U novom intervjuu, Benjamin Hekić, predsjednik Udruženja malih i srednjih privrednika Federacije Bosne i Hercegovine, bez okolišanja govori o gorućim problemima s kojima se suočavaju privrednici. Hekić otvoreno kritizira dijalog s Federalnim ministarstvom trgovine, opisujući ga kao formalnost u kojoj se glas privrednika čuje tek kada šteta već nastane. Naglasak je stavljen na kontroverzni Zakon o unutrašnjoj trgovini, a posebno na odredbu o neradnoj nedjelji.

Ministar analitičar

"Manje vozite i manje jedite", savjet iz Naše stranke: Nekad Bahilj, danas Hasičević

Hekić detaljno analizira tvrdnje ministra Hasičevića, pružajući podatke koji, prema njegovom mišljenju, demantiraju zvaničnu sliku o "uspješnosti" novog zakona. On ukazuje na nelogičnosti, diskriminaciju malih trgovaca i potencijalno prelijevanje prometa u manji entitet, pa i susjedne države.

Ovaj razgovor za Stav donosi dublji uvid u perspektivu malih i srednjih preduzeća, čiji opstanak, kako Hekić naglašava, direktno zavisi od pravednijeg i transparentnijeg pristupa države.

Kako biste ocijenili trenutni dijalog između Udruženja malih i srednjih privrednika i Federalnog ministarstva trgovine? Postoji li stvarna saradnja ili se glas privrednika čuje tek kada problemi postanu nepremostivi?

- Dijalog između Udruženja malih i srednjih privrednika i Federalnog ministarstva trgovine trenutno ne bih nazvao stvarnom saradnjom. To je prije odnos u kojem se privrednici pozivaju za sto tek kada odluka već proizvede štetu.

Mi ne tražimo privilegije. Tražimo da nas država ne tretira kao dekor u procesu odlučivanja. Ako zakon direktno pogađa trgovce, obrtnike, male radnje, porodične biznise i lokalne zajednice, onda se s tim ljudima razgovara prije donošenja zakona, a ne nakon što se na terenu pojave problemi.

Problem ove vlasti je što često zamijeni konsultacije s obavještenjem. Oni donesu političku odluku, predstave je kao socijalnu mjeru, a onda kada privreda kaže: "Stanite, ovo ima posljedice", mi ispadnemo protivnici radnika. To je nepošteno.

Udruženje nije protiv radnika. Naprotiv. Ali smo protiv toga da se radnička prava koriste kao paravan za loše napisane zakone, nejednaka pravila i ekonomske eksperimente bez ozbiljne analize.

Fokusirajmo se na istraživanja i podatke s terena. Vaši izvori i analize često se dijametralno razlikuju od onoga što javnosti prezentira ministar Amir Hasičević. Možete li precizirati u kojim ključnim segmentima ministar, prema Vašim saznanjima, ne govori istinu?

- Ja ću biti vrlo direktan - ministar Hasičević javnosti ne govori cijelu istinu. A poluistina je u ekonomiji često opasnija od otvorene neistine.

Prva stvar, kada ministar kaže da "nema pada prihoda", on se uglavnom poziva na nominalni fiskalni promet. To nije isto što i realni promet malih trgovaca. Nominalni promet može rasti zbog inflacije, promjene cijena, većih računa i općeg rasta troškova života, a da mali trgovac realno posluje lošije.

Druga stvar, zvanični podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju mnogo složeniju sliku. Realni promet trgovine na malo nakon uvođenja neradne nedjelje nije išao pravolinijski naviše. U januaru 2025. praktično stagnira, u februaru pada, a u martu 2025. bilježi značajniji realni pad. To se ne može sakriti iza jedne politički zgodne rečenice.

Treća stvar, Ministarstvo govori o ukupnim efektima, a ne govori dovoljno o tome ko nosi najveći teret. Veliki lanac i mala porodična radnja nisu isto. Tržni centar, granica, turističko mjesto, kvartovska prodavnica i veliki market nemaju istu strukturu prometa.

