"Zašto se miješate u naša unutrašnja pitanja?" Pitanje alžirskog predsjednika Abdelmadjida Tebbounea upućeno neimenovanoj zaljevskoj državi prošlog mjeseca ponovo je u središte pažnje vratilo latentne tenzije između te sjevernoafričke zemlje i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).

- Problem počinje kada neko dođe i petlja se s vama u vašem vlastitom domu, sa sumnjivim motivima. Uključivanje u pitanja u koja ne dozvoljavamo čak ni velikim silama da se miješaju. Imamo divne odnose sa svim bratskim zemljama Perzijskog zaliva, osim jedne - rekao je u oktobru u prostoriji najmoćnijih vojnih lidera zemlje.

Za Alžirce nije bilo sumnje na koga je Tebboune mislio. UAE su već neko vrijeme istaknuti u alžirskom političkom i medijskom diskursu, sa sve većim neprijateljstvom, piše Middle East Eye.

Tokom pokreta Hirak 2019. godine, koji je svrgnuo dugogodišnjeg predsjednika Abdelaziza Boutefliku, UAE su postali česta meta demonstranata, koji su zaljevsku državu vidjeli kao reakcionarnu silu koja se bori protiv demokratskih pokreta u regiji. Transparenti su bili ispisani porukama poput "Ne UAE na zemlji mučenika", što se odnosi na Alžirce poginule u oslobodilačkoj borbi zemlje protiv Francuske.

U januaru 2024. godine, nakon sastanka pod visokim mjerama sigurnosti, vlasti su izrazile žaljenje zbog "neprijateljskih postupaka prema Alžiru, koji proizlaze iz bratske arapske zemlje".

Dva mjeseca kasnije, Tebboune je javno kritikovao državu čiji su lideri, prema njegovim riječima, "ponos" doveli na "grijeh" i čije je postupke smatrao "nelogičnima".

- Alžir se nikada ne savija - rekao je upozoravajući da strpljenje ima svoje granice. Dodao je:

- Ako pokušavate da se prema nama ponašate onako kako se ponašate prema drugima, varate se. Imamo 5,63 miliona mučenika koji su umrli za ovu zemlju. Oni koji žele da nam se približe, neka to učine.

Nedavno je kanal Sky News Arabia sa sjedištem u UAE izazvao zvanične reakcije nakon što je ugostio kontroverznog alžirskog akademika koji je identitet amaziške manjine nazvao "francuskom, cionističkom konstrukcijom", što je dovelo do njegovog pritvora zbog potkopavanja jedinstva zemlje.

Alžirska državna televizija nazvala je emisiju "oblikom otrova, prljavštine, nepristojnosti", dodajući da su UAE "prešli sve crvene linije.

Za Akrama Khariefa, sigurnosnog i odbrambenog analitičara sa sjedištem u Alžiru, napetost između dvije države je "povezana s podrškom Emirata Maroku, a vjerovatno je i posljedica bliskosti UAE s Izraelom".

Iako UAE nisu izdali službenu reakciju na nedavne Tebbouneove izjave, za razliku od 2024. godine, kada je predsjednički savjetnik osudio "prikrivene insinuacije" i "provokacije", članak objavljen u državnom mediju Al Bayan čini se da odražava njihov stav.

U njemu je "alžirski napad na UAE" objašnjen kao posljedica Abu Dhabijevog saveza s Marokom po pitanju sporne teritorije Zapadne Sahare. Alžir podržava samoopredjeljenje saharskog naroda i domaćin je njihovom nacionalnooslobodilačkom pokretu, Polisario Frontu, zajedno s procijenjenih 175.000 izbjeglica u kampovima u svojim južnim regijama.

S druge strane, Rabat insistira na punoj kontroli nad teritorijom bogatom resursima i zalaže se za njenu "autonomiju" unutar marokanskog suvereniteta.

Posljednja runda pet decenija dugog sukoba dogodila se prošlog mjeseca u hodnicima Vijeća sigurnosti UN-a, koje je usvojilo rezoluciju kojom se strane pozivaju da uzmu Rabatov "plan autonomije" kao osnovu za pregovore.

Alžirski izvori optužili su UAE, zajedno s Francuskom i Marokom, za koordiniranu kampanju pritiska kako bi se utjecalo na članice Vijeća sigurnosti UN-a da glasaju za kontroverznu rezoluciju.

