Nešto prije ponoći u ponedjeljak, Saudijska Arabija je izdala obavijest o evakuaciji putem državnih kanala, rekavši civilima da napuste područje oko luke Mukalla. Kraljevina je odlučila da ono što dolazi na obalu na istoku Jemena predstavlja "neposrednu prijetnju".
Nekoliko sati kasnije, oklopna vozila su se spuštala niz brodsku rampu. Prema saudijskim i jemenskim zvaničnicima, dva plovila su stigla u Mukallu iz Fujairaha na obali Emirata i isključila svoje sisteme za praćenje prije nego što su istovarila borbena vozila i oružje namijenjeno Južnom prelaznom vijeću (STC), separatističkom pokretu koji podržavaju UAE i koji je prošli mjesec proširujući svoj utjecaj na južni Jemen.
U zoru 30. decembra, saudijski avioni su napali luku u onome što je Rijad nazvao "ograničenom" operacijom - dovoljno gustom da se izbjegnu masovne žrtve, dovoljno glasnom da se čuje u Abu Dhabiju, piše Middle East Eye.
Jemenski državni mediji prikazali su dim koji se diže iznad dokova i izgorjela vozila u blizini obale. Vođa Jemenskog predsjedničkog vijeća za rukovodstvo (PLC), Rashad al-Alimi, odgovorio je zahtjevom da emiratske snage napuste Jemen u roku od 24 sata. Također je otkazao obrambeni sporazum s UAE i uveo vanredna ograničenja na luke i prijelaze.
Saudijska Arabija je, sa svoje strane, odabrala riječi koje je uglavnom izbjegavala u javnosti kada je govorila o drugoj zaljevskoj državi: njena nacionalna sigurnost bila je "crvena linija", a emiratski koraci bili su "izuzetno opasni".
Nekoliko sati nakon saudijskog napada, UAE su objavile da će povući svoje vojno osoblje iz Jemena i "svojom voljom ukinuti preostalo osoblje za borbu protiv terorizma".
Uprkos odluci Emirata, koja je više taktička nego strateška, ovo u svojoj suštini nije bila svađa oko jedne pošiljke. Bio je to najjasniji znak do sada da su saudijske crvene linije u Jemenu prekoračene i da strpljenje kraljevstva, nakon decenije mučnog rata i teškog kompromisa, ističe.
Da bismo razumjeli zašto je Rijad poduzeo izvanredan korak napada na luku koja se godinama nalazi unutar anti-Huti tabora, moramo pogledati dalje od mola i u dvije suprotstavljene vizije Perzijskog zaljeva za Jemen.
Saudijska politika prema Jemenu posljednjih godina oblikovana je podjednako traumom koliko i strategijom.
Vojna kampanja pokrenuta 2015. godine postala je skupa lekcija o granicama saudijske prisile. Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman od tada je radio na tome da Saudijsku Arabiju preoblikuje u silu koja kupuje stabilnost diplomatijom, investicijama i regionalnim dekonfliktom, okončavši blokadu Katara 2021. godine i obnovivši veze s Iranom 2023. godine kao dio šireg napora za snižavanje regionalne temperature, omogućavajući kraljevstvu da se fokusira na svoju domaću ekonomsku transformaciju.
U Jemenu, ta promjena značila je suzdržanost i angažman. Rijad se oslanjao na Muscat da održi kanal otvorenim za Hute, kladeći se da će Omanova reputacija tihog posrednika pomoći da se primirje pretvori u politički put koji omogućava Saudijskoj Arabiji da se povuče, a da ne gleda kako se Jemen urušava u još goru sigurnosnu prijetnju na njenoj južnoj granici.
Saudijsko sponzorstvo PLC-a 2022. godine trebalo je poslužiti istoj svrsi na anti-Huti strani. Kraljevstvo je željelo stvoriti krovnu strukturu koja bi mogla okupiti razjedinjene jemenske frakcije u nešto što podsjeća na državu ili barem pregovaračkog partnera.
Saudijski interesi u Jemenu oduvijek su bili nepregovarački. Kraljevstvo može živjeti s nesavršenim rješenjem, ali ne može živjeti s neprijateljskim ili neupravljanim pojasom duž svoje granice - niti s Jemenom urezanim u rivalske feudalne posjede gdje se rakete, dronovi i krijumčari slobodno kreću.
Za Rijad, za razliku od Abu Dhabija, Jemen nije šahovska ploča, već njegovo dvorište. Strateška kultura UAE je drugačija - kao i njihovi ukupni ciljevi. Abu Dhabi je izgradio regionalnu ulogu tako što je bio agilan, umrežen i neumoljivo transakcijski.
Kroz svoju "osovinu secesionista", Abu Dhabi je razvio mreže partnera koje su sušta suprotnost hijerarhijskim strukturama njegovih zaljevskih susjeda: milicije, plaćenici, privatni posrednici i finansijeri, lokalni moćnici, logističke kompanije i trgovci robom.
