Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke i zastupnica u u Predstavničkom domu Bosne i Hercegovine, godinama se u javnosti profilira kao "glas razuma", "intelektualne superiornosti" i "evropskih vrijednosti".

Međutim, njen nedavni nastup u emisiji "Plenum", u kojem je pokušala odbraniti svoju skandaloznu tezu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu kao "borbi za moć", ogolio je opasnu tendenciju relativizacije prošlosti, ali i duboku kontradiktornost u njenom političkom djelovanju.

Čisto radi podsjećanja, srž problema leži u njenoj izjavi iz sarajevske Vijećnice, gdje je opsadu Sarajeva i agresiju na Bosnu i Hercegovinu okarakterizirala kao "borbu za moć". Suočena s opravdanim gnjevom javnosti, Ćudić se nije izvinila, već je odlučila "podvući" stav, tvrdeći da je "svaki rat borba za moć".

Predsjednica Naše stranke

Skandalozan istup: Sabina Ćudić agresiju na BiH nazvala "sukobom" i "borbom za moć"

Ovdje nastaje prva i najkrupnija nedosljednost. Ako je agresija na Bosnu i Hercegovinu bila tek puka "borba za moć", ona time svjesno ili nesvjesno izjednačava agresora, koji želi moć kroz uništenje drugog, i žrtvu koja se bori za goli opstanak.

Njen pokušaj da se izvuče rečenicom kako "to ne znači da su se oni koji su branili Bosnu i Hercegovinu borili za moć" logički je neodrživ. Ako rat definirate isključivo kao borbu za moć, onda su svi akteri tog rata, po automatizmu, učesnici u toj istoj borbi.

Ne možete definirati proces jednom odrednicom, a onda aktere tog procesa izuzeti iz te iste definicije. To nije intelektualna dubina, već jezička gimnastika kojom se pokušava prekriti nedostatak državničkog senzibiliteta.

Napad kao najbolja odbrana

Posebno je licemjeran njen napad na Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Ćudić ga optužuje za "brutalnu i morbidnu laž" i zamjera mu što joj se "obraća s mjesta stradanja" u svrhe kampanje. Pitanje za gospođu Ćudić glasi: Gdje je ona održala svoj sporni govor? U Vijećnici, inače simbolu stradanja, spaljene kulture i sarajevskog otpora.

Dakle, Ćudić sebi uzima za pravo da u Vijećnici teoretizira o "borbi za moć", ali drugima osporava pravo da s mjesta stradanja ukažu na pogubnost njenih riječi.

Njena poruka Komšiću "Sram vas bilo!" zapravo je odraz njene nemogućnosti da prihvati kritiku koja ne dolazi iz njenog ideološkog mjehurića.

Geopolitički hazarderizam

Njena analiza odnosa SAD i Evropske unije oko izbora novog visokog predstavnika i Južne interkonekcije otkriva drugu stranu njene nedosljednosti i to onu stratešku.

Ćudić, koja se deklarativno zalaže za bezrezervno savezništvo sa Zapadom, odjednom predlaže "uslovljavanje američke administracije".

Nove nebuloze

Nakon skandalozne izjave o agresiji: Ćudić sada odgovara na ono što joj niko nije ni rekao

Nazvati snažni američki interes za ulaganje u energetsku infrastrukturu Bosne i Hercegovine "hitnošću zbog izbora u SAD" i ukazivati na to da Bosna i Hercegovina treba koristiti taj projekt kao "čip za ucjenu" u najmanju je ruku naivno, a u najgorem slučaju može biti, ma šta mislili o tom projektu, krajnje štetno po državne interese.

Istovremeno s kritiziranjem "islamofobije koja dolazi u paketu s lobistima", Ćudić igra opasnu igru s izuzetno važnim strateškim partnerom Bosne i Hercegovine, dovodeći u pitanje projekte za koje je taj isti partner iznimno zainteresiran.

Partnerstvo "Trojke" iz nužde ili iz interesa?

Na kraju, ne smije se zanemariti njena kontradiktornost u pogledu koalicije "Trojka".

Ćudić otvoreno priznaje da "nije zadovoljna koordinacijom" i optužuje partnere za "politički oportunizam" u izbornoj godini. Ipak, u istoj rečenici izražava uvjerenje da će opet formirati vlast s tim istim "oportunistima".

Ako su partneri stranke na čijem je čelu spremni na kampanje bazirane na lažima (kako ona implicira) i ako ne koordiniraju odbranu državnog interesa, zašto je Naša stranka i dalje dio tog voza? Odgovor je jednostavan - moć. Upravo ona "moć" kojom je pokušala definirati rat, postala je jedino vezivno tkivo njene politike u miru.

Sabina Ćudić, kojoj ankete pokazuju strmoglavi pad podrške, pokušava sjediti na dvije stolice, tj. želi biti beskompromisni intelektualac koji dekonstruira "nacionalne mitove" i pragmatični lider koji donosi odluke. Rezultat je politika koja vrijeđa žrtve, zbunjuje saveznike i iritira partnere.

Njena nesposobnost da prizna grešku u formulaciji iz Vijećnice dokaz dokaz je opasnog otuđenja od naroda, ili građana, koje predstavlja.

Bosna i Hercegovina nije laboratorij za sociološke eksperimente, a njena odbrana nije bila borba za moć, već borba protiv nestanka. Ko to ne razumije, ne bi se trebao baviti politikom u ovoj zemlji.