Četvrta stvar, i samo Ministarstvo je kasnije priznalo da postoje pritisci iz pograničnih područja i zahtjevi lokalnih zajednica za izuzeća, koji su i odbijeni svi. Ako je sve tako uspješno kako se predstavlja, zašto se onda traže izuzeća? Zašto se onda najavljuju izmjene zakona?

Dakle, problem nije samo u tome šta ministar Amir Hasičević kaže. Problem je u tome šta prešuti.

Ministar Hasičević tvrdi da novi Zakon o unutrašnjoj trgovini donosi red i zaštitu radnika. Međutim, privrednici na terenu tvrde drugačije. Koja je najveća "obmana" koja se krije iza aktuelne priče o ovom zakonu?

- Najveća obmana je tvrdnja da je potpuna zabrana rada nedjeljom trgovinama, naglašavam trgovinama, jedini način da se zaštiti radnik.

To jednostavno nije tačno.

Ako i jeste, da li to znači da se radnici u ugostiteljstvu, raznim industrijama, rudnicima ne trebaju štititi?

Ako je problem bio to što radnici u trgovinama nisu adekvatno plaćeni za rad nedjeljom, onda se problem rješava većom dnevnicom, strožijim inspekcijama, obaveznom evidencijom rada, ozbiljnim kaznama i jasnim pravilima. Ne rješava se tako što zatvorite hiljade radnji i onda kažete da ste spasili radnika.

Država je ovim zakonom priznala dvije stvari. Prvo, da nije sposobna dosljedno kontrolirati poslodavce koji krše prava radnika. Drugo, da joj je lakše zabraniti rad svim trgovinama nego kazniti one koji zaista zloupotrebljavaju radnike.

I tu je suština problema.

Mi kažemo da kazne lošeg poslodavca. Ne trebaju kažnjavati cijelu privredu.

Najveća obmana je da se zakon predstavlja kao moralna pobjeda, a zapravo se radi o administrativno najlakšem, ali ekonomski najgrubljem rješenju, te velikoj diskriminaciji prema trgovcima.

Pitanje neradne nedjelje podijelilo je javnost. S jedne strane imamo priču o pravu na odmor, a s druge o ekonomskom gubitku. Prema Vašoj analizi, koji su stvarni pozitivni efekti, a koji su to negativni efekti po male trgovce?

- Prvenstveno moram da napomenem da se ovdje radi o Zakonu o unutrašnjoj trgovini, u sklopu kojeg je samo trgovinama zabranjen rad nedjeljom. Dakle, govorimo samo o "pravu na odmor" radnika u jednom sektoru. Kada samo nekoga privilegirate ili nekoga drugog diskriminirate, tu nema socijalne zaštite.

Ali da kažemo čak i za taj diskriminirajući zakon, takva mjera nema stvarni pozitivni ekonomski efekt, a kao socijalna politika je pogrešno postavljena. Suština nije u zabrani, nego u izboru.

Radnik koji želi da odmara nedjelju treba to pravo imati. Ali isto tako, onaj koji želi da radi treba imati mogućnost da zaradi više - kroz duplu dnevnicu ili dodatke za rad nedjeljom. Zabrana nije zaštita, nego ograničenje.

U praksi, ovakva odluka samo preusmjerava promet. Kupci ne nestaju, oni odlaze tamo gdje je dozvoljeno raditi - na benzinske pumpe, u dragstore ili čak u drugi entitet. Time se promet ne gasi, nego izlazi iz sistema u kojem je bio reguliran.

Najveći teret opet snose mali trgovci. Oni gube jedan od važnijih dana u sedmici, dok veliki sistemi lakše amortiziraju udar ili ga zaobiđu kroz druge kanale.

Zato ova mjera ne rješava problem, nego ga samo prebacuje. Ako je cilj zaštita radnika, rješenje je fleksibilnost i poštena naknada za rad, a ne zabrana koja stvara rupe u sistemu i nelojalnu konkurenciju.

Postoji opravdan strah da će se kupovna moć nedjeljom jednostavno preliti tamo gdje su vrata otvorena. Koliko su utemeljene tvrdnje da uvođenjem neradne nedjelje u FBiH direktno pumpamo budžet RS-a i pograničnih mjesta u susjednim državama?

