U Žepi je danas, u organizaciji Goraždanskog muftijstva i Medžlisa Islamske zajednice Žepa, održana tradicionalna Šehidska dova, koja se uči svake godine u mjesecu julu, u znak sjećanja na nevino ubijene Žepljake u genocidu koji je počinjen nad bošnjačkim stanovništvom tokom jula 1995. godine.
Žepa je, zajedno sa Srebrenicom, bila tzv. zaštićena zona Ujedinjenih nacija. U Žepi je bio prisutan Ukrajinski bataljon UN-a koji je, baš kao i Nizozemski bataljon UN-a u Srebrenici, veoma loše obavio svoj posao, te nije mogao garantovati niti stvoriti sigurnost za stanovništvo ovog kraja usred prodora i napada agresora.
Upravo je njihovo indolentno ponašanje i djelovanje agresoru samo olakšalo realizaciju njegove genocidne namjere.
Selame reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazovića, uz dovu da im Allah podari snagu i da budu uspješni u poslovima koje rade, prisutnim je prenio direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH hfz. dr. Mensur-ef. Makić, koji je događaju prisustvao u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme.
– Ovdje, u herojskoj Žepi, prisjećamo se naših šehida, naših najboljih sinova i kćeri, koji su se borili ovdje i svoje živote dali da bismo mi danas uživali u životu u Bosni i Hercegovini. Mi se u ovakvim situacijama prisjećamo svih heroja i gazija Žepe, svih onih koji su branili sebe, svoje porodice, svoj dom, a na taj način su branili i našu domovinu BiH. Svima njima jedno veliko hvala. Hvala Allahu na blagodati islama i na tome što smo mi muslimani – kazao je direktor Malkić.
Istakao je da predanost Allahu treba da bude stalna i trajna.
– Zašto su agresori ubijali Bošnjake i ranije, ne samo tokom 90-ih godina? Zašto se vode toliki ratovi i zašto se ubijaju muslimani širom svijeta, zašto se danas ubijaju i izgladnjuju muslimani Palestine? Zato što smo muslimani, to je prvi odgovor, a drugi – zato što su muslimani svjedoci. Oni koji čine zlo i nedjela, oni ne žele da imaju svjedoke u tome. Šehidi su svjedoci da su ovdje, naša braća i sestre, prognani, mučeni, silovani i ubijani. Njihova tijela su zakopavana u zemlju.
To su zločinci radili sa šehidima, jer su se bojali, bojali su se šehida koji su svjedoci. Pa su onda prekopavali njihove grobnice. To nisu mogli raditi pojedinci, to je bilo planski i sistematski. Šehidske kosti pronalazimo u tri različite države. Svaka kost šehida je svjedok, to je dokaz i potvrda da je na ovom prostoru počinjen genocid nad Bošnjacima i to danas cijeli svijet zna – rekao je Malkić.
On se ovom prilikom posebno osvrnuo i na hrabrog ratnog komandanta u Žepi, rahmetli Avdu Palića, te Mehmed-ef. Hajrića, žepskog imama, kojeg su agresori, također, ubili.
Danas je na svečanosti prisustvovao i muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić, koji je, kao i svake godine, jedan od domaćina samog programa.
Muftija Pitić je podsjetio da su tri mjesta – Srebrenica, Žepa i Goražde – trajne opomene i putokazi za budućnost.
Srebrenica je, kako je istakao, "naša najteža rana", dok je Žepa mjesto posebne žrtve, jer su Avdo Palić, Mehmed Hajrić i Amer Imamović svjesno dali svoje živote kako bi spasili narod, postavši šehidi na najuzvišeniji način.
– I imamo Goražde, koje je uspjelo da se odbrani. Sve tri te situacije su na svoj način specifične i naša sudbina na ta tri lokaliteta može svima biti dugoročni uzor kako, šta i gdje, i onda ćemo, vjerovatno, znati malo na bolji način poredati neku svoju sutrašnjicu. Ono što mi ovdje pokušavamo i uspijevamo, hvala Bogu, jeste da ljudi budu s nama kada zahvaljujemo onima koji su bili spremni radi dobra drugih ljudi otići na najbolji način s ovog svijeta. Njima se ne možemo odužiti. Oni su ti koji su pokazali kakvi bismo svi trebali biti i kako bi svako od nas morao, ipak, to nešto sebe pokušati pretvoriti u nešto nas – poručio je muftija Pitić, koji je na kraju programa i proučio Šehisku dovu.
Žepski kraj preživio je istinsku golgotu tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
U proljeće 1993. godine Žepa je proglašena tzv. zaštićenom zonom UN-a, zajedno sa Srebrenicom, ali to nije spriječilo agresore da u julu 1995. godine počine stravične zločine i genocid, kako u Srebrenici tako i u Žepi.
Najstravičniji zločini u Žepi upravo su počinjeni krajem jula 1995. godine, kada su ubijene na stotine Žepljaka, dok je preostalo stanovništvo protjerano ili je prisilno odvedeno u logore širom BiH, ali i susjedne Srbije.
Danas je broj stanovnika u Žepi i okolnim žepskim mjestima dosta manji u odnosu na period prije početka agresije na Bosnu i Hercegovini. Veliki je broj obnovljenih domova, ali je dosta manji broj ljudi koji su se vratili na svoja ognjišta i trenutno žive u Žepi.
Jedan od najpoznatijih ljudi ovoga kraja, koji je učestvovao u odbrani herojske Žepe, bio je i komandant rahmetli Avdo Palić, kojeg su snage VRS-a na prevaru uhapsile i zatočile, a potom, pred jesen 1995. godine, i ubile.
Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici nekoliko godina kasnije. Priča komandanta Avde Palića simbol je otpora bošnjačkog naroda i simbol neizmjerne hrabrosti i neposustajanja pred nadmoćnijim i brojnijim agresorom.