Produbljivanje saveza UAE s glavnim regionalnim rivalom Alžira zabrinjava njegove lidere i iz ekonomskih razloga. Ekonomski interesi Emirata u Maroku su značajni.

U maju je zaljevska država potpisala "megasporazum" od 14 milijardi dolara s kraljevstvom, što predstavlja najveću privatnu investiciju u historiji Maroka. Sporazum uključuje projekte u spornoj Zapadnoj Sahari.

UAE su se također obavezali na ulaganje u projekat plinovoda Nigerija-Maroko (NMGP): ambiciozni energetski cjevovod od 25 milijardi dolara koji povezuje nigerijski plin s Evropom. Finansiranje predstavlja udarac za Alžir, koji već dugo planira Transsaharski plinovod (TSGP) s istim ciljevima. Takav naftovod bi graditelju dao ogromnu političku i ekonomsku prednost.

Za Michaela Ayarija, višeg analitičara Međunarodne krizne grupe, UAE, pored toga što su postali "glavni donatori Maroka", Alžir smatra "glavnim izvorom destabilizacije uz Maroko" zbog njihovih veza s Izraelom, u trilateralnom partnerstvu koje smatraju direktnom prijetnjom.

Osnovni razlog iza spora između UAE i Alžira je činjenica da Emirati pokušavaju postati regionalna sila koja "podržava normalizaciju s Izraelom", rekao je za Middle East Eye.

Godine 2021. Alžir je prekinuo diplomatske odnose s Rabatom zbog "neprijateljskih manevara" nakon što je njegov susjed potpisao takozvane Abrahamove sporazume, formalizirajući veze s Izraelom u zamjenu za američko priznanje marokanskih zahtjeva za suverenitet nad Zapadnom Saharom.

Alžir, historijski podržavalac palestinske stvari, reagirao je proglasivši se "okruženim opasnostima i ratovima" i osuđujući "želju da se cionistički entitet dovede blizu svojih granica".

Godinu dana kasnije otkriveno je da je Maroko koristio izraelski špijunski softver Pegasus za ciljanje hiljada alžirskih zvaničnika. Isti špijunski softver su UAE intenzivno koristile za ciljanje disidenata.

Za Khariefa, sumnje Alžira prema Abu Dhabiju također su potaknute vojnom podrškom Emirata "strankama koje su očito antialžirske", počevši od Maroka.

Godine 2006. Abu Dhabi i Rabat potpisali su sporazum o vojnoj saradnji koji obuhvata obuku, tehničku i materijalnu pomoć. Kasnije su potpisani i drugi sporazumi radi jačanja saradnje, uključujući i one u oblastima obavještajnih podataka i vojne industrije.

Očekuje se da će Maroko od 2027. godine nadalje dobiti i 30 moderniziranih polovnih borbenih aviona Mirage 2000-9 iz UAE, dok su alžirski mediji izvijestili o tvrdnjama da su Emirati Rabatu osigurali sofisticiranu opremu za špijunažu koja je sada instalirana duž granice.

U međuvremenu, sjevernoafričko kraljevstvo sve više favorizuje izraelske vojne dobavljače poput Elbita u odnosu na tradicionalne partnere poput Francuske za kupovinu oružja. Maroko je također najavio osnivanje rijetke izraelske fabrike dronova na svojoj teritoriji.

Alžir sa sve većom zabrinutošću prati ovaj razvoj događaja, koji izgleda da je dopunjen ofanzivom meke moći.

- Izgleda da UAE finansiraju armije kompjuterskih botova koji ponekad ciljaju Alžir - rekao je Ayari za MEE.

Dok je slična kampanja utjecaja koju su UAE, u saradnji s Izraelom, nedavno otkrile u Sudanu, čini se da iz Maroka dolazi slična strategija. Istrage su otkrile da su web stranice koje se predstavljaju kao nezavisni izvori sigurnosno-obavještajnih podataka dio koordinirane kampanje dezinformacija usmjerene na Alžir.

Ove stranice, čiji se neki od članova osoblja mogu povezati s izraelskom vojskom, često se mogu koristiti kao izvori u istraživanjima i obavještajnim podacima vanjske politike, što dodatno zamućuje vodu.

Ponavljajuća tvrdnja je da se libanonska grupa Hezbollah, koju podržava Iran, infiltrirala u Polisario Front uz blagoslov Alžira, tvrdnja za koju nema dokaza.