Mnogo toga se umotava u jezik borbe protiv političkog islama, ali mapa emiratskog aktivizma je nedvojbeno geoekonomska: radi se o uskim grlima, logističkim čvorištima, resursima i trgovinskim koridorima.
U Jemenu, taj pristup je dugo bio usmjeren na jug. STC nije jednostavno bio "podržan" od strane UAE; njegovan je u ekosistem koji se sastoji od političkog vodstva, sigurnosnih snaga i mreža pokroviteljstva koje bi mogle funkcionirati kao kvazi-država - sve umotano u snažan, organski južnjački separatistički narativ.
Ovogodišnja ofanziva, u kojoj su STC i udružene snage zauzele ključno područje u Hadhramutu i gurnule vladu PLC-a koju podržava Saudijska Arabija dalje prema irelevantnosti, pretvorila je taj dugotrajni projekt u svršen čin.
Za Saudijsku Arabiju, ovo je trenutak kada je tiha nelagoda postala akutni strateški problem. Kraljevstvo se sada suočava s onim čega se mnogi Jemenci boje godinama: ne jedan Jemen, već "dva i po" - sjever Hutija, jug kojim dominira STC i nominalna vlada u sredini koja postoji više u konferencijskim salama nego na teritoriji.
Napad na Mukallu bio je način Rijada da kaže da neće prihvatiti separatistički luk koji se proteže prema samim pomorskim koridorima koji definiraju geopolitičku težinu Jemena.
Mukalla je važna jer je Hadhramout važan. To nije samo najveća jemenska guvernorata; to je i istočna spojnica između Zaljeva i arapske unutrašnjosti, graniči se sa Saudijskom Arabijom i ima duboke društvene i historijske veze s kraljevstvom.
I u godini kada su napadi Huta više puta otkrili krhkost pomorskog prometa na Crvenom moru, saudijski donosioci odluka su ponovo osjetljivi na svakog aktera koji bi mogao naoružati jemensku obalu, luke i pristupne rute - bilo da je taj akter pokret u Sani, povezan s Iranom, ili separatistička vlast na jugu, povezana s UAE.
Neposredni rizik je da se koalicija koja se nekada predstavljala kao jedinstveni front protiv Huta sada raspada u otvorenu konfrontaciju, jer se Abu Dhabi i Rijad sve više nalaze na suprotnim stranama i u Sudanu, Palestini i Somaliji.
Manje očigledan rizik je da model državništva usmjerenog na mrežu UAE čini saudijske ultimatume lakšim za izdavanje nego za provođenje. Abu Dhabiju možda neće biti potrebno veliko, uniformirano raspoređivanje kako bi zadržao utjecaj; može delegirati i ugraditi. Zahtjev "emiratskim snagama" da napuste Jemen možda ima simboličku snagu, ali će ostaviti netaknutim lokalne strukture koje je Abu Dhabi izgradio - a to su one koje su najvažnije.
Stoga se najava UAE o povlačenju svih svojih snaga iz Jemena - druga takva najava od 2019. - mora shvatiti u kontekstu emiratskog dvosmislenog govora.
Mukallu stoga treba tumačiti manje kao taktički napad, a više kao stratešku poruku. Saudijska Arabija signalizira da je, nakon što je pokušala postići kompromis, spremna ponovo uvesti kalibriranu prisilu kako bi branila svoje ključne interese - čak, ili posebno, protiv UAE. Također signalizira da vjeruje da Abu Dhabi reagira na pritisak više nego na uvjeravanje.
Ipak, sam pritisak nije politika Jemena. Ako Saudijska Arabija i UAE nastave ovim putem, učinit će ono što jemenski akteri rade već deset godina: ojačat će Hute dijeleći sve ostale.
Rijad mora djelovati samouvjerenije, oslanjajući se na konsenzualne i prisilne poluge koje su mu na raspolaganju. Kraljevina još uvijek ima alate koje Abu Dhabi cijeni: kontrolu zračnog prostora, diplomatsku pokrivenost i moć sazivanja koja proizlazi iz toga što je centralna ekonomska nagrada regije.
Može ih koristiti da insistira na tri principa: bez neovlaštenih vojnih linija snabdijevanja u jemenske luke, bez jednostranih teritorijalnih promjena od strane koalicijskih frakcija i politički put koji apsorbira legitimne južne pritužbe bez njihovog pretvaranja u projekt secesije s vanjskim oružjem.
Mukalla označava veliku promjenu. Saudijska Arabija ispalila je ono što se svodi na hitac upozorenja preko saveznika: era u kojoj su UAE mogli izgraditi zasebnu sferu utjecaja unutar Jemena, skrivajući se pod etiketom "koalicije predvođene Saudijskom Arabijom".
Pitanje je sada da li Abu Dhabi to vidi kao trenutak za pregovore o granicama - ili kao početnu rundu novog takmičenja duž samih obala koje svijet, u doba krhkih trgovinskih ruta, najmanje može priuštiti da vidi u plamenu.
