Dok se građanima svakodnevno serviraju priče o reformama i digitalizaciji, najnoviji izvještaj Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine o radu Ministarstva prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine otkriva poraznu istinu. Pod palicom ministra Edina Forte, ovo ministarstvo postalo je poligon za finansijske nelogičnosti, neusklađene knjige i sistem "pogađanja" u kojem dva miliona KM figuriraju u kategoriji "manje ili više".

Revizori su jasno rekli da sistem internih kontrola ne postoji. Iako se Forto hvali "aktivnostima na unapređenju", stvarnost ga demantira – skoro dva miliona KM, tačnije 1.984.491 KM, iskazano je kao odstupanje u odnosu na planirane prihode. Nevjerovatna je činjenica da revizori u knjigama nisu mogli naći podudarnost, pa su bili prisiljeni koristiti termin "manje/više", što je najbolja ilustracija haosa koji vlada u Fortinom resoru.

Gdje nestaje novac od dozvola i homologacije?

Sve ono što je Edin Forto provodio na mjestu ministra prometa i komunikacija sada dolazi na naplatu kroz revizorske izvještaje koji nižu nelogičnost za nelogičnošću.

Kod izdavanja dozvola u međunarodnom cestovnom prijevozu lica, pomoćne evidencije se ne slažu s Glavnom knjigom za više od 11.000 KM. Razlog? Potpuni administrativni amaterizam – uplate se ne uparuju s protokolima, a dugovanja ostaju "otvorena" u sistemu koji bi trebao biti digitaliziran i efikasan.

Još gora situacija je kod dozvola za prijevoz stvari (CEMT i bilateralne dozvole), gdje je utvrđena neusaglašenost od preko 50.000 KM.

Fortino ministarstvo očigledno nije u stanju uspostaviti ni osnovnu komunikaciju s entitetskim ministarstvima i Brčko distriktom. Izvještaji kasne, nepotpuni su, a ministar, umjesto da uredi sistem, dopušta da se milioni maraka kreću kroz knjige bez jasnog traga ko je šta platio i kome je dozvola dodijeljena.

Tehnički problemi kao vječni izgovor

Posebno poglavlje Fortinih nelogičnosti predstavlja proces homologacije vozila i izrada memorijskih kartica za digitalne tahografe.

Ovdje su revizori utvrdili odstupanja od skoro 30.000 KM kod homologacije, jer sistem "ne evidentira poziv na broj". Kako je moguće da se u 2024. godini dopusti postojanje softvera u koji se podaci unose tako da ih je nemoguće upariti?

Na polju digitalnih tahografa, situacija je slična – 42.495 KM "vidi se" u jednim knjigama, dok su u drugima podaci potpuno drugačiji. Izgovori o "tehničkim problemima na relaciji IDDEEA i drugih institucija" više ne piju vode. To je direktna odgovornost ministra koji je dužan osigurati da sistem funkcionira, a ne da služi kao opravdanje za netačne finansijske izvještaje.

Ministar "pogrešnog poziva na broj"

Opravdanja koja dolaze iz Fortinog ministarstva da su za neusaglašenost krivi građani i firme jer unose netačan JIB ili pogrešan poziv na broj, u najmanju ruku su uvredljiva. Ako sistem dozvoljava da se milioni maraka uplaćuju bez mogućnosti kontrole i uparivanja, onda problem nije u onome ko uplaćuje, već u onome ko takvim sistemom upravlja.

Edin Forto je uspio ono što malo kome polazi za rukom, a to je da od jedne od najvažnijih institucija napravi mjesto gdje su "nelogičnost" i "odstupanje" postali standardni operativni postupci.

Dok se on bavi visokom politikom, revizori mu u papirima nalaze milionske rupe koje svjedoče o dubokoj nesposobnosti da se uspostavi čak i osnovni red u naplati javnih prihoda.

Dva miliona maraka "manje-više" možda ministru ne znače ništa, ali su najbolji dokaz njegovog (ne)rada.