Rasprava u njemačkom Bundestagu o produženju mandata Bundeswehra u misiji EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini trebala je biti tek rutinska parlamentarna procedura. Umjesto toga, pretvorila se u duboku, gotovo hirurški preciznu dijagnozu ne samo stanja u našoj zemlji, već i hronične konfuzije unutar najjače sile Evropske unije po pitanju Balkana.

Dok se u Berlinu lome koplja oko toga da li je 50 njemačkih vojnika garant mira ili tek "sigurnosno-politička rutina", postaje jasno da je Bosna i Hercegovina i dalje poligon za nedefinirane politike, dok se stvarni prostor u suštini prepušta malignim utjecajima sa strane.

Bundestag kao ogledalo nesigurnosti

Rasprava je razotkrila duboku polarizaciju. S jedne strane, predstavnici vlade (SPD, Zeleni) i opozicioni CDU/CSU nastavljaju s mantrom o Bosni i Hercegovini kao "ključnom sigurnosnom frontu Evrope". Spominju se Srebrenica, krhka stabilnost i opasnost od ruskog utjecaja. Florian Hahn (MVP) upozorava da se "takav rat ne smije ponoviti", dok zastupnik Zelenih Niklas Wagener donosi potresne slike iz Vlasenice, podsjećajući na neobilježena stratišta i duhove prošlosti koji i dalje lutaju zemljom bez pravog pomirenja.

S druge strane, desničarski AfD i ljevičarski Die Linke, iako iz različitih ideoloških pobuda, šalju poruku kako je međunarodni angažman u Bosni i Hercegovini neuspjeh. Za AfD, misija Althea je postala "trajno stanje bez izlazne strategije", dok Die Linke direktno udara u srž problema - disfunkcionalnost države koju međunarodna zajednica, umjesto da liječi, zapravo konzervira.

Opasne namjere

Schmidt kruži s tri verzije zakona o državnoj imovini tražeći podršku iza kulisa

Upravo ta nemogućnost postizanja jedinstvenog stava u srcu Evrope o tome šta s Bosnom i Hercegovinom raditi tri decenije nakon rata, stvara opasan vakuum. Dok Berlin vijeća, drugi djeluju. Spominjanje lobiranja Donalda Trumpa mlađeg u entitetu Republika Srpska i ruskih energetskih projekata bez tendera, samo su vrh ledenog brijega.

Nedefinirana politika Zapada, koja se svodi na održavanje trenutnog stanja vojnim prisustvom, širom otvara vrata onima koji na Balkanu vide isključivo prostor za trgovinu utjecajem i kapitalom.

O Christianu Schmidtu

Posebno zanimljiv dio rasprave odnosio se na ulogu visokog predstavnika Christiana Schmidta. Iako ga CDU/CSU brani kao nekoga ko obavlja "nezahvalan posao", kritike zastupnice Gokay Akbulut iz stranke Die Linke odjeknule su kao potvrda onoga što se u bh. javnosti već dugo osjeća.

Schmidt je, umjesto da bude faktor stabilizacije i autoritet koji vodi zemlju prema funkcionalnosti, svojim dosadašnjim potezima, prvenstveno retroaktivnim nametanjem izbornih pravila i upitnim usklađivanjem s interesima partikularnih politika, postao ozbiljan faktor destabilizacije.

Činjenica da se o "neizabranom diplomati" koji koristi izvršna ovlaštenja raspravlja u Bundestagu kao o figuri koja dodatno produbljuje etničke podjele, poražavajuća je za njemačku diplomatiju. To samo doprinosi tezi da je Bosna i Hercegovina za međunarodne faktore i dalje svojevrsni eksperiment "in vivo". Iako se u zvaničnim govorima nazivaju "evropskim prioritetom", u praksi se na Bosnu i Hercegovinu primjenjuju metode koje bi u bilo kojoj uređenoj evropskoj zemlji bile nezamislive.

Bosna kao vječni eksperiment

U Briselu i Washingtonu se, nažalost, na Bosnu i Hercegovinu gleda isključivo kroz prizmu "sprečavanja sukoba", a ne kroz prizmu izgradnje stvarne građanske demokratije. Na taj način će naša zemlja ostati zarobljena u limbu. Rasprava u Bundestagu pokazala je da Njemačka nema jedinstven odgovor na pitanje šta nakon EUFOR-a.

Za bh. građane, poruka je da smo mi "sigurnosni front" samo dok su tu vojnici, ali smo istovremeno laboratorija u kojoj se testiraju zastarjeli modeli međunarodnog tutorstva. U tom raskoraku između straha od prošlosti i nesposobnosti da se kreira budućnost, profitiraju samo strani maligni akteri i njihove ispostave u unutrašnjosti, dok Schmidtov OHR, od simbola zaštite Dejtona, sve više postaje simbol njegove potpune nefunkcionalnosti.

Rasprava o Srebrenici

Skandal u Bundestagu: Desničarski AfD negirao genocid u Srebrenici

Suštinski, Bundestag je pokazao kako Njemačka ima i glasove koji su protiv bilo kakvih intervencija međunarodne zajednice ovdje, bez obzira što je njemačka politika u BiH pokušavala na sve načine zaštititi Schmidtov status. Zapad je, kada smo mi u pitanju, uglavnom neodlučan, a Bosna i Hercegovina je, po ko zna koji put, ostavljena da čeka dok stranci ne odluče šta su u konačnici s njom, zapravo, željeli postići.

U svakom slučaju, ostajemo eksperiment koji traje predugo da bi se više mogao zvati uspjehom.