Više od tri decenije nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, slučaj "Dobrovoljačka" ostaje jedno od najspornijih pravosudnih i političkih pitanja vezanih za rat u Bosni i Hercegovini.

Dok Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tvrdi da je riječ o procesu utvrđivanja individualne krivične odgovornosti za događaje od 3. maja 1992. godine, brojni pravnici, historičari i učesnici tadašnjih događaja smatraju da se iza ovog predmeta krije mnogo više od pukog traženja pravde.

Od samog početka, slučaj "Dobrovoljačka" bio je opterećen snažnim političkim pritiscima.

Godinama su institucije Srbije insistirale na procesuiranju osoba koje su učestvovale u odbrani Sarajeva, nastojeći događaje u Dobrovoljačkoj predstaviti kao jedan od najvećih zločina počinjenih nad pripadnicima agresorske JNA. Istina je ipak da se radi o pokušaju revizije karaktera rata i stvaranja narativa prema kojem su odgovornost za ratna stradanja podjednako snosile sve strane.

Suština spora nije samo u tome šta se dogodilo 3. maja 1992. godine, nego kako se taj događaj proizvoljno tumači u beogradskoj kuhinji.

U pismu koje je 2003. godine tadašnja glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte uputila domaćem pravosuđu navodi se da dostupni dokazi nisu bili dovoljni za krivično gonjenje osoba koje su bile predmet istrage. Tribunal je zaključio da ne postoji osnova za podizanje optužnice protiv političkog i vojnog vrha Republike BiH, kao i da se nije radilo o civilnoj koloni, već o vojnoj koja je bila legitimna meta.

Kolona JNA u Dobrovoljačkoj dakle nije bila kolona humanitaraca niti civila, nego kolona vojske koja je prethodno učestvovala u vojnim operacijama protiv međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine.

U presudama Haškog tribunala utvrđeno je da je rat u BiH imao međunarodni karakter te da su vlasti u Beogradu imale značajnu ulogu u sukobu, zbog čega se djelovanje JNA u BiH u proljeće 1992. godine kvalificira kao agresija na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu.

Slučaj "Dobrovoljačka" nije moguće posmatrati izolovano od šireg konteksta. U proljeće 1992. godine Sarajevo je bilo pod napadom, predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović 2. maja zarobljen je na Aerodromu Sarajevo i odveden u kasarnu JNA u Lukavici, a grad se nalazio u haotičnim ratnim okolnostima. Ignorisanje tog konteksta dovodi do opasnosti da se pojedinačni događaj izvlači iz historijske cjeline kako bi poslužio političkim ciljevima Beograda koji i 34 godine nakon što je tadašnja Jugoslavija ( Srbija) izvršila agresiju na BiH nastoji dokazati kako njihove ruke nisu uprljane krvlju.

Podsjetimo, istrage u vezi sa Dobrovoljačkom godinama su zatvarane, obustavljane i ponovo otvarane. Brojne međunarodne pravosudne instance i sudovi u inostranstvu nisu prihvatili zahtjeve Srbije za izručenja pojedinih "osumnjičenih", procjenjujući da postoje elementi političke motiviranosti postupaka.

Član ratnog Predsjedništva RBiH Ejup Ganić uhapšen je 1. marta 2010. na aerodromu Heathrow u Londonu po zahtjevu Srbije koja je tražila njegovo izručenje zbog navodne odgovornosti za događaje u Dobrovoljačkoj.

Britanski sud je u julu 2010. odbio zahtjev za izručenje, zaključivši da je postupak politički motiviran i da nema dovoljno osnova za izručenje.

General Armije RBiH Jovan Divjak uhapšen je 3. marta 2011. na aerodromu u Beču po srbijanskoj potjernici. Nakon nekoliko mjeseci postupka austrijsko pravosuđe odbilo je njegovo izručenje Srbiji. Krajem jula 2011. postupak je okončan u njegovu korist i vratio se u Sarajevo

Takve odluke dodatno su učvrstile uvjerenje da se kroz ovaj predmet vodi borba za historijsko naslijeđe rata, a ne samo za navodno utvrđivanje pojedinačne odgovornosti.

Posebno opasno, kada je riječ o slučaju "Dobrovoljačka", jeste nastojanje da se izjednače agresor i branitelji. U trenutku kada su pred međunarodnim sudovima pravosnažno utvrđeni udruženi zločinački poduhvati, genocid u Srebrenici i brojni zločini počinjeni širom Bosne i Hercegovine, svako pravno i političko tumačenje koje zanemaruje te činjenice može postati instrument relativizacije rata.

Upravo stoga je Dobrovoljačka pokušaj stvaranja simetrije tamo gdje pravno utemeljene kroz presude kao i historijske činjenice govore o postojanju agresije na međunarodno priznatu državu.

Pravosuđe mora ostati imuno na političke projekte, u konkretnom slučaju Beograda, i pokušaje prekrajanja historije kroz politički montirane sudske procese.

Zbog toga pitanje Dobrovoljačke danas nadilazi samu sudnicu. Ono je postalo simbol sukoba između dva potpuno različita pogleda na rat u Bosni i Hercegovini. Jedan nastoji pod svaku cijenu kako bi pokazao svoju "nevinost" u agresiji na BiH dokazati da su sve strane podjednako odgovorne, dok drugi polazi od haških presuda, odluka drugih međunarodnih sudova i činjenice da je Bosna i Hercegovina bila žrtva agresije i da se pojedinačni događaji ne mogu koristiti za poništavanje te pravno dokazane historijske istine.

Kome se sudi za Dobrovoljačku

U predmetu "Dobrovoljačka" pred Sudom Bosne i Hercegovine optuženo je 10 osoba: Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina ,Bakir Alispahić , Enes Bezdrob, Ismet Dahić, Mahir Žiško.

Tužilaštvo BiH ih tereti da su, prema navodima optužnice, planirali, podstrekavali, naredili ili nisu spriječili napad na kolonu JNA 3. maja 1992. godine u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, kao i da nisu spriječili ili kaznili počinioce navodnih zločina nad pripadnicima JNA. Veći dio optužnice zasniva se na komandnoj odgovornosti, odnosno na funkcijama koje su tada obavljali.