Poznati srbijanski advokat Rajko Danilović, koji je zastupao nekoliko bošnjačkih optuženika tokom montiranog "Sarajevskog procesa" 1983. godine, preminuo je u 88. godini 22. februara.

U Bosni i Hercegovini će najviše ostati upamćen po hrabroj odbrani bošnjačkih intelektualaca tokom "Sarajevskog procesa", na čelu sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Danilović je u Beogradu bio izložen brutalnim napadima i medijskom linču koji su ga etiketirali kao "Alijinog advokata".

Smrt Rajka Danilovića označava odlazak pravnika čije je ime trajno povezano s jednim od najznačajnijih političkih suđenja u kasnom periodu socijalističke Jugoslavije.

Danilović je bio među advokatima koji su branili bošnjačke intelektualce optužene za neprijateljsko djelovanje i navodno podrivanje ustavnog poretka.

Sarajevski proces započeo je hapšenjem u proljeće 1983. godine, a suđenje je trajalo od jula do augusta iste godine.

Među optuženima su bili rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Mustafa Spahić, Edhem Bičakčić i drugi bošnjački intelektualci, koji su na kraju osuđeni na ukupno 98 godina zatvora pod optužbama za "udruživanje", "neprijateljsko djelovanje" i "kontrarevoluciju".

40 godina od izricanja presude intelektualcima

Nepravda učinjena „Mladim muslimanima“ ujedno je i nepravda prema bošnjačkom narodu

Riječ je o jednom od posljednjih velikih političkih suđenja u Jugoslaviji, obilježenom snažnom medijskom kampanjom i političkom mobilizacijom javnosti protiv optuženih.

U takvom ambijentu advokati koji su prihvatili odbranu optuženih bili su izloženi političkom pritisku i javnoj diskvalifikaciji.

Danilović je upravo zbog tog angažmana u dijelu političkih i medijskih krugova u Beogradu bio označavan kao "Alijin advokat", što je predstavljalo pokušaj političke stigmatizacije branilaca uključenih u proces.

Njegova uloga u "Sarajevskom procesu" odvijala se u okolnostima izrazite političke hajke protiv optuženih, ali i protiv onih koji su ih branili. Time je advokatski angažman dobio šire političko značenje, jer je odbrana optuženih bila percipirana kao politički čin u vrijeme kada je sam proces imao snažnu ideološku dimenziju.

O značaju tog vremena svjedoči i činjenica da je "Sarajevski proces" predmet naučnih skupova i historiografskih istraživanja posvećenih njegovim pravnim, političkim i medijskim aspektima, što potvrđuje njegovo trajno mjesto u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.

U saopćenju Fondacije "Alija Izetbegović" navodi se:

Poznati srbijanski advokat, Rajko Danilović, preminuo je 22. februara 2026. godine u 88. godini života. Advokat Danilović zastupao je nekoliko bošnjačkih optuženika tokom Sarajevskog procesa 1983. godine. Stanje sveopće hajke i atmosferu straha i sumnjičenja koja je tada vladala u bosanskohercegovačkom društvu tokom istrage i suđenja, najbolje je opisao u svojoj knjizi ”Sarajevski proces 1983.”: ”Štampa i ostali mediji uveliko su se takmičili stvaranjem atmosfere progona i sijanjem straha. Imao sam utisak da je tih dana biti Musliman, samo po sebi bilo opasno i rizično. Taj stepen apriornog neprijateljstva i omraze nije bio rezultat samo komunističke netrpeljivosti prema neistomišljenicima i pritisak političke policije, već se osjećala neka dublja, iracionalna mržnja koja je imala teološku i etničku pozadinu, koja će se poslije nepunih 10 godina pretvoriti u bespoštedni rat i istrebljenje Muslimana”. Danilović je tokom 90-ih zastupao opozicionare i aktiviste, a zastupao je i porodicu Đinđić u postupku za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Porodici, prijateljima i saradnicima Rajka Danilovića Fondacija "Alija Izetbegović" upućuje izraze iskrenog saučešća.

Danilovićeva advokatska karijera ostaje posebno značajna upravo zbog angažmana u "Sarajevskom procesu", koji je obilježen političkom mobilizacijom protiv optuženih i snažnim pritiscima na sve učesnike postupka.

Njegova odbrana bošnjačkih intelektualaca odvijala se u vrijeme kada je takav profesionalni angažman podrazumijevao i političku stigmatizaciju.

Zbog toga će ostati upamćen kao advokat koji je branio optužene u "Sarajevskom procesu" u okolnostima političke hajke, ne samo protiv onih kojima je pružao pravnu zaštitu, nego i protiv onih koji su ih branili.