzistenciju i dalje traje. Njihov primarni zahtjev ostaje isti - isplata zarađenih plaća za maj, juni i juli te drugih potraživanja. U međuvremenu, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić (SDP BiH) i dalje tvrdi da se za isplatu čeka kredit Svjetske banke.

Nije tajna da aktuelna SDP-ova federalna vlada nije u stanju isplaćivati tekuće obaveze te da se Federacija BiH nalazi u nikada težem finansijskom stanju sa zaduženjima od preko dvije milijarde KM kredita sa enormno visokim kamatnim stopama, čiju su otplatu unaprijed delegirali nekom novom sastavu vlasti, ograničeni vlastitom nesposobnošću i činjenicom da su veći bh. entitet iz budžetskog suficita prethodne vlade uspjeli sručiti u provaliju deficita.

Da je tako, pokazuje i primjer rudara, čiji je hljeb s razlogom sa sedam kora i teškom mukom zarađen.

Dok su zenički rudari danima boravili u metanskom mraku jame Raspotočje, opasna stvarnost pokazala je svoje lice. Iz ugla ministra Lakića, na sve teške uslove i višednevni boravak pod zemljom stizali su samo sterilan rječnik i obećanja neutemeljena u stvarnosti.

Rudari traže ono najosnovnije: tri zarađene plaće za maj, juni i juli. No, dok Lakić godinama redovno prima plaću iz budžeta i udobnosti kabineta Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, stižu tvrdnje da "iako većina radnika od aprila nije redovno radno angažovana, Vlada ne okreće glavu".

Ali, Vlada FBiH i Lakić rade upravo to. Okretanje glave njihova je politička strategija do ovogodišnjih Općih izbora, kada će sve probleme koji opterećavaju najproduktivniji dio BiH predati nekome drugome prije nego pobjegnu glavom bez obzira.

Kada je u pitanju Zenica, nezadovoljstvo rudara nije jedino. Uspjela je SDP-ova vlada dokrajčiti i Željezaru, nudeći neodrživa i pravno neutemeljena rješenja industriji koju ni agresija na BiH nije uspjela uništiti, te izbjegavajući pravo preče kupnje kako bi osigurala zaštitu na hiljade radnih mjesta.

Federalni ministar Lakić sada samouvjereno objašnjava javnosti kako je "svoj dio posla završio" i da rudari svoj novac mogu očekivati brzo, što je, prema ministrovoj računici, onda kada kredit Svjetske banke od 160 miliona KM postane efektivan. Kako to inače biva sa predstavnicima stranaka Trojke (SDP, NiP, Naša stranka), stvarnost ima tendenciju da ih demantuje u roku često kraćem od 24 sata.

Objavljeni dokumenti pričaju priču o potpuno drugoj stvarnosti. Dopis koji je menadžerica Svjetske banke poslala domaćim vlastima razotkriva suštinu obmane, odnosno činjenicu da kredit nije efektivan, niti će biti u narednim danima. Razlog tome je kašnjenje i nedostavljanje ključne dokumentacije - sporazuma o podzajmovima i provedbi s Elektroprivredom BiH i RMU Banovići - čime je rok za povlačenje sredstava kredita zvanično pomjeren na 1. oktobar 2026. godine. U prijevodu, od Lakića rudarima poruka glasi: "Sretno!". Doslovno, ko preživi,  pričat će.

Ministar je rudarima ranije savjetovao da ne borave u opasnim jamskim prostorijama, jer je njegov kapacitet da gasi političke požare svakim danom sve manji, jednako kao i njegova mogućnost pronalaženja bilo kakvih operativnih rješenja. Krivica se vješto prebacuje uz opasku da je novac "u rukama Svjetske banke", kao da je ta međunarodna institucija kriva što se Lakićev resor nije na vrijeme potrudio potpisati ugovore.

Sistem koji godišnje troši milijarde sada nije u mogućnosti pronaći novac za ljude koji svoja primanja zarađuju pod zemljom, dok federalna administracija stvara lažan utisak da nešto radi. Tradicionalni rudarski pozdrav "Sretno!" u izvedbi Vedrana Lakića i Vlade FBiH pretvorio se u prazno obećanje i drzak manir ophođenja.

Iako su izašli na površinu, rudarima i dalje ne trebaju savjeti o sigurnosti od onih koji im uskraćuju egzistenciju, niti im trebaju bajke o milionima koji tek treba da stignu u oktobru. Treba im ono što je njihovo. Odmah.