Sporazum koji su Saudijska Arabija i Pakistan iznenada potpisali predstavlja politički zemljotres s potencijalom da preoblikuje sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka. Riječ je o strateškom odbrambenom paktu kojim je Rijad, po prvi put u historiji, došao pod direktnu zaštitu jedne nuklearne sile izvan Zapada – i to bez konsultacija sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Potpisivanje ovog sporazuma jasno odražava rastuće nepovjerenje Arapa prema SAD-u kao pouzdanom sigurnosnom partneru, posebno nakon što američko vojno prisustvo u Kataru nije spriječilo izraelski napad na Dohu, čime je ozbiljno narušena percepcija američkog odvraćanja u regiji.
Pakistanski projektil "Šahin": 12 minuta do Tel Aviva
Pakistanski balistički sistem "Šahin" ima domet dovoljan da pogodi Tel Aviv za približno 12 minuta, što ovom sporazumu daje ogromnu stratešku težinu. Za Saudijsku Arabiju, koja godinama finansira pakistanski nuklearni program, ovo predstavlja konkretizaciju dugo očekivanog sigurnosnog mehanizma – pristup islamskoj nuklearnoj sposobnosti bez potrebe da razvija vlastiti arsenal.
Ideja o "kupovini" nuklearnog oružja nije nova. U knjizi Rat (2024), američki novinar Bob Woodward prenosi riječi saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana: "Ne treba mi uranij da napravim bombu, jednostavno ću je kupiti od Pakistana."
Slabljenje američkog utjecaja i uspon alternativnih savezništava
Izraelski zračni udari na katarsku prijestolnicu – usmjereni na predstavnike Hamasa – šokirali su regiju. Uprkos prisustvu velike američke baze, Washington nije intervenirao. Za mnoge države regije to je bila tačka preokreta.
Turska je odmah reagirala – stavila je po strani višegodišnje političke razmirice s Egiptom i obnovila odnose koji sada rezultiraju zajedničkim vojnim vježbama u Istočnom Mediteranu. Ovakva tursko-egipatska koordinacija ukazuje na formiranje novog strateškog bloka izvan tradicionalnog zapadnog okvira.
Novi sigurnosni poredak
Za razliku od NATO saveza, ovaj saudijsko-pakistanski sporazum ne ostavlja prostor za nejasnoće ili fleksibilna tumačenja. Napad na jednu stranu automatski se smatra napadom i na drugu stranu. Islamabad je dodatno potvrdio da se dogovor odnosi na sva vojna sredstva – uključujući i nuklearna.
Ovim je javno potvrđena dugo nagađana veza između pakistanskog nuklearnog programa i saudijskog finansiranja. Sada ta veza više nije spekulacija – ona je institucionalizirana kroz formalni dogovor. Ovo također signalizira širi pomak unutar arapskog svijeta – sve manje oslanjanje na SAD i sve veće traženje alternativnih sigurnosnih garancija.
Izazov izraelskoj dominaciji
Neorealistički teoretičar Kenneth Waltz još je 2012. godine tvrdio da izraelski nuklearni monopol na Bliskom istoku generira više nestabilnosti nego što je sprečava. "Moć uvijek izaziva potrebu za ravnotežom," pisao je. S obzirom na izraelsku sposobnost da nekažnjeno napada potencijalne nuklearne rivale, mnogi su, očekivano, počeli tražiti načine kako to ubuduće spriječiti.
Širi domino efekat: Indija, Iran, Jemen
Iako se ovaj sporazum direktno ne odnosi na Indiju, njena doktrina "svaki teroristički napad je rat" vjerovatno će biti preispitana. Postoji i mogućnost da će pakistanske snage biti uključene u saudijske operacije u Jemenu, konkretno u borbi protiv Huta.
Iran, iako dugoročno teži razvoju vlastitih nuklearnih kapaciteta, trenutno ne posjeduje balističke sisteme dugog dometa slične "Šahinu". To ga stavlja u strateški nepovoljniji položaj u odnosu na novonastali saudijsko-pakistanski savez.
Nova realnost Bliskog istoka?
Ako ove nove sigurnosne arhitekture zažive, Bliski istok bi uskoro mogao izgledati bitno drugačije. Sjedinjene Američke Države, uslijed vlastitih odluka i savezništava, riskiraju da budu potisnute na marginu regionalnih zbivanja.
Regionalni poredak više nije definiran samo kroz linije povučene u Washingtonu ili Tel Avivu – nova mapa moći sve više se crta u Rijadu, Islamabadu, Ankari i Kairu.
