Prizori iz Širokog Brijega, na kojima po svemu sudeći Marin Vukoja, sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prisustvuje koncertu Marka Perkovića Thompsona – događaju koji je i ovaj put bio natopljen ustaškom ikonografijom, nacističkim pozdravima i slavljenjem zle ideologije – nisu tek privatna stvar jednog građanina. To je završni čin političke farse u režiji Trojke, koja je građansku Bosnu i Hercegovinu evidentno prodala za nekoliko fotelja, uvjeravajući nas pritom da je to "evropski put".

Kada je u maju 2024. godine Vukoja, uprkos žestokim kritikama stručne javnosti i opozicije, glasovima Trojke i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine imenovan na najvišu pravosudnu instancu u državi, lideri Trojke Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto su nas uvjeravali da se radi o "profesionalcu" koji nema političku pozadinu. Danas, dok fotografije Vukoje na Thompsonovom koncertu obilaze regiju uz osude čak i od Izraelske ambasade, jasno je šta smo dobili – sudiju koji svoj integritet i neutralnost bez imalo zadrške utapa u ambijent koji veliča režim NDH.

Pitanje za Socijaldemokratsku partiju, Našu stranku i Narod i pravdu je jednostavno: Je li ovo taj "ekspertni" kadar?

Trgovina sudijama

Ustavni sud kao izborni plijen: déjà vu Vukoja

Podsjetimo, Trojka je ignorirala apele da se na poziciju sudije imenuje neko s nespornim sudijskim iskustvom. Umjesto toga, bespogovorno su ispunili želju Dragana Čovića. Danas taj isti "nezavisni stručnjak" slavi uz pjesme koje su u Evropi sinonim za radikalizam, dok se u publici nekažnjeno podižu desnice u zrak.

Ovaj čin nije samo uvreda za žrtve fašizma, već i direktan šamar instituciji Ustavnog suda. Sudija koji ne vidi problem u prisustvovanju skupu na kojem se otvoreno koketira s ustaštvom ne može biti garant zaštite ljudskih prava svih građana Bosne i Hercegovine. Njegovo pojavljivanje tamo nije "sloboda kretanja", već demonstracija sile i potvrda da je on u Ustavni sud ušao ne da bi štitio Ustav, već da bi predstavljao jednu ideološku, posljedično i političku matricu.

Parlament FBiH

Evo ko je glasao za Vukoju

Trojka više nema pravo na izgovore. Njihovo "betoniranje" odnosa s HDZ-om preko leđa države dovelo je do toga da danas imamo sudiju koji se, umjesto u ustavnopravne propise, savršeno uklapa u scenografiju Širokog Brijega iz februara 2026. godine. Svojom podrškom Vukoji, SDP i Naša stranka su izbrisali vlastite antifašističke prefikse, ostavljajući iza sebe instituciju čiji je kredibilitet nepovratno narušen, dok je NiP zapravo pristao na političko porobljavanje Bošnjaka, naroda koji samo deklarativno štiti.

Sjetimo se samo kako je čelni čovjek NiP-a Elmedin Konaković govorio o Vukoji:

Upravo zato je i izbor Marina Vukoje bio od ogromne važnosti. Sjetimo se brutalne kampanje koju su tada vodili, najavljujući da će Dodik i Čović "preuzeti kontrolu" nad Sudom nakon Vukojinog izbora. Danas je jasno da se desilo upravo suprotno – Ustavni sud BiH je dokazao svoju snagu, nezavisnost i ključnu ulogu u odbrani države.

Isto tako, i potpredsjednik FBiH Igor Stojanović iz SDP-a komentirao je kako su pojedine probosanske stranke, aludirajući na političke organizacije iz opozicije, učestvovale u "slabljenju institucija" zato što su osporavale izbor Marina Vukoje.

Zabrinjava kada i pojedine probosanske stranke, umjesto da budu brana napadima na institucije, same doprinose njihovom slabljenju. Vidjeli smo to i tokom izbora sudije Marina Vukoje, kada su umjesto dijaloga korištene prijetnje i politički pritisci.

Tada je i zastupnik Naše stranke Dragan Mioković također na sebi svojstven način opravdavao njegov izbor.

Kompletnu proceduru provodi Komisija za izbor i imenovanja, a Predstavnički dom tu odluku prihvata ili ne prihvata. Što se mene tiče, procedura izbora imenovanja sudije Ustavnog suda je provedena kako propisuje ova odluka. Sve mimo toga bila bi pravna anarhija.

Ne smijemo izgubiti iz vida ni to da je i Ajla Milišić-Pepić, zastupnica NiP-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, tokom jedne prepiske na Twitteru (X) napisala kako je izbor Marina Vukoje bio "poštivanje koalicionog dogovora", što jasno sugerira da su predstavnici stranaka Trojke itekako dobro znali šta čine.

Ovo nije bio propust. Ovo je bio izbor. I dok se Vukoja zabavlja uz Thompsonove pjesme, građani Bosne i Hercegovine ostaju da gledaju kako se stubovi države, uz blagoslov onih koji su obećavali promjene, lagano pretvaraju u utvrde etnonacionalizma.