Između pokušaja da se javnosti proda priča o "raskidu" koalicije sa SNSD-om i stvarnosti u kojoj SNSD blokira ključne odluke na svim nivoima vlasti, Trojka je ponovo ostala bez manevra. Razočaranje u reforme, Plan rasta zaglavljen, Dodik i dalje vuče konce, a javnost se pita – ko ovdje zapravo vlada?

Trojka se ponovo našla u defanzivi. Kako to obično biva, kada ne ide po planu, javnosti se baci nova tema.

Ovog puta meta je Bakir Izetbegović i njegov sastanak s ruskim ambasadorom u BiH. Bakir Izetbegović, predsjednik opozicione SDA, održao je sastanak s diplomatskim predstavnikom Ruske Federacije Igorom Kalabukhovom, što je u Sarajevu izazvalo više panike nego što bi izazvao dolazak Šojgua lično. Iako je Izetbegović iskoristio susret da upozori na destruktivnu politiku Milorada Dodika i potrebu poštovanja odluka državnih institucija, to nije bilo dovoljno da spriječi lavinu moralne histerije iz Trojke.

Trojka i njeni medijski sateliti su to dočekali kao "dokaz" da SDA igra opasnu igru s Rusima. Ali, ne lezi vraže – samo nekoliko godina ranije, isti ti "liberalni predstavnici" Trojke su se s osmijehom fotografisali u ruskoj ambasadi, ispod portreta Vladimira Putina. Danas ih to više ne zanima. Danas moraliziraju. Javnost je, naravno, bila preusmjerena sa pravog pitanja – zašto SNSD diktira tempo u institucijama, iako su navodno "raskinuli"?

Pamfleti umjesto politike

Da se vlasi ne dosjete pravom problemu – a to je nemoć Trojke da upravlja državnim procesima – Elmedin Konaković je optužio Izetbegovića da od Bošnjaka pravi vjersku zajednicu. Navodno, to je problem – u trenutku kada smo, kaže, "konačno postali politički narod".

Ali, ko je od Bošnjaka napravio politički narod, ako ne SDA u ranim 90-ima? I to, uz sve greške i devijacije, ostaje činjenica. Bez SDA ne bi bilo međunarodnog priznanja države, ni artikulacije bošnjačkih političkih prava. To znaju i najljući kritičari – kad ostanu sami sa sobom.

Danas imamo političku elitu koja koristi benefite etničkog predstavljanja, dok se javno gnuša bošnjačkog identiteta. Predstavnici Trojke su postali ono što najviše kritikuju – etnički političari koji bi se najradije predstavili kao apatridi, ali samo nakon što su pokupili plodove kvota i pozicija.

Sabina Ćudić i "bošnjačko pitanje"

U tom ozračju, oglasila se i Sabina Ćudić, šampionka građanskog kosmopolitizma. Iritirana sastankom Izetbegovića s ruskim ambasadorom, upitala je – "u čije ime jača odnose s Rusijom?"

Odgovor je zapravo jednostavan. U ime stranke koja je na izborima dobila najviše glasova među Bošnjacima, pa čak i ukupno – ali je završila u opoziciji, zahvaljujući političkom dogovoru koji je podrazumijevao tihu suspenziju Ustava. Dogovoru kojem ste vi, kao dio Trojke, dali puni legitimitet.

U ime naroda čije mandate vaša stranka i vaša koalicija svakako ne odbijaju – ali se bošnjaštva srame. Jer, ako bošnjaštvo slučajno miriše na islam – to je problem. To "tukne". Tako vam je kazao vaš mentor, Jugoslav Bosanac – ideolog vlastite nacionalne zbrke, koji sada tu konfuziju projektuje na cijeli narod.

Bošnjaci mogu postojati – ali samo kao dekor. Da ne smetaju "viziji regiona", "novoj ljevici" i novim prijateljima po evropskim kancelarijama. Bošnjaci – samo ako su utišani. A ako progovore, automatski postaju "vjerska zajednica".

Međutim, SDA je u svom saopćenju jasno navela da se na sastanku s ruskim ambasadorom nije govorilo o narodima, odnosu Bošnjaka i Rusije, već isključivo o poštivanju odluka institucija BiH i destruktivnoj ulozi Dodika.

Zanimljivo je, međutim, kako je saopštenje Ambasade Ruske Federacije – u kojem se, sasvim "slučajno", spominju narodi – zapravo savršeno išlo u korist Trojke. Nije ni čudo, stari su to poznanici. Nekoć s osmijehom ispod Putinove slike, danas s indignacijom na Twitteru, ali logika suradnje se nije promijenila: kad god zatreba spin, ruska ambasada zna kome "pomoći".

Ruski agenti ulaze na glavna vrata – i niko ne pita ništa

Zanimljivo je da se sve moralne tirade Trojke fokusiraju na SDA i "opasna zbližavanja s Rusijom", a niko od njih nije ponudio odgovor na jedno vrlo konkretno pitanje:

- Kako je moguće da je u njihovom mandatu OSA ukinula zabranu ulaska u BiH dvojici otvorenih propagandista ruskih i srpskih interesa – Goranu Petronijeviću i Milošu Koviću?

Petronijević – bivši član advokatskog tima Radovana Karadžića, zagovornik velikodržavne politike i otvoreni lobista Kremlja.

Miloš Ković –  negator genocida, čovjek koji smatra da Haag Srbima ne treba da piše povijest, jer "Srbi znaju bolje". Jedan od onih koji se bore protiv "globalizma", dok istovremeno šire propagandne narative iz Moskve i Beograda.

U vrijeme dok je OSA–om rukovodio Osman Mehmedagić, ti ljudi nisu mogli kročiti u BiH. Danas? Ulaze bez problema. Drže predavanja. Pojavljuju se u javnom prostoru. I niko iz Trojke – ni Konaković, ni Ćudić, ni njihovi novinarski portparoli – ne pitaju kako i zašto.

Kukavički suverenisti i tihe lovačke kuje

Naravno da je necivilizacijski kada Rusija negira genocid nad Bošnjacima. Ali je još ponižavajuće kada predstavnici Trojke na sastancima s Dodikom – koji te iste žrtve vrijeđa i omalovažava – sjede tiho, kao lovačke kuje koje podviju rep.

Kada je Dodik prijetio da će objaviti sadržaj iz Sky aplikacije, sva buka o njegovom hapšenju je nestala. Hrabri političari Trojke odjednom su ušutjeli. Nema više moralne panike. Samo tišina. Kao da su svi pročitali nešto što nisu smjeli – pa sada ne smiju ništa ni reći.

A u slobodno vrijeme – ministar vanjskih poslova Konaković nastavlja praksu dvostrukog angažmana između kabineta i Kliničkog centra, dok Mađarska, uprkos sudskim presudama, dočekuje Dodika kao predsjednika bh. entiteta RS. I niko više ne postavlja pitanje – gdje je sada naš diplomatski odgovor?

Desuverenizacija naroda i misli

U Trojkinom pokušaju da kontrolišu javni prostor i politički diskurs, dogodio se paradoks: ne samo da su desuverenizirali narod, već su krenuli u desuverenizaciju misli. Ispravno je samo ono što oni kažu. Sve drugo je "retrogradno".

Zato nije loše što se ovaj sastanak Izetbegovića s ruskim ambasadorom dogodio, s obzirom na to da je razotkrio koliko su argumenti Trojke šuplji, a njihova politika svedena na spin i moralnu paniku.