Kultni splitski Feral Tribune redovno je imao rubriku "Shit of the week", a na kraju svake kalendarske je godine birao i "Shit of the year" (prevod vjerujemo ne treba).

Da takav izbor danas postoji u Bosni i Hercegovini, konkurencija bi bila baš žestoka. Ne prođe dan a da se u javnost ne plasira poneki "shit". Akteri na bh. političkoj sceni kao da se utrkuju ko će izreći veću glupost, ko će više slagati, ko koga više uvrijediti. Takve izjave nisu izuzeci, već su postali pravilo.

U toj žestokoj konkurenciji za bh. "Shit od the year", u najužem izboru bi se sasvim sigurno našlo saopćenje SDP-a Zeničko-dobojskog kantona. Većina medija saopćenje je prenijela kao stav centrale SDPBiH, računajući da u sarajevskoj komandi valjda znaju šta im se događa u – pozadini.

Autor(i) ovog lošeg propagandnog uratka kao da su se trudili da na što manje prostora izreknu što više neistina, koje se takmiče s lošim stilom, pa i klasničnom glupošću.

- Historija će zabilježiti da je najveća postratna pobjeda države BiH i njenih građana odlazak SDA i Bakira Izetbegovića u opoziciju nakon 25 godina vlasti i prisilno - prijevremeno, političko penzionisanje za njihovog najvažnijeg partnera - Milorada Dodika, navode iz SDP-a ZDK, pripisujući svojoj partiji zasluge za to.

Pomoć – zovi strance

Pa krenimo redom. SDA u opoziciju nisu poslali građani, a naročito ne SDP. Na izborima je SDA bila ubjedljivo najjača politička stranka sa 273.000 glasova, što je više od duplo u odnosu na 131.000 glasova SDP-a. Dakle, građani nisu, SDP nije.

SDA je u opoziciji završila pod pritiskom Američke ambasade i nakon jednodnevne suspenzije Ustava. Inače, SDP je u poslijeratnoj BiH triput bio u vlasti. I uvijek uz pomoć stranaca. Prvi put je to bila Alijansa za promjene ("odmilja" Alijansa za potjere), koju je nakon tijesne pobjede SDP-a sklopila i "pogurala" Američka ambasada.

Nakon izbora 2010. godine, u vrijeme prvog premijerskog mandata Nermina Nikšića, opet je trebala intervencija stranaca. Nije bilo potrebnih šest od 17 hrvatskih (jedna trećina) delagata u Domu naroda FBiH, pa kalkulator u ruke uzeo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko i "izračunao" da je pet od 17 – jedna trećina.

Nakon izbora 2022. – svježe je – prepreka za dolazak SDP-a na vlast bio je Klub Bošnjaka. U pomoć je opet priskočila Američka ambasada, a realizator je bio visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je poništio Ustav na jedan dan, a time i izbornu volju Bošnjaka. Mandat novoj Vladi FBiH, iako Bošnjaci čine 80 posto stanovništva ovog entiteta, dali su Hrvatica Lidija Bradara i Srbin Igor Stojanović, bez Bošnjaka Refika Lende.

Tako stvari stoje sa SDA, a da vidimo šta je s Dodikom.

Vele u SDP-u da je Dodik najvažniji partner SDA. I kažu to u vrijeme dok su s njim u koaliciji na državnom nivou. Inače, u posljednjih 15 godina SDP je u koaliciji podjednako dugo kao i SDA. "Najvažnijeg partnera" SDA je u mandatu 2015-2019. ostavila bez vlasti i formirala je sa SDS-om i PDP-om. Mogao je to uraditi i SDP nakon izbora 2022. godine, ali umjesto toga su mu pomogli da dobije četvrtog delegata u državnom Domu naroda.

Ko je s Dodikom u vlasti

Zatim je njihov član Predsjedništva BiH Denis Bećirović zajedno sa Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića i dao mandat Vijeću ministara u kojem je Dodikov SNSD. Onda su nas pune dvije godine ubjeđivali kako se Dodik promijenio, išli mu na noge u Bakince, dodvoravali mu se, trpili psovanje genocida, prepustili mu skoro kompletan sigurnosni sektor, isporučili 100 miliona za kumovu zgradu, poručivali mu da neće biti uhapšen nakon što je za njim raspisana potjernica...I tako redom.

Kada ga je Sud BiH, uz pritisak stranaca, konačno osudio, e onda su i u SDP-u odlučili da se posvađaju s Dodikom. Usput ga "isporučuju" SDA-u kao "glavnog partnera", iako je istina da su upravo oni i njihovi ministri još uvijek Dodikovi partneri u Vijeću ministara.

Primijetit ćete da SDP ne svađa s Čović (naprotiv, izvinjavaju mu se kad zatreba), niti se Čović u saopćenju spominje kao jedan od "političkih penzionera". A i kako bi, jer valja uz Čovićevu pomoć ostati u milim i dragim foteljama na državnom, a pogotovo federalnom nivou.

Posvetimo se još jednoj tvrdnji iz SDP-ovog saopćenja. Je li Dodik zaista politički penzionisan i ima li to veze sa SDP-om? Dodik je, istina, ostao bez mandata predsjednika RS-a, ali ne zahvaljujući SDP-u, već zahvaljujući presudi Suda BiH i odluci Centralne izborne komisije (CIK). No od političke penzije je prema onome čemu svjedočimo, još uvijek daleko. Dodik je ostao na čelu SNSD-a s koje će i dalje upravljati svim političkim procesima u RS-u, i na državnom nivou. Znaju to, naravno, i u SDP-u, ali svjesno pokušavaju obmanuti javnost i ubijediti nas da Dodik i prateći problemi više ne postoje.

Dakle, u jednoj rečenici SDP je napisao dvije laži.

Šta je sreća

U saopćenju dalje nastavljaju s tiradom da je SDP ponosan što je na pravoj strani historije, a onda, nakon ponosa, iskazuju i malo sreće.

- Sretni smo zbog činjenice da smo upravo mi danas vladajuća politička partija, a ne SDA - jer bi u tom slučaju Milorad Dodik i dalje bio predsjednik RS-a i najvažniji politički saveznik Bakira i njegove SDA, a samim time i najveći neprijatelj ove države i njene budućnosti, pišu iz SDP-a, pa na kraju lošim sarkazmom pomenutom dvojcu žele sretne penzionerske dane.

Drugi dio druge nepismene rečenice – o tome ko je kome saveznik – već smo prethodno razjasnili. Ostaje da se pozabavimo srećom SDP-a Zeničko- dobojskog kantona. Sretni su jer su vladajuća politička partija. Da je saopćenje plasirano iz sarajevskog sjedišta ove partije, možda bi rečenica imala smisla. Ali, kada sreću zbog toga što su vlast iskazuje SDP iz ZDK, onda se čovjek mora zapitati u kakvom to paralelnom univerzumu žive tamošnji SDP-ovci.

SDP nije dio kantonalne vlasti u ZDK. Na izborima 2022. osvojili su tek 20-ak hiljada glasova i treća su stranka po snazi, iza SDA (45.000) i stranke Fuada Kasumovića. Doprinos ukupnom rezultatu SDP-a na državnom i federalnom nivou sličan, dakle potanak.  

Da stvari po tamošnju partijsku organizaciju SDP-a i njihovu sreću budu još gore, uslijedili su lokalni izbori 2024. godine.

Znate li koliko SDP ima načelnika u 12 gradova i općina Zeničko-dobojskom kantonu? Nijednog. Nula. 

Zlobinici bi rekli: možda nisu na vlasti u Kantonu, možda nemaju nijednog načelnika, ali im je zato propaganda loša, nikakva.

I da, bitno je da su sretni. Vjerujemo jednako kao i stanovnici Zeničko-dobojskog kantona, u svih 12 gradova i općina.