Čak i dok Donald Trump nudi Vladimiru Putinu sporazum o okončanju rata, njegove najnovije sankcije su snažno pogodile ruskog moćnika i mogle bi trajati i nakon bilo kakvog prekida vatre.
Sankcije koje je podržao SAD protiv ruskih naftnih giganata Rosnjefta i Lukoila isisale su milijarde dolara iz njegove ratne mašinerije, napravivši novu rupu u finansijama Kremlja i natjeravši Putina da se bori da spriječi ekonomsku krizu, piše The Telegraph.
Ali sankcije nisu snažno pogodile samo kod kuće. Trumpova obračun s njima izgleda da će Kremlj još više otjerati iz vlastitog istočnoevropskog dvorišta nanoseći razoran udarac Putinovim vizijama o obnavljanju imperijalne moći Rusije.
Srbija i Bugarska, dvije bivše zemlje sovjetskog bloka s dubokim historijskim vezama s Moskvom, sada su prisiljene ukloniti ruske naftne gigante iz srca svojih ekonomija.
- Ovdje se radi o preraspodjeli interesnih sfera - kaže Igor Novaković, analitičar u Centru za međunarodne i sigurnosne poslove sa sjedištem u Beogradu.
- Ruski poslovni utjecaj u ovim zemljama, kao i politički interes koji s njim dolazi, je nestao.
Kriza je počela 22. oktobra, kada je Scott Bessent, američki ministar finansija, objavio da se Amerika pridružuje EU i Britaniji u uvođenju sankcija Rosnjeftu i Lukoilu, okrivljavajući "Putinovo odbijanje da okonča ovaj besmisleni rat".
U Bugarskoj, Lukoil posjeduje najveću rafineriju u zemlji i više od 200 benzinskih pumpi, što znači da bi se sankcije proširile na ekonomiju ako bi Rusi bili na vlasti.
Kako bi izbjegla takvo širenje, bugarska vlada je nedavno preuzela kontrolu nad kompanijom i imenovala Rumena Spetsova, bivšeg šefa poreske uprave i prvaka u bodibildingu, za specijalnog administratora.
SAD je potom dao Lukoilu i stečajnom upravniku šest mjeseci da pronađu kupca.
- Lukoil je bio krunski dragulj ruskog utjecaja u Bugarskoj - kaže Ruslan Stefanov, glavni ekonomista u Centru za proučavanje demokratije sa sjedištem u Sofiji.
- Čak i ako u Ukrajini vlada mir, dugoročna politika Rusije je da ide protiv Evrope. Dakle, ne možemo nastaviti poslovati s njima. Razdvajanje je ključno.
Iako je Bugarska članica EU-a i NATO-a, ovo je bio radikalan korak.
Zemlja, koja je nekada bila toliko bliska s Moskvom da je tražila da se uklopi u Sovjetski Savez, polarizirana je između proruskih i antiruskih političkih snaga.
Proruski predsjednik Rumen Radev pokušao je blokirati državnu zapljenu imovine Lukoila, ali su parlamentarci glasali za poništavanje njegovog veta. Politička situacija se možda mijenja.
U Srbiji, koja je ratovala s NATO-om 1990-ih, političari su dugo nastojali da se politički orijentišu između Rusije i EU-a. Ali sada će Beograd možda morati da izabere stranu.
- Sjediti skrštenih ruku bilo je moguće samo kada smo imali stabilan međunarodni poredak - kaže Novaković.
- Sada se ovaj međunarodni poredak preoblikuje, stvari se mijenjaju.
Predsjednik Aleksandar Vučić spreman je preuzeti kontrolu nad rafinerijom nafte Naftna Industrija Srbije (NIS), koja je u vlasništvu Gazprom Nefta i Gazproma, koje podržava Kremlj.
Rafinerija je u "mirujućem režimu" jer niko ne može prodati naftu sankcionisanoj NIS-u.
Vučić se nada da će mu američko Ministarstvo finansija dati odgodu sankcija koja će mu omogućiti da ponovo pokrene rafineriju dok se ne pronađe kupac koji nije iz Rusije.
Međutim, Vučić i dalje pokušava izbjeći stvaranje neprijatelja. Prošle sedmice je novinarima rekao da ćemo, ako NIS bude nacionaliziran, "ponuditi najvišu moguću cijenu... našim ruskim prijateljima".
Ali iza tog olakšanja, realnost je da je Rusija izgubila ključni izvor utjecaja, kaže Novaković.
- Na ovaj ili onaj način, čini se da su Rusi i Gazprom ispali. Posljedice toga za Srbiju će biti poticaj ka Zapadu, bez ikakve sumnje - kaže on.
Za Ruse će to biti težak udarac. Centralno načelo Putinovog razmišljanja je da Rusija ima legitimnu historijsku sferu interesa koja se proteže daleko u istočnu i centralnu Evropu.
Kao što je prošle godine rekao bivši predsjednik i Putinov glasnogovornik Dmitrij Medvedev:
- Što je država moćnija, to se njeni strateški frontovi protežu dalje od njenih državnih granica. To je zona nacionalnih interesa države.
