U vremenu kada političke tenzije, institucionalne barijere i svakodnevna diskriminacija i dalje određuju položaj Bošnjaka u manjem bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, važno je razgovarati s onima koji svakodnevno djeluju "na terenu".
Samir Baćevac, potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina i jedini bošnjački predstavnik u lokalnom parlamentu, za Stav je govorio o sistemskoj diskriminaciji u obrazovanju, zapošljavanju i javnim institucijama, o izazovima s kojima se suočavaju Bošnjaci u svakodnevnom životu, ali i o konkretnim projektima koji se realizuju u cilju poboljšanja uslova života u Janji i Bijeljini.
Također, iznio je jasne poruke o važnosti ustrajnosti, zajedništva i institucionalne borbe za prava koja Bošnjacima po Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine pripadaju.
Njegova poruka je poziv na odgovornost, kako domaćim, tako i međunarodnim institucijama, da se ravnopravnost ne smije samo deklarativno podržavati, već konkretno i dosljedno provoditi.
Kako ocjenjujete trenutni položaj Bošnjaka u Bijeljini i Janji? S kojim se izazovima najčešće suočavaju u svakodnevnom životu?
- Kada govorimo o položaju Bošnjaka ovdje u našoj Semberiji, u Bijeljini i Janji, možemo konstatovati da je situacija uglavnom identična kao i u drugim područjima u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Mnogo je izazova i primjera očite sistemske diskriminacije u obrazovnom sistemu, zapošljavanju u javne ustanove i preduzeća, ekonomiji i socijalnoj marginalizaciji.
U javnim entitetskim ustanovama i preduzećima skoro da nema uposlenih Bošnjaka i pored ustavne i zakonske obaveze, a sve ih je manje i u policiji, gradskoj upravi, u obrazovnim i zdravstvenim ustanovama.
Sve to doprinosi da se Bošnjaci ovdje ne osjećaju ravnopravnim, a posebno kada se politička situacija podgrije najavama novih referenduma, prijetnjama secesijom i kada se povremeno pojave incidenti poput kamenovanja džamija, pucnjeva iz vatrenog oružja, uvredljivih grafita i napada na povratnike od pojedinaca ili navijačkih skupina, što dodatno unese nemir među stanovništvo i dodatno usložnjava situaciju. Najčešće se počinioci ovih nedjela nikada ne pronađu niti adekvatno sankcionišu.
Ali i pored svih tih izazova Bošnjaci opstaju ovdje i trude se živjeti od svog rada, najčešće baveći se poljoprivredom ali i zanatastvom, ugostiteljstvom, malim obrtima i slično.
Janja je poznata kao najveće povratničko mjesto. Šta nam taj podatak govori o odnosu Bošnjaka iz Janje prema domovini i rodnoj grudi?
- Janja slovi kao najveća povratnička zajednica i često se označava kao simobol povratka u Bosni i Hercegovini.
Ljubav prema rodnoj grudi, prema svom topraku opredijelila je Janjane da se, odmah po završetku agresije na Bosnu i Hercegovinu već krajem devedesetih godina prošlog vijeka, počinju vraćati u svoju Janju. Prvo pojedinačno a onda i organizovano, sa velikom željom da budu svoji na svome i da ponovo obnove svoje opljačkane, devastirane domove, zarasle njive i voćnjake.
I pored velikih opstrukcija, zastrašivanja, bacanja bombi, paljenja kuća i sličnih stvari, ustrajali smo i u stopostotnom obliku smo vratili imovinu, obnovili u ratu porušene džamije i domove, uložili veliki napor da uredimo infrastrukturu i vratimo život u našu Janju, faktički od ledine, jer je sve bilo opljačkano, zapušteno i uništeno.
Sam povratak i opstanak na ovim prostorima je, po meni, najveći čin patriotizma, domoljublja i reintegracije u našoj domovini, za koju su živote dali naši bosanski šehidi.
Baćevac: Sam povratak i opstanak na ovim prostorima je najveći čin patriotizma
Kako Bošnjaci u ovom dijelu entiteta RS doživljavaju trenutna politička dešavanja? Da li osjećaju dodatni pritisak, strah ili nesigurnost zbog retorike i poteza vlasti u manjem entitetu?
