U ponedjeljak, 3. novembra, grupa izraelskih vojnika stajala je ispred Vrhovnog suda u zapadnom Jerusalemu noseći crne maske. Nisu bili tamo da se izvinjavaju, bili su tamo da se brane.
Vojnici, optuženi za mučenje i silovanje palestinskog pritvorenika u ozloglašenom zatvoru Sde Teiman, zahtijevali su "zahvalnost" za svoje postupke.
- Umjesto zahvalnosti, dobili smo optužbe - prkosno je rekao jedan od njih.
Izraelski mediji su izvještavali o događaju, dok su ga zapadni mediji uglavnom ignorisali. Isti vojnici su dio krivičnog postupka koji su izraelski tužioci nevoljko otvorili 2024. godine nakon što su se pojavili video dokazi koji prikazuju palestinske pritvorenike kako se svlače, tuku i seksualno zlostavljaju u Sde Teimanu.
Jedan Palestinac je hospitaliziran sa sedam slomljenih rebara i rupturom rektuma, što su povrede koje odgovaraju nasilnom seksualnom zlostavljanju.
The Times of Israel izvijestio je o optužnici protiv pet rezervista za "teško zlostavljanje", dok su drugi izvori navodili dokaze o sodomiji unutar objekta, piše Palestine Chronicle.
Ipak, u zapadnom izvještavanju riječ silovanje gotovo se nikada nije pojavljivala. Naslovi su govorili o "zlostavljanju" ili "maltretiranju", kao da je seksualno mučenje stvar nedoličnog ponašanja na radnom mjestu.
Uporedite ovu tišinu sa izvještavanjem od zida do zida od 7. oktobra, kada je Izrael optužio borce Hamasa za "masovno silovanje". Te tvrdnje, još nedokazane, postale su moralni temelj izraelske kampanje uništenja u Gazi.
U svom posljednjem intervjuu s američkom novinarkom Candace Owens, politikolog Norman Finkelstein nazvao je izraelske optužbe "propagandom genocidnih zločina".
Nakon što je pregledao više od 5.000 fotografija i pedeset sati snimaka od tog dana, Finkelstein je rekao da nije pronašao "ni jedan jedini dokaz čak ni o jednom silovanju".
Pa ipak, te neprovjerene priče, koje zapadni mediji neprestano ponavljaju, bile su dovoljne da cijelu populaciju prikažu kao neljudsku i da legitimiziraju ubistvo više od 68.000 Palestinaca.
U decembru 2023. godine, New York Times je objavio opsežnu istragu pod naslovom "Vriskovi bez riječi: Kako je Hamas 7. oktobra oružjem pretvorio seksualno nasilje".
Članak je tvrdio da su borci Hamasa sistematski silovali izraelske žene tokom napada. Stranice su bile ispunjene grafičkim opisima i jezivim slikama. Priča se oslanjala na anonimne svjedoke, neprovjerene video snimke i svjedočenja iz druge ruke, ali je predstavljena kao uvjerljiv dokaz masovnog silovanja.
U roku od nekoliko dana, to je oblikovalo međunarodni diskurs. Tada su američki predsjednik Joe Biden, evropski lideri i istaknute feministkinje pozvali se na priču Timesa kako bi osudili Hamas i moralno opravdali izraelsku "odmazdu".
Ali kada su novinari i naučnici počeli provjeravati dokaze, priča se raspala. Forenzički stručnjaci nisu pronašli fizičke dokaze o silovanju. Nekoliko navodnih svjedoka koje je Times naveo proturječili su jedni drugima ili su kasnije diskreditovani.
U aprilu 2024. godine, više od 50 profesora novinarstva poslalo je javno pismo zahtijevajući nezavisnu reviziju izvora i uredničkog procesa članka. Washington Post je izvijestio o internom neslaganju unutar same redakcije Timesa, gdje su novinari rekli da je članak "ubrzan" kako bi se ispunila politička očekivanja.
U međuvremenu, skandal Sde Teiman, izraelski zločin potkrijepljen video dokazima, medicinskim izvještajima i sudskim postupcima, nikada nije dobio ni djelić pažnje koju je dobila priča Timesa. Ova neravnoteža nije samo lingvistička. Ona je strukturna i odražava hijerarhiju ljudske vrijednosti ugrađenu u zapadno izvještavanje o ratu.
Tako funkcioniše "propaganda zločina". Ne zahtijeva laži da bi funkcionisalo, samo selektivnu istinu. Ponavljajući neprovjerene tvrdnje o silovanju od strane Hamasa, a umanjujući značaj provjerenih izraelskih seksualnih zločina, zapadni mediji su transformisali novinarstvo u ratno oružje.