Emilija Zankina, bugarska politička naučnica i dekanesa Univerziteta Temple u Rimu, kaže da gubitak utjecaja nad istočnoevropskom energijom "zaista gura Ruse u ćošak".
- To ne znači da će njihov utjecaj nestati. Ali će sigurno biti ograničen i vjerovatno će dublje prodrijeti u njihove sumnjive mreže - kaže ona.
U međuvremenu, ako su sankcije Rosnjeftu i Lukoilu uzrokovale Putinu probleme u njegovom evropskom dvorištu, one bi mogle izazvati još veće sukobe kod kuće, jer njegova ratna mašinerija gubi milijarde dolara mjesečno.
Izvoz ruske nafte u Kinu, najvećeg kupca Kremlja, pao je za 500.000 barela na 800.000 barela dnevno od oktobra, pokazuju podaci Kplera. Ovo je najniži nivo zabilježen od početka rata u februaru 2022. Izvoz u Indiju i Tursku također je opao.
Sveukupno, izvoz Lukoila je gotovo nestao.
U septembru je naftna kompanija prodavala 569.000 barela nafte dnevno. Do novembra je ta količina pala za 89 posto na samo 64.000. Izvoz nafte Rosnjefta putem mora također je opao za 28 posto u posljednja dva mjeseca.
Nova pravila su utjecala i na količinu nafte koju Rusija može prodati i na cijenu po kojoj je može prodati. Popust na rusku naftu prodatu Indiji nedavno se povećao sa 2 dolara u odnosu na Brent sirovu naftu na 6 dolara.
Prije američkih sankcija, ruska nafta se zapravo prodavala Kini s popustom od 2 dolara u odnosu na Brent, zbog svog kvaliteta i lakoće transporta iz istočne luke Kozmino. Sada se prodaje s popustom od 4 dolara.
Račun je ogroman.
Sveukupno, nove američke sankcije koštaju Putina između 2,5 i 5 milijardi dolara mjesečno izgubljenih prihoda od nafte, procjenjuje Benjamin Hilgenstock iz Instituta Kijevske škole ekonomije (KSE). To je ekvivalentno otprilike jednoj trećini mjesečnih ruskih izvoznih prihoda, koji su u septembru iznosili ukupno 15,4 milijarde dolara.
Ali analitičari ne misle da će utjecaj dugo trajati jer Rusija nastoji promijeniti svoju strategiju.
To proizilazi iz činjenice da je kupovina ruske nafte i dalje legalna, što znači da se kupci suočavaju s kaznama samo ako kupuju od sankcioniranih kompanija. Dakle, Rusija koristi različite kompanije za prodaju svoje nafte.
- Ono što Rusija pokušava učiniti jeste da proda svoje barele, ali uz što veće uklanjanje oznaka Rosnjefta i Lukoila- kaže Homayoun Falakshahi, šef analize sirove nafte u Kpleru.
Količina ruske nafte koju su prodali "nepoznati" subjekti više se nego utrostručila između oktobra i novembra, dostigavši rekordnih preko milion barela dnevno, pokazuju podaci Kplera.
To znači da će nepoznati prodavci prestići Rosnjeft kao najvećeg prodavca ruske nafte.
Falakshahi dodaje napomenu da, budući da su podaci vrlo novi, uključuju neke nepoznate prodavače koji će vjerovatno biti identificirani kada više podataka postane dostupno. Ali putanja je neosporna.
- To je samo pitanje preuređenja lanca snabdijevanja i infrastrukture koju imaju u inostranstvu - kaže on.
Rusija mijenja dokumentaciju svojih pošiljki tako da različite kompanije postaju prodavci prije nego što teret stigne na svoja odredišta.
Kplerova analiza nedavne aktivnosti tankera pokazuje primjetnu promjenu u ruskoj trgovini sirovom naftom, koja je počela češće preusmjeravati naftu na sredini putovanja između Kine i Indije, te vršiti transfere s broda na brod na neuobičajenim lokacijama, poput obale Mumbaija, što nije tipična zona transfera.
Pored novih "nepoznatih" prodavača, u posljednjih nekoliko mjeseci pojavila se i flota drugih manjih ruskih kompanija kao veći prodavači nafte.
Kplerovi podaci pokazuju da su se kompanije poput Tatnefta, RusExporta, MorExporta i Alghaf Marine DMCC pojavile kao novi, rastući prodavači ruske nafte u posljednjih nekoliko mjeseci.
To je sličan scenarij kao i Iran koji je dugo bio pod sankcijama. Na osnovu ovog presedana, Falakshahi kaže da će Rusiji vjerovatno trebati samo dva ili tri mjeseca da potpuno preusmjeri prodaju nafte putem različitih kompanija i normalizuje obim izvoza nafte.
Ali iako će Putin uspjeti povratiti prodaju, malo je vjerovatno da će moći vratiti cijenu.
Pitanje je hoće li ovaj ekonomski zastoj konačno biti dovoljan da navede Putina da prihvati mirovni sporazum koji najvjerovatnije neće ispuniti njegovu listu želja.
- Rusi se neće predati bez borbe. Ali ove sankcije su odavno trebale biti uvedene ako ozbiljno želimo dovesti Rusiju za pregovarački sto - upozorava Stefanov.