- Neću reći da je sav promet iz Federacije otišao u RS ili u susjedne države, jer to ne bi bilo ozbiljno. Ali ću reći nešto drugo - prelijevanje prometa je realno, posebno u pograničnim i specifičnim lokalnim sredinama.

Ljudi ne prestanu imati potrebe nedjeljom zato što je Federacija zatvorila trgovine. Oni samo promijene mjesto kupovine. Ako živite blizu entitetske linije, ako ste u pograničnom području ili turističkom mjestu, kupac ima alternativu.

I onda dolazimo do apsurda. Federacija donese zakon da "zaštiti radnika", a dio potrošnje ode tamo gdje su vrata otvorena. Taj promet nosi PDV, maržu, promet, doprinose, radna mjesta i lokalnu ekonomsku aktivnost negdje drugo.

Ministarstvo može reći da makro podaci ne pokazuju potpuni kolaps. Uredu, ali ekonomija se ne živi u prosjeku. Ekonomija se živi u konkretnom gradu, konkretnoj ulici i konkretnoj radnji. Pogledajte samo taj skok fiskalnog prometa u famoznom Orašju kako je dobilo jedino izuzeće. Koga onda Ministarstvo pokušava napraviti budalom? Fiskalni promet u RS-u povećan za 60-70 posto. Opet kažem, nije sigurno sve zbog zabrane rada trgovinama nedjeljom, ali jednim dobrim dijelom i to je razlog.

Ako mali trgovac u pograničnom mjestu izgubi kupca nedjeljom, njemu ne znači ništa što ministar u Sarajevu ili Mostaru pokazuje agregatnu tabelu i kaže da je sve uredu.

Zakon o unutrašnjoj trgovini sadrži brojne nelogičnosti. Kako objašnjavate apsurd da cvjećara, suvenirnica ili pekara može raditi nedjeljom ako je na ulici, ali ista ta radnja mora biti zatvorena ako se nalazi unutar tržnog centra? Ko je odgovoran za ovakve paradokse?

- Ovaj zakon je pun nelogičnosti zato što nije pisan iz stvarnog života, nego iz kancelarije.

Kada zakon počne razlikovati ko može raditi po vrsti robe, lokaciji, objektu, izuzeću, tumačenju i odluci višeg nivoa vlasti, vi više nemate jednostavan zakon. Imate regulatorni labirint.

Ako pekara, cvjećara ili suvenirnica može raditi u jednom formatu, a u drugom se u praksi pojavljuju dileme, onda to pokazuje da norma nije dovoljno jasna. Dobar zakon ne smije ostaviti prostor da ista djelatnost u jednoj ulici ima jedan tretman, a u drugom poslovnom prostoru drugi tretman.

Ko je odgovoran? Predlagač zakona i oni koji su ga usvojili.

Ne može privrednik biti kriv zato što zakon nije precizan. Ne može inspektor na terenu popravljati ono što ministarstvo i parlament nisu jasno precizirali. Ne može se od malog trgovca očekivati da svaki ponedjeljak tumači šta je zakonodavac mislio prošle sedmice.

To nije pravna sigurnost. To je institucionalna improvizacija.

Da li se ovim zakonom, pod krinkom radničkih prava, zapravo vrši tiha eliminacija malih privrednika u korist velikih trgovačkih lanaca kojima jedan neradni dan ne znači ništa, dok malom obrtniku znači opstanak?

- Neću reći da je neko sjeo i napisao zakon s ciljem da uništi male privrednike. Za takvu tvrdnju treba dokaz.

Ali mogu reći nešto što je očigledno - ovaj zakon proizvodi efekt koji ide protiv malih trgovaca.

Veliki lanac može preživjeti neradnu nedjelju. Ima kapital, skladišta, marketinške budžete, više lokacija, jaču pregovaračku poziciju i mogućnost da promet rasporedi na druge dane.

Mali trgovac nema taj luksuz. Njemu jedan dan može biti razlika između pozitivnog i negativnog mjeseca. Posebno ako je u mjestu gdje ljudi kupuju vikendom, ako se oslanja na prolaznike, turiste, pijacu, porodice, studente ili radnike koji samo nedjeljom imaju vremena.

Zato je priča o "jednakom pravilu za sve" površna. Isto pravilo ne znači isti efekt.

Kada isto opterećenje stavite na jakog i slabog, jaki ga podnese, a slabi posrne. To je suština ove mjere.

Mada smo, evo, ipak svjedoci i sve većeg broja velikih trgovačkih lanaca koji ovu mjeru i ovaj zakon pokušavaju zaobići tako što otvaraju dragstor. Tržište ne reagira dobro na dekret ekonomiju i ovo je očiti dokaz.

Kako komentirate argument vlasti da će "ljudi kupovati drugim danima"? Da li istraživanja pokazuju da se promet zaista kompenzira tokom sedmice ili je to gubitak koji se nikada ne nadoknadi?

- Argument da će "ljudi kupovati drugim danima" zvuči lijepo, ali je ekonomski plitak.

Da, dio kupovine se prebaci na petak, subotu ili ponedjeljak zbog te zabrane. To niko ozbiljan ne spori. Ali nije svaka kupovina planirana kupovina. Postoji impulsna kupovina. Postoji vikend-kupovina. Postoji kupovina kada porodica ima vremena. Postoji turistička kupovina. Postoji kupac koji u ponedjeljak više neće kupiti ono što bi kupio u nedjelju.

Još važnije, čak i kada se promet djelimično prebaci, pitanje je kome se prebaci. Možda veliki market dobije više u subotu, a mala radnja izgubi nedjeljni promet koji joj se nikada ne vrati. Ministar tada kaže: "Ukupno je promet ostao." Ali mali trgovac zna da njegov promet nije ostao.

To je razlika između statistike i stvarnog života.

Ako gledate samo ukupnu kasu Federacije, možda možete napraviti politički zaključak. Ali ako gledate strukturu tržišta, vidite da gubitak nije ravnomjerno raspoređen.

Da pitamo ministra Hasičevića: "Može li se drugim danima gorivo kupovati, sjesti u neki kafić na piće, kockati se? Ili to važi samo za kupovinu u trgovinama?"

Šta se dešava sa studentima i radnicima koji su radili isključivo vikendom kako bi dopunili kućni budžet? Imate li podatke koliko je radnih mjesta, honorarnih ili stalnih, direktno ugroženo ovom odlukom?

- Studenti i radnici koji su radili vikendom su potpuno izostavljeni iz ove rasprave. Kao da ne postoje.

A postoje.

Postoje studenti koji su mogli raditi samo vikendom. Postoje ljudi koji su kroz nedjeljni rad dopunjavali kućni budžet. Postoje radnici kojima dodatna dnevnica znači računi, kirija, knjige, gorivo ili hrana.

Država nije javno pokazala preciznu analizu koliko je takvih angažmana pogođeno. I to je problem. Ne možemo voditi ozbiljnu politiku tako da prvo zabranimo rad, a tek onda možda nekada analiziramo ko je izgubio priliku da zaradi.

Mi nećemo izmišljati brojke, ali nećemo ni prihvatiti priču da negativnog efekta nema samo zato što ga država nije izmjerila.

Ako je cilj zakona bio zaštita radnika, zašto se nije insistiralo na strožijim inspekcijama i adekvatnom plaćanju dnevnica za rad nedjeljom, umjesto potpune zabrane rada? Da li je država ovim priznala da nije sposobna kontrolirati poslodavce?

- Da, ovo jeste priznanje slabosti države.

Pa pogledajte molim vas, mi sve vrijeme pričamo o "zaštiti" radnika, ali samo u trgovinama. Da li to ostali ne trebaju biti zaštićeni?

Ako je cilj bio zaštita radnika, onda se moraju svi radnici zaštititi od zloupotrebe. Da li su sada svi zadovoljni i zaštićeni kada smo zatvorili trgovine nedjeljom?

Zakon treba da bude isti za sve i da sve građane štiti. Kako radnike u svim sektorima, ali tako i poslodavce.