Ayari opisuje kampanju kao "pokušaj demonizacije Alžira upoređujući ga s Iranom i Rusijom". Kampanja slika prijeteću, iako kontradiktornu sliku: Alžir je istovremeno komunistički, paranoičan i izolacionistički, a istovremeno fundamentalistički, islamistički i ekspanzionistički.

Kako Kharief ističe, stvarnost je manje egzotična:

- Alžir ima defanzivnu doktrinu i nije imao mnogo utjecaja u regiji.

On kaže da je njegov cilj stabilizacija susjeda putem ekonomske pomoći i posredovanja, a ne vojne moći, stav koji on sugerira objašnjava izazove s kojima se Alžir sada suočava na svojim granicama. Dok se svijet promijenio, "Alžir se nije", tvrdi Kharief.

- Zemlja je nekada igrala glavnu diplomatsku ulogu na globalnoj sceni, insistirajući na poštivanju diplomatskih normi i pacifističkom djelovanju - rekao je za MEE, misleći na vodeću ulogu Alžira u Pokretu nesvrstanih 1960-ih i 70-ih.

- Sada neke sile zanemaruju međunarodno pravo, zaobilaze embargo na oružje i ne ustručavaju se podsticati strašne sukobe protiv civila. To objašnjava poseban karakter alžirskog pristupa, koji se smatra paranojom ili izolacijom, ali je zapravo diplomatska ortodoksija.

Alžir se našao u sukobu s UAE dalje na kontinentu, gdje je ova zaljevska država proširila svoje vojno prisustvo vrtoglavom brzinom. Osim Maroka, potpisao je sigurnosne sporazume u susjednom Čadu, Maliju i Mauritaniji, te dalje u Somaliji i Etiopiji.

UAE su također kupili ili iznajmili vojne ispostave u Sahelu i na Rogu Afrike te potpisali mnoštvo drugih sigurnosnih i sporazuma o saradnji širom regije.

- Gdje god postoji sukob, novac ove države je prisutan, u Maliju, u Libiji, u Sudanu - rekao je predsjednik Tebboune prošle godine.

Dobro dokumentovana umiješanost Emirata posebno je vidljiva u sudanskom ratu, gdje Abu Dhabi podržava paravojne snage Brze podrške (RSF), koje su optužene za masakre.

- Emirati su svugdje u Africi; snabdijevaju oružjem i kupuju zlato, to je donekle njihova doktrina - rekao je Kharief za MEE.

- Emirati žele da nedemokratski režimi upravljaju zemljama bogatim prirodnim resursima. Abu Dhabi ima za cilj da postane vodeća svjetska rezerva zlata i čini sve što je moguće da dođe do što više plemenitog metala - dodao je.

U susjednoj Libiji, UAE podržava istočnog komandanta Khalifu Haftara oružjem i novcem. Moćni ratni vođa je više puta prijetio Alžiru ratom.

U Sahelu, alžirski mediji izvještavaju da UAE kapitaliziraju regionalne promjene s "destruktivnim motivima". Novo neprijateljski stav prema Alžiru od susjednog Malija, tradicionalnog alžirskog saveznika, pripisuje se utjecaju Emirata, koji oni vide kao dio šire strategije izolacije koordinirane s Marokom i Izraelom.

Alžir se boji da će akcije Emirata u regiji pogoditi i bliže domu. Prema izvještajima, UAE su uspostavili komunikaciju s Pokretom za autonomiju Kabilije (MAK) sa sjedištem u Parizu, koji poziva na nezavisnost za pretežno amazišku regiju Kabilije u Alžiru i koji je označen kao teroristička grupa u zemlji.

Iz Alžira, potez UAE se vidi kao još jedno prekoračenje crvene linije od zaljevske države. MAK također podržavaju Izrael i Maroko.

MEE je kontaktirao ministarstva vanjskih poslova Alžira, Emirata i Maroka za komentar, ali do trenutka objavljivanja nije dobio odgovor.

- Alžir je ogromna zemlja i u mislima onih na vlasti, energija utrošena na odbranu njenog teritorijalnog integriteta trebala bi biti jednako značajna kao i ona utrošena na održavanje društvenog mira - rekao je Ayari i istakao:

- Glavni strah je teritorijalna fragmentacija. To je slučaj s mnogim bivšim koloniziranim zemljama.

Alžir je najveći vojni potrošač u Africi, a slijedi ga Maroko, koji je nedavno povećao svoja ulaganja, što je neke analitičare navelo na spekulacije o regionalnