Prije 22 godine, na današnji dan na ahiret je preselio prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, tadašnji šef Klinike za ortopediju i traumatologiju KCUS-a odigrao je veliku ulogu kako bi pomogao predsjedniku koji je 10. septembra 2003. godine smješten na ovu kliniku nakon pada.

Herojska borba za slobodu

Nepokolebljivi borac, sposobni državnik i mudri čovjek koji je osvjetljavao naše horizonte

Predsjednik je, prisjeća se Gavrankapetanović, bio iznimno snažan čovjek, koji je do posljednjeg trenutka svog života ostao uspravan, jak, nepokolebljiv.

- Aliju Izetbegovića poznajem još iz djetinjstva, kao prijatelja moga babe. Mnogo godina sam slušao njihove diskusije i divio se njihovom znanju filozofije, teologije historije. Godinama sam upijao doslovno svaku njihovu izgovorenu riječ. Dragom Bogu sam zahvalan što sam imao tu privilegiju. Potom su došle 90-te. Mračni oblaci su se nadvili nad našom Bosnom i Hercegovinom. Ponovo sam bio uz Aliju – mog predsjednika, mog vrhovnog komandanta Armije RBiH u kojoj sam bio načelnik Sanitetske službe  – kaže Gavrankapetanović.  

Snažne poruke prijatelja

Mesić: BiH, za koju se Alija borio, nije bila ekskluzivni projekt jednog naroda, bila je to vizija zajedničke kuće

Prisjetio se tog 10. septembra prije 22 godine.

- Zazvonio je telefon. Bio je to Bakir Izetbegović. Obavijestio me je da je predsjednik pao i povrijedio se. Sjećam se da me je tada predsjednik zagrlio i rekao: "Ipe, hoću u bolnicu, ali samo ako idem kod tebe". Uzeo sam ga i stavio u Bakirov auto. Bio je kod mene 23 dana i 23 noći. Imao je prijelom rebara. Kada su rebra zarasla, prevezen je na Treću internu kliniku – govori Gavrankapetanović i nastavlja:  

- Bio sam njegov lični ljekar i to je za mene bila privilegija. Ublažiti tegobe, liječiti povrede svom predsjedniku, zaista je posebno iskustvo. Dok je bio kod mene na ortopediji 24 sata se nisam odvajao od njega. I noć i dan, skupa kroz liječenje, ublažavanje boli i olakšavanje tegobe. Razgovarali smo o svemu. Sada kada razmišljam toliko toga sam mudrog naučio od njega, kako kao dijete i mladić, tako i kada je bio u bolesničkom krevetu.

Ispovijest za Stav

Gavrankapetanović: Bio sam dijete kada sam upoznao Aliju, kao načelnik vojnog saniteta sve sam prošao, ali zbog jednog slučaja sam plakao

Bio je poseban čovjek. Hrabar i kao bolesnik. Svoje zdravlje je stavljao uvijek daleko iza interesa i potreba drugih, iza Bosne i Hercegovine. Država mu je bila uvijek važnija. Ponavljao je stalno, "Ipe, Bosna je mnogo važnija od mog zdravlja i srca". Bosna je bila u njegovoj duši, živio je za Bosnu. Nikada to neću zaboraviti i trudim se da slijedim njegov put. Sa ove vremenske distance mogu kazati da smo imali velikog predsjednika i velikog čovjeka na čelu mlade bosanske države. Meni je bila čast da sam ga poznavao i bio njegov prijatelj.