Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 20. novembra usvojila je rezoluciju kojom poziva Iran na "potpunu i trenutnua saradnju. Agencija želi razjasniti gdje se nalazi 400 kilograma urana obogaćenog do 60 posto koji je još negdje u Iranu.
Od dvanaestodnevnog rata između Izraela i Irana u junu, Teheran nije dopustio inspektorima IAEA-e pristup niti napadnutim postrojenjima kako bi se konačno ustanovilo, što jest, a što nije uništeno.
Dok taj spor traje, Moskva širi nuklearnu suradnju s Teheranom.
- Naša saradnja dosegnula je neviđen nivo - izjavio je ruski ambasador u Teheranu Aleksej Dedov sredinom novembra.
Prema iranskoj agenciji ISNA, Dedov je naglasio da Moskva pomaže Teheranu u "traženju rješenja" za probleme u vezi njegovog nuklearnog programa i da će tu podšku nastaviti.
Već krajem septembra Moskva i Teheran potpisali su memorandum o namjeri izgradnje novih nuklearnih elektrana. Ruska državna kompanija Rosatom sklopila je ugovor vrijedan 25 milijardi dolara (21,4 milijarde eura) s iranskom kompanijom Iran Hormoz za gradnju četiri nove nuklearne elektrane u Iranu.
Rusija je najvažniji međunarodni partner iranskog nuklearnog programa, piše stručnjak za Bliski istok David Jalilvand na upit DW-a. Jalilvand vodi Orient Matters, istraživačku konsultantsku kuću u Berlinu koja se bavi odnosima geopolitike, ekonomije i energetike u Iranu i na Bliskom istoku.
Ali odmah i dodaje:
- Kad je riječ o daljnjem razvoju iranskog nuklearnog programa, Moskva je dosad puno obećavala, a malo isporučila.
Još 2016. najavljena je gradnja drugog reaktora u Bušeru. Do danas nije realizirana. Jalilvand smatra da je brza provedba novog memoranduma malo vjerovatna.
- Rusija nema interesa jačati stratešku poziciju Irana na Bliskom istoku, i to zbog svojih odnosa s Izraelom, zaljevskim državama i Turskom - saopćeno je.
Tokom nedavnog dvanaestodnevnog rata Teheran je iz Moskve dobio jedva neku podršku i to uprkos tome što su početkom godine Rusija i Iran potpisali su sporazum o "strateškom partnerstvu" koji predviđa vojnu i ekonomsku saradnju za sljedećih 20 godina.
Teheran se drži što potpisuje: isporučivao je dronove i oružje za rusku agresiju na Ukrajinu i time postao jedan od najvažnijih saveznika Moskve, makar je tako samo nanio još veću štetu svojim odnosima s Evropom.
Zauzvrat je Iran naručio nekoliko borbenih aviona tipa Suhoj Su-35 kako bi modernizirao svoje zračne snage. No, do posljednjeg sukoba s Izraelom, ti avioni nisu isporučeni. Rat je jasno pokazao slabosti iranske protuzračne obrane.
- Strateški sporazum s Rusijom pokazao se farsom. Rusija nije pouzdana. Vjerovati da će nam pomoći ili se sukobiti sa SAD-om je apsurdno - kritizirao je Mohammad Sadr, član Vijeća za utvrđivanje interesa sistema.
Sadr je čak optužio Moskvu da je Izraelu dostavila podatke o iranskim odbrambenim centrima.
U iranskom društvu slika Rusije je jednako negativna. Jedan profesor s teheranskog univerziteta rekao je za DW:
- Ljudi znaju da Rusija ostavlja Iran na cjedilu u presudnim trenucima. Mnogi su uvjereni da se režim Teherana drži Moskve samo radi očuvanja vlasti, a ne u interesu naroda.
Uprkos iskustvu iz dvanaestodnevnog rata, konzervativne snage u Iranu traže jačanje saradnje.
- Neosporan je utjecaj Rusije u središtima moći Irana - svjedoči Afshar Soleimani, bivši iranski ambasador u Azerbehdžanu u razgovoru za DW.
Konzervativci podupiru Rusiju, isporuku iranskih dronova Moskvi i održavanju napetog odnosa sa SAD. To pokazuje koliko je taj utjecaj jak. Dok god ta politička struja ostane na vlasti, malo će se toga promijeniti, a posljedice će snositi stanovništvo.
Kamran Ghazanfari, konzervativni član Odbora za unutarnje poslove iranskog parlamenta, čak tvrdi da je bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev izjavio da je Rusija spremna opskrbiti Iran nuklearnim oružjem.
Takvu mogućnost Jalilvand smatra krajnje nevjerojatnom:
- Rusija nema interesa širiti krug nuklearnih sila u ionako nestabilnom Bliskom istoku.
Moguće je, međutim, da Moskva isporuči tehnologiju koju bi Teheran teoretski mogao iskoristiti i za vojni program. No, isključuje mogućnost direktne pomoći pri izradi nuklearnog oružja.
Rusija koristi "iransku kartu" ponajprije kao dio svoje pregovaračke strategije prema SAD-u. Iako je Teheran prema vlastitim tvrdnjama privremeno zaustavio obogaćivanje urana, ostaje otvoreno hoće li Moskva uspjeti nagovoriti Iran da smanji svoje zalihe urana.
- Rusija se u prošlosti više puta nudila kao posrednik. No, to vjerovatno nije motivirano željom za rješenjem nuklearnog spora. Moskva pokušava, s obzirom na rat u Ukrajini, prikazati se SAD-u kao navodno konstruktivan partner i istodobno zabiti klin razdora između Washingtona i Evrope - smatra Jalilvand.
