Zapadne medijske platforme koje pokazuju upornost u održavanju odnosa "baaskap" s potrošačima su među mnogim kukavicama unutar novinarskog bratstva koje redovno "dezinficiraju" izraelski genocid u Gazi.

"Baaskap" se odnosi na rasističku političku filozofiju koja je prevladavala tokom južnoafričkog aparthejda, sličnu kolonijalnoj "nadmoći" - oboje vršeći supremaciju, moć i kontrolu.

Ironično, uprkos dominaciji koju drže, zapadni medijski baroni izbjegavaju antagoniziranje jevrejskog kolonijalnog režima, Izraela. Mnogi faktori objašnjavaju ono što se najbolje može opisati kao "kukavičluk", ali dominantan je ogroman strah od zastrašivanja i blaćenja "antisemitizma".

Zajedno u projektu

Kršćanski cionizam: SAD i Izrael ratom protiv Irana ispunjavaju biblijska proročanstva

Suština je nepisano "pravilo" koje diktira format izvještavanja u vezi Izraela - potpuna izdaja etike novinarstva. Erozija povjerenja i integriteta proizlazi iz autocenzure koja objašnjava umanjivanje brutalne stvarnosti razmjera užasa koji je Netanyahuov režim nanio u Gazi, piše Palestine Chronicle.

Obrazac uokviravanja je očigledan u izboru blagog jezika, kao i izostavljanju kritičnog konteksta.

Kritizirati palestinski otpor koji obilježava 7. oktobar 2023. godine, bez analiziranja decenija izraelske ilegalne okupacije, 17-godišnje blokade Gaze i pravnog statusa teritorije prema međunarodnom pravu, krajnje je nepravedno, pristrasno i obmanjujuće.

Zaista, može se tvrditi da bi medijski izvještaji koji počinju 7. oktobra, uokviravajući izraelsko obrazloženje kao "pravedni rat" ili "protuterorizam", a izostavljajući historijski kontekst okupacije, blokade i aparthejda, bili ravni proizvodnji saglasnosti za genocid.

Radikalni doseljenik

Smotrichev plan: Izrael bez Palestinaca i kraj nade za mir

U odsustvu ključnog konteksta, medijske platforme djeluju kao eho komore izraelske Hasbare (propagande). Izvještaji i komentari koji proizlaze iz takvih ključnih propusta hrane cionističke narative koji nastoje opravdati genocid.

Po pitanju "blagog jezika", procurili interni memorandumi iz nekih glavnih medija navodno su uputili novinare da izbjegavaju ili ograničavaju termine poput genocida, etničkog čišćenja i okupiranih teritorija.

Ne može biti opravdanja za upotrebu termina poput "masakr" i "klanje" za opisivanje palestinske odmazde, dok se neutralni termini poput "sukoba" ili "eksplozija" koriste za široko rasprostranjena nemilosrdna izraelska bombardovanja usmjerena na palestinske civile.

Dobro je zapamtiti da je Lemkinov institut za prevenciju genocida pozvao zapadne medije da prestanu koristiti retoriku koja "aktivno štiti" Izrael od odgovornosti za međunarodne zločine.

Podjednako je važno podsjetiti se da je, nekoliko dana nakon 7. oktobra, izraelski predsjednik Herzog rekao da za nasilje nisu odgovorni samo militanti, već "cijela nacija", te da će se Izrael boriti "dok im ne slomimo kičmu".

Tihi genocid

Projekat "Veliki Izrael": Izgradnja naselja na ukradenoj zemlji ukradenim resursima

Devetog oktobra izraelski ministar odbrane Yoav Gallant nazvao je Palestince "ljudskim životinjama" i rekao da izraelske snage "djeluju u skladu s tim". Kasnije je izraelskim trupama na granici rekao: "Uništit ćemo sve".

Sedam dana kasnije, u formalnom obraćanju izraelskom Knesetu, glavni ratni vođa režima, Netanyahu, izjavio je da je situacija "borba između djece svjetlosti i djece tame, između čovječanstva i zakona džungle“. Ovaj citat je također objavljen na njegovom službenom X računu, ali je kasnije izbrisan.

Koliko god su mainstream mediji na Zapadu doprinijeli proizvodnji saglasnosti za genocid u Gazi i ilegalna naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, dehumanizacija Palestinaca u režiji izraelskih političara i vojnika ostaje uglavnom neosporna s njihove strane.

Nedavni debakl u vezi opisa Financial Timesa o rasističkom prisilnom raseljavanju Palestinaca na Zapadnoj obali od strane cionističkog režima kao "aneksiji po zakonu“ dokaz je saniranja etničkog čišćenja nasilnom vojnom silom koje je, po svemu sudeći, fundamentalno krivično djelo prema međunarodnom pravu.

Više od jednog čovjeka

Trajni militarizam: Zašto izraelski ratovi neće završiti s Netanyahuom

Ne postoji pravni "mehanizam“ ili "podzakonski akt“ koji može legitimizirati jednostrano zauzimanje okupirane teritorije.

U julu 2024. godine, Međunarodni sud pravde (ICJ), najviše pravno tijelo na svijetu, donio je prekretničku presudu: Izraelsko prisustvo na okupiranoj palestinskoj teritoriji je nezakonito.

ICJ je zaključio da Izrael mora što prije okončati svoju okupaciju, zaustaviti sve nove aktivnosti naseljavanja i evakuirati sve doseljenike.

Tajno izvještavanje o uništavanju života i imovine omogućava Netanyahuovom režimu da to predstavi kao ništa više od birokratske civilne vlasti koja vrši administrativna ovlaštenja.

Dogovor SAD-a i Irana

Bijes Netanyahua: Urušava mu se vizija "novog Bliskog istoka", sad su na potezu Arapi

Saučesništvo medija ponovo zauzima centralno mjesto nekritičkim prežvakavanjem podmuklog okvira režima, bez ispitivanja činjenica koje bi otkrile da su takva kršenja osmišljena da aneksiju učine nepovratnom.

Dopustiti takav neuspjeh znači zanemariti izvještaje UN-a s početka 2026. godine koji potvrđuju da je ovo širenje prisilno raselilo preko 36.000 Palestinaca usred rastućeg nasilja doseljenika, pored toga što humanitarne agencije upozoravaju da ove politike ukazuju na usklađen napor masovnog prisilnog preseljenja.

Izostavljanje činjenica, konteksta i izbora jezika omogućava postojanje vakuuma, koji i dalje jača cionističke mitove.