Bernard Lewis je 1990. godine napisao svoj čuveni esej o "korijenima muslimanskog gnjeva". Taj rad, zajedno s drugim utjecajnim djelima nastalim tokom 1980-ih i 1990-ih godina, pomogao je u uvođenju ere komentara o ekstremizmu i političkom nasilju u svijetu s muslimanskom većinom.
Lewisov rad, kao i radovi drugih orijentalističkih naučnika i analitičara, minimizirao je značaj zapadnog imperijalizma i agresije, te je bio prožet esencijalizmom, pretjerivanjem i iskrivljivanjem činjenica.
Ipak, određeni naučni radovi koji su uslijedili – naročito oni koji su istraživali militantne grupe poput Al-Kaide i Islamske države (ISIL) – bavili su se itekako stvarnim fenomenom. Ove marginalne muslimanske ekstremističke grupe prouzrokovale su masovno nasilje, a naučnici i analitičari su, razumljivo, nastojali ispitati političke, socioekonomske i vjerske faktore koji čine osnovu njihovih ekstremističkih ideologija.
S druge strane, kršćanski i jevrejski ekstremizam privukli su relativno malo pažnje.
Iako većina kršćana i Jevreja odbacuje ekstremistička tumačenja svojih vjerskih tradicija, ipak je važno ispitati radikalne interpretacije kršćanstva i judaizma, posebno zato što se koriste za opravdavanje rata, teritorijalnog širenja i vojne politike usmjerene protiv civila.
Američko-izraelski rat protiv Irana – koji se sve više opravdava ekstremističkim kršćanskim i jevrejskim teološkim narativima – mogao bi konačno nametnuti razgovor o korijenima kršćanskog i jevrejskog gnjeva.
Religijski motivi
Izraelski i američki politički lideri, vojna lica i kreatori politika nisu skrivali vjerske temelje trenutnog rata protiv Irana.
Prošle sedmice, senator iz Južne Karoline Lindsey Graham nazvao je sukob "vjerskim ratom", dok je senator iz Sjeverne Dakote Kevin Cramer izjavio da SAD imaju "biblijsku odgovornost prema Izraelu".
Prema Fondaciji za vojnu vjersku slobodu (MRFF), američki vojni komandanti više su se puta pozivali na kršćanstvo i Bibliju kao motive za rat.
Od početka neprijateljstava, MRFF je saopćio da je primio stotine pritužbi iz desetina vojnih jedinica u sva četiri roda oružanih snaga.
Navodno je jedan komandant rekao svojim vojnicima da je rat u Iranu "dio Božijeg božanskog plana" i da je američki predsjednik Donald Trump "pomazan od Isusa" da se bori u ratu kako bi "izazvao Armagedon".
Iako vojni dužnosnici i senatori ne donose nužno ratnu politiku, oni utječu na političko okruženje u kojem se donose odluke. Graham je, naprimjer, navodno odigrao ključnu ulogu u uvjeravanju Trumpa da krene u napad.
Američki krstaški rat
Religijski jezik se također direktno pojavio i kod drugih utjecajnih američkih kreatora politike, u kontekstu iranskog sukoba i šire.
U junu 2025. godine, tokom prvog američko-izraelskog rata s Iranom, teksaški senator Ted Cruz opisao je podršku Izraelu kao biblijski mandat.
- Biblija me je naučila da će oni koji blagosiljaju Izrael biti blagoslovljeni, a oni koji proklinju Izrael biti prokleti - rekao je.
Cruz je istaknuti proizraelski glas u Senatu, član je Odbora za vanjske poslove i često brani Trumpove programe bliskoistočne politike.
U kontekstu trenutnog rata, američki ministar odbrane Pete Hegseth također je priznao ulogu religije u svom političkom razmišljanju. Na konferenciji za novinare održanoj 2. marta izjavio je da se moli za "biblijsku mudrost" dok se donose odluke o ratu.
Hegsethovi politički stavovi već dugo se oslanjaju na biblijska tumačenja bliskoistočne politike. Autor je knjige iz 2020. godine u kojoj se zalaže za "američki krstaški rat" kako bi se suprotstavio utjecaju islama.
Tokom govora u Jerusalemu 2018. godine, Hegseth, tadašnji suvoditelj popularne jutarnje emisije na Fox Newsu, zalagao se za ono što je nazvao biblijskim "čudom" – obnovu jevrejskog hrama na mjestu džamije Al-Aksa u Jerusalemu, trećeg najsvetijeg mjesta u islamu.
U to vrijeme, Hegseth je rekao da je "korak u tom procesu... priznanje da... aktivnosti na terenu zaista imaju važnost. Zato su... posjeta Judeji i Samariji i razumijevanje tog suvereniteta – samog suvereniteta izraelskog tla – ključni naredni koraci u dokazivanju svijetu da je ovo zemlja Jevreja i zemlja Izraela."
Takvi stavovi blisko odražavaju ideje koje kruže izraelskom politikom još od njenog osnivanja. Hegseth, koji na tijelu ima islamofobne tetovaže inspirirane krstaškim motivima, navodno je jednom prilikom u baru više puta uzvikivao "ubijte sve muslimane".
Trumpova lična religioznost predmet je rasprava, ali on je okružen brojnim kontroverznim evangeličkim vođama. Među njima su pastor John Hagee, čija organizacija "Kršćani ujedinjeni za Izrael" dugo promovira biblijska opravdanja za izraelsku teritorijalnu ekspanziju, te Paula White, Trumpova duhovna savjetnica koja je bliskoistočne sukobe uokvirila biblijskim terminima. Prošle sedmice, dok je rat protiv Irana bio u punom jeku, White i drugi evangelički pastori okupili su se u Ovalnom uredu, polažući ruke na Trumpova ramena i moleći se za njegovu zaštitu i vodstvo.
Biblijske granice Izraela
Izraelski lideri su se više puta pozivali na biblijske narative kako bi opravdali teritorijalno širenje i vojnu akciju.
U septembru 2023. godine, neposredno prije rata koji je počeo 7. oktobra, izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokazao je Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija kartu "Novog Bliskog istoka" koja prikazuje proširene izraelske granice.
U intervjuu za izraelsku televiziju u augustu 2025. godine, Netanyahu je rekao da se osjeća "veoma" povezanim s vizijom "Velikog Izraela" – biblijskom koncepcijom izraelskih granica koje se protežu od Iraka do Egipta.
Izraelski ministri, uključujući Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotricha, također su dosljedno koristili Bibliju kako bi zagovarali širenje izraelskih granica.
Podrška biblijskim teritorijalnim zahtjevima nije ograničena samo na izraelsko desno krilo. Na konferenciji za novinare u februaru, izraelski opozicioni lider Yair Lapid, inače centrist, izjavio je da su "biblijske granice Izraela vrlo jasne".
Vizija "Velikog Izraela" odjekuje i u američkim političkim krugovima, uključujući i samu Trumpovu administraciju. U februaru je Mike Huckabee, američki ambasador u Izraelu i evangelički pastor, rekao Tuckeru Carlsonu da bi "bilo u redu kada bi Izrael uzeo" svu zemlju Bliskog istoka.
Netanyahu je također rat prikazao u eksplicitno mesijanskim okvirima. Na konferenciji za novinare prošle sedmice izjavio je da će Izrael "dostići kraljevstvo" i dočekati "Mesijin povratak", dodajući: "Stići ćemo do Mesijinog povratka, ali to se neće dogoditi sljedećeg četvrtka."
Doktrina Amaleka
Biblijska simbolika pojavila se i u izraelskoj retorici vezanoj za ratove u Gazi i Iranu.
Netanyahu se više puta pozvao na biblijski stih o Amaleku kako bi opravdao izraelsko nasilje. Amalečani su biblijski narod za koji Prva knjiga Samuelova (15:3) nalaže Izraelcima da ga potpuno unište, uključujući muškarce, žene i dojenčad.
- Moraš se sjetiti šta ti je Amalek učinio, kaže naša Sveta Biblija - rekao je Netanyahu u oktobru 2023. Godine.
U to vrijeme Raz Segal, izraelsko-američki naučnik koji se bavi izučavanjem holokausta i genocida, izjavio je da je Netanyahuov komentar dokaz namjere počinjenja genocida.
Drugi izraelski zvaničnici i vojni lideri također su se rutinski pozivali na Bibliju i vjerski diskurs kako bi opravdali ubijanje Palestinaca u Gazi.
Prošle sedmice, Netanyahu je ponovno spomenuo Amaleka u kontekstu rata protiv Irana, rekavši: "Sjeti se šta ti je Amalek učinio."
Ove izjave date su u kontekstu vojnih politika koje su rezultirale ogromnim brojem civilnih žrtava.
U Gazi je izraelska vojska sistemski gađala civile i civilnu infrastrukturu. Jedan vojni program pod nazivom "Gdje je tata?" (Where's Daddy?) nalagao je izraelskoj vojsci da čeka da se članovi Hamasa vrate kući noću, a zatim napadne njihove stambene zgrade dok spavaju, ubijajući čitave šire porodice u jednom napadu.
Druga politika, ponekad nazivana omjerom 100:1, navodno je dopuštala izraelskim snagama da ubiju "više od 100" civila prilikom ciljanja jednog komandanta Hamasa.
Izrael je također djelovao na osnovu "Doktrine Dahija", nazvane po predgrađu Bejruta. Njen arhitekt Gadi Eisenkot rekao je da je ova politika posebno osmišljena kako bi se kaznili civili primjenom "nesrazmjerne sile" na stambena područja, uzrokujući patnju tolikih razmjera da se stanovništvo okrene protiv svojih vođa.
Iranska kampanja možda slijedi sličan obrazac. Svjetska zdravstvena organizacija saopćila je da je do sada napadnuto 13 bolnica i zdravstvenih ustanova, kao i pet osnovnih i srednjih škola. Navodno je u Iranu u prvih nekoliko dana rata ubijeno više od 1.300 ljudi, uključujući više od 150 učenica u napadu na jednu školu.
Dvostruki standardi
Hegseth je nedavno obećao da će cijeli dan padati "smrt i uništenje s neba", napominjući na drugom mjestu da su "jedini koji se sada trebaju brinuti oni Iranci koji misle da će preživjeti".
Zamislite reakciju javnosti kada bi dvije muslimanske države pokrenule zajedničku vojnu operaciju protiv nemuslimanskog društva, dok bi se njihovi politički lideri pozivali na islamske svete spise kao opravdanje za rat, a ta operacija pogodila 13 zdravstvenih ustanova i pet škola te ubila 150 učenica u prvoj sedmici.
Globalna reakcija bila bi brza i nedvosmislena. Analitičari bi imali decenije naučnih istraživanja – koja datiraju još od Lewisa i orijentalista prije njega – na koja bi se mogli osloniti prilikom ispitivanja uloge religijskih motiva.
Ali kada se američki i izraelski lideri pozivaju na biblijske narative dok vode rat, religijska dimenzija u mainstream zapadnim analizama i medijima ostaje tek usputna misao.
Prošle sedmice, američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da se SAD i Izrael bore protiv "vjerskih fanatičnih luđaka", piše Middle East Eye.
Možda i jesu.
Ali šta onda možemo reći o političkim i vojnim liderima koji napadaju Iran – i koji su uništili Gazu – pozivajući se pritom na kršćanske i jevrejske svete spise?
Hegseth je u utorak završio konferenciju za novinare molitvom.
- Završit će odlomcima iz Svetog pisma: Blagoslovljen Gospod, hrid moja, koji mi ruke za boj uči, a prste za rat... On je milost moja i tvrđava moja... štit moj u koji se uzdam - prozborio je.
Religija sigurno nije jedini faktor u američkoj i izraelskoj ratnoj politici. No, s obzirom na to koliko je religija istaknuta u diskursu i razmišljanju ključnih donositelja odluka u objema zemljama, opravdano je zapitati se zašto se ti religijski motivi ne ispituju s istom žestinom kojom naučnici već dugo pristupaju "korijenima muslimanskog gnjeva".