- Iako naviknuti na česte političke krize i dešavanja na političkoj sceni, posebno kada se osvrnemo na retoriku koja dolazi od političara iz Banje Luke, u sve češćim intervalima, a posebno nakon presude Miloradu Dodiku od strane Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ne možemo ostati imuni, niti nam može biti svejedno.
Svih ovih godina Bošnjaci u ovom dijelu manjeg bosanskohercegovačkog entiteta RS su se nagledali i naslušali raznih izjava, incidenata, političkih odluka u Narodnoj skupštini u Banjoj Luci, referenduma i deklaracija, ipak rane i lična ratna iskustva kod mnogih Bošnjaka budi zebnju i strah te unosi nemir i nesigurnost, pogotovo što se aktuelna vlast na nivou države potpuno odrekla povratnika u entitet RS i, osim što nam niko ne dolazi niti se interesuje za naše stanje i sigurnost, dodatno se pokazala potpuno nesposobna i nedorasla situaciji po pitanju privođenja bjegunaca od zakona i provođenja odluka Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Sve to dodatno unosi nemir među Bošnjake koji se osjećaju sve više ostavljenim i zaboravljenim.
Koji bi, prema Vašem mišljenju, trebali biti prioritetni koraci vlasti kako bi se poboljšao položaj Bošnjaka u Bijeljini i Janji? Na kojim konkretnim projektima ili politikama radite Vi kao potpredsjednik?
- Da bi se poboljšao položaj Bošnjaka u Bijeljini i Janji potrebno je učiniti niz koraka. i to kroz jačanje političke zastupljenosti, obrazovanje i svijest (edukacija zajednice, kampanje podizanja svijesti), poboljšanje pristupa obrazovanju, ekonomske inicijative, podrška malim biznisima, stvaranje radnih mjesta, podrška nevladinim organizacijama (saradnja sa NVO, finansiranje projekata) i slično.
Da bi povratak Bošnjaka na ove prostore bio održiv, neophodno je učiniti institucionalne korake kako bi se položaj Bošnjaka poboljšao i bio samoodrživ.
Potrebno je u potpunosti promijeniti narativ da je ovo tamo neki dio Bosne i Hercegovine u RS-u gdje manjinski žive Bošnjaci, ovdje mislim prije svega na "političko Sarajevo", kako bi se politički, ekonomski, obrazovno i infrastrukturno ojačala pozicija Bošnjaka, jer samo jaki i ekonomski neovisni Bošnjaci mogu opstati na ovim prostorima dugoročno.
Iako svega od prije nekoliko mjeseci (od januara mjeseca) obnašam funkciju potpredsjednika Skupštine Grada Bijeljina, kao jedini predstavnik bošnjačkog naroda u lokalnom parlamentu, aktivno učestvujem na realizaciji veoma važnih projekata koji su uveliko vidljivi i aktuelni ovih dana.
U saradnji sa gradonačelnikom Bijeljine Ljubišom Petrovićem i federalnim ministrom za raseljene osobe i izbjeglice Nerinom Dizdarom smo početkom godine uspjeli dogovoriti ukupno 11 prethodno delegiranih projekata u infrastrukturi, objektima kulture i obrazovanja u ukupnom iznosu od jedan milion konvertibilnih maraka, od kojih Grad Bijeljina finansira 40 posto a Federalno ministarstvo 60 posto sredstava.
U toku je realizacija ovih projekata, asfaltiranje i rekonstrukcija ulica Braća Lazići i dr. Hamdije Ćemerlića u Janji, veoma važnih i frekventnih ulica, je u toku, a ovih dana će započeti rekonstrukcija sportskih terena u Osnovnoj školi Meša Selimović u Janji, adaptacija i nabavka audio-vizuelne opreme za Dom kulture u Janji, asfaltiranje ulica Skendera Kulenovića u Janji i još tri ulice u samom gradu Bijeljina gdje žive Bošnjaci.
U aprilu je završena adaptacija urušenog dijela korita rijeke Janje u centru Janje, u toku je adaptacija magistralnog puta u Janji, i niz drugih projekata koji su planirani.
Naravno, sve ovo je samo jedan dio neophodnih projakata i potreba iza kojih slijede oni još važniji, a to je kako osigurati opstanak postojećih i kreiranje novih radnih mjesta.
To je izazov sa kojim se posebno kao potpredsjednik Skupštine i jedini predstavnik Bošnjaka u ovom sazivu skupštine planiram baviti u narednom periodu, a za koji mi - nam je svaka pomoć dobrodošla.
Pozivam naše uspješne privrednike sa prostora Federacije Bosne i Hercegovine da ulažu i proširuju svoje privredne kapacitete na prostoru Janje i Bijeljine, koji imaju ogroman privredni i geostrateški položaj.
Baćevac: Potrebno je učiniti niz koraka
Već godinama traje diskriminacija kada je u pitanju bosanski jezik - ni ove školske godine bosanski nije upisan u đačke knjižice u Janji. Kako to komentarišete i šta institucije mogu (i moraju) učiniti da se to pitanje konačno riješi? Da li u ovom nastavku ignorisanja prava na bosanski jezik vidite sistemsku diskriminaciju?
- Iako smo još davne 2005. godine bili riješili pitanje tzv. nacionalne grupe predmeta i upotrebe bosanskog jezika te Nastavnog plana i programa po planu Tuzlanskog kantona, i dalje je na snazi zabrana upisa naziva Bosanski jezik u javne dokumente u osnovnoj školi posljednjih nekoliko godina (od 2015. godine), i pored sudskih presuda u korist roditelja i djece.
Prethodno je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u dva navrata donosio odluke da ne smije biti diskriminacije djece po osnovu izbora naziva svog maternjeg jezika i da niko ne može i ne smije zabraniti upotrebu jezika i pisama, a što je i ustavna odredba.
Dok je prošle godine i Osnovni sud u Bijeljini presudio u korist roditelja i djece sa jasnom uredbom da se mora upisati naziv Bosanski jezik kako to djeca i roditelji izričito zahtijevaju, odlukom Okružnog suda u Bijeljini ova odluka je poništena i vraćena na Vrhovni sud RS, čija se odluka još uvijek čeka.
Naravno da je jasno da iza svega stoji kompletan sistem i zvanična politika vlasti u RS, što znači da se radi o čistoj i sistemskoj diskriminaciji.
Jasno je ovdje da su institucije države zakazale koje su morale stati u zaštitu prava djece, moralo se biti glasnije na svim nivoima, upornije, jer svako popuštanje daje prostor retrogradnim snagama da još jače nastave sa segregacijom i diskriminacijom sa ciljem pritisaka i odustajanja od identiteta ili ponovnog napuštanja ovih područja.
Ovdje se tačno mora stati u zaštitu prava djece i roditelja na svoj maternji jezik, koji se konkretno u Janji izučava iz udžbenika na kojima piše Bosanski jezik ali se u svjedočansta, knjižice i javne dokumente upisuje "Jezik bošnjačkog naroda", što je nedopustivo i diskriminirajuće uzevši u obzir da se uporedo nonšalantno upisuje srpski jezik, umjesto jezik srpskog naroda kako piše u ustavu RS iz kojeg se tumači ova odredba.
Koja je poruka koju nadležne institucije šalju time, a koja je Vaša poruka kao predstavnika Bošnjaka u RS-u?
- Poruka koju nadležne institucije šalju nama Bošnjacima ovdje jeste da smo ovdje manjina (iako po ustavu ravnopravni i konstitutivni) koja nema pravo na svoj jezik i svoj identitet, dok su sa druge strane sve institucije od vrtića, preko škole, općine, bolnice do policije pravoslavizirane, imaju svoje krsne slave i sve elemente narativa hrišćanstva.
Naravno, mi nećemo odustati od naših prava i zahtjeva da konzumiramo naša prava utemeljena na konvencijama o ljudskim pravima i u skladu sa tekovinama demokratije i demokratskih načela i zakonskih praksi.
Ja ću nastaviti našu borbu za ravnopravnost, čast i dostojanstvo svakog čovjeka, posebno onih koje predstavljam.
Baćevac: Nećemo odustati od naših prava i zahtjeva
Kakav je odnos lokalnih vlasti u Bijeljini prema bošnjačkim povratnicima? Postoji li spremnost za saradnju ili se još uvijek osjeća institucionalna distanca i otpor?
- Lokalna vlast u Bijeljini formalno izražava spremnost za saradnju s bošnjačkim povratnicima, ali u praksi i dalje postoji institucionalna distanca, nedostatak istinske ravnopravnosti i vidljivi oblici pasivnog otpora. Povjerenje se gradi sporo i uglavnom zavisi od ličnih inicijativa, a manje od sistemske volje.
U administraciji i javnim institucijama Bošnjaci su nedovoljno zastupljeni, što se odražava i na povjerenje povratnika u gradske strukture. Lokalna vlast povremeno sarađuje s bošnjačkom zajednicom na kulturnim i infrastrukturnim projektima, ali ta saradnja uglavnom ostaje ograničena i često zavisi od učešća viših nivoa vlasti, međunarodne zajednice ili samih bošnjačkih predstavnika.
Postoji spremnost na saradnju i uspijevamo uraditi određene projekte zajedno sa gradskom administracijom ali je to još uvijek nedovoljno i izloženo stalnoj kritici javnog mnijenja koje nas okružuje. Od više od 700 uposlenih u gradskoj administraciji svega desetak je Bošnjaka.
Baćevac: Poruka koju nadležne institucije šalju nama Bošnjacima ovdje jeste da smo ovdje manjina
Šta poručujete Bošnjacima u Janji i Bijeljini u kontekstu svega što se dešava? Kako da ostanu postojani i istrajni u borbi za svoja prava?
- Bošnjacima u Janji i Bijeljini poručujem, čuvajte zajedništvo i dostojanstvo. Vaša snaga je u zajedništvu. Ostanite povezani kroz džamije, kulturna društva i udruženja - jer organizovan narod teže mogu marginalizirati.
Njegujte međusobno povjerenje i podršku. Ne odustajte od svojih prava. Iako je put često dug i težak, istrajnost donosi rezultate. Tražite ono što vam pripada kroz institucije, ali i kroz javni govor, medije i projekte.
Ne dozvolite da vas obeshrabri sporost ili otpor vlasti. Gradite mostove saradnje, bez obzira na razlike, nastojte da održavate korektne odnose sa komšijama i predstavnicima vlasti. Dijalog i smiren, dostojanstven nastup često donose više plodova od sukoba.
Oslonite se na mlade i obrazovanje. Podstičite svoju djecu da se školuju, da budu aktivni i da preuzimaju odgovornost u zajednici. To je najbolji način da se dugoročno izborite za ravnopravnost.
Budite istrajni u povratku i ostanku. Vaše prisustvo u Janji i Bijeljini ima ogroman simbolički i stvarni značaj. Time čuvate tragove svog identiteta, historije i kulture na ovim prostorima.
Budite čvrsti u vjeri, ustrajni u borbi za svoja prava, i složni među sobom - jer samo tako možete očuvati svoje mjesto i dostojanstvo u Janji i Bijeljini.
Baćevac: Bošnjacima u Janji i Bijeljini poručujem, čuvajte zajedništvo i dostojanstvo
Za kraj, koja je Vaša ključna poruka koju želite da čuju i domaći i međunarodni donosioci odluka, kada je riječ o položaju Bošnjaka u RS-u, naročito u Bijeljini i Janji?
- Položaj Bošnjaka u Republici Srpskoj, naročito u Bijeljini i Janji, jeste ogledalo stanja ljudskih prava i demokratičnosti u cijeloj Bosni i Hercegovini. Deklarativna ravnopravnost nije dovoljna, potrebna je stvarna, institucionalna i društvena jednakost.
Povratnici i njihove porodice moraju imati jednaku šansu za zaposlenje, obrazovanje, učešće u vlasti i očuvanje kulturnog identiteta. Ignorisanje diskriminacije ili svodjenje povratnika na statistički broj vodi njihovom tihom nestanku, a to je udar na mir, stabilnost i multietničnost Bosne i Hercegovine.
Zato je obaveza i domaćih vlasti i međunarodne zajednice da osiguraju dosljednu primjenu zakona, afirmaciju povratničkih prava i stvarnu integraciju Bošnjaka u društveni i politički život ovog entiteta.
Bez jednakih prava Bošnjaka u RS-u nema ni stvarne stabilnosti ni iskrenog pomirenja u Bosni i Hercegovini.