Ali to je teži posao. Za to treba sistem. Treba inspektor. Treba kontrola. Treba politička volja. Treba se zamjeriti onima koji krše zakon.

Mnogo je lakše uvoditi zabrane.

I tu je problem. Ministarstvo je izabralo najlakši instrument za sebe, a najgrublji za privredu.

Mi smo za zaštitu radnika. Ali zaštita radnika ne smije biti izgovor za lijenost institucija. Ako neko ne plaća radnika nedjeljom, kaznite njega. Nemojte zatvoriti i onoga ko bi radnika platio pošteno, evidentirao ga uredno i dao mu slobodan dan u skladu sa zakonom. Na kraju krajeva, znaju li iz Ministarstva koliko je samostalnih trgovaca, koji su vlasnici svojih trgovina, a ujedno i radnici? Zašto da se njima nešto brani? Koga to ugrožavaju svojim radom?

Ako nemate podatak o studentima, honorarnim radnicima i vikend-radu, onda nemate pravo tvrditi da ste sve sagledali.

Mi egzaktne podatke nemamo, a nećemo ni da provodimo amaterske poluankete kao neki sindikati i političke opcije.

Ustavnost zakona je često tema rasprava. Smatrate li da ovaj zakon krši pravo na rad i slobodno preduzetništvo, te planira li Udruženje pokrenuti ocjenu ustavnosti određenih članova zakona?

- Smatram da postoje ozbiljni pravni razlozi da se preispitaju određene odredbe zakona. Prije svega zbog proporcionalnosti, jednakog tretmana i slobode obavljanja djelatnosti.

Zakon sam govori o slobodi trgovine i ravnopravnom položaju trgovaca. A onda uvodi opću zabranu s nizom izuzeća. Kada imate toliko izuzeća, morate dokazati da je mjera pravedna, nužna i jednako primjenjiva. Ja mislim da to ovdje nije uvjerljivo dokazano.

Nije svako ograničenje automatski neustavno. Država ima pravo regulirati tržište, ali nema pravo praviti haos, selektivnost i nejednak tretman.

Što se tiče Udruženja, mi ćemo koristiti sve institucionalne mehanizme koji su nam dostupni. Nećemo se baviti praznim prijetnjama. Ali ako zakon nastavi proizvoditi štetu i ako institucije ne pokažu spremnost da ga poprave, ocjena ustavnosti određenih članova zakona mora biti ozbiljno razmotrena.

Ovo nije pitanje inata. Ovo je pitanje pravne sigurnosti.

Za kraj, ako bi se sutra provela nezavisna i transparentna anketa među malim privrednicima, šta mislite koliki postotak njih bi podržao rad ministra Hasičevića i trenutnu ekonomsku politiku Vlade FBiH?

- Ne bih licitirao procentima niti govorio u ime svih malih privrednika. Ono što mogu reći jeste šta vidimo na terenu i kakve reakcije svakodnevno dobijamo.

Mali privrednici ne osporavaju važnost radničkih prava. Problem je što se sve češće osjećaju kao da ih vlast tretira kao problem, a ne kao nosioce ekonomije.

Mali privrednici pune budžete, zapošljavaju ljude, preuzimaju rizik, rade vikendom, rade praznikom, nose kredite, plaćaju doprinose, bore se s inspekcijama, dobavljačima, bankama, kirijama i padom kupovne moći. I onda im ministar dođe s porukom da je sve uredu jer u nekoj tabeli ukupni promet nije pao.

To nije politika razumijevanja privrede. To je politika ignoriranja terena.

Neću izmišljati tačan postotak jer mi nismo ministarstvo da proizvodimo propagandne brojeve. Također nećemo praviti Facebook ankete da li podržavamo ili ne podržavamo neke političke opcije. Mi nismo politički orijentirani kao većina udruženja i sindikata. Mi postojimo da bismo popravili položaj svih mikro, malih i srednjih privrednika i da bismo reagirali na ovako pogubne odluke, zakone i mjere.

Jer mali privrednici vrlo dobro znaju razliku između zakona koji uređuje tržište i zakona koji im otežava da prežive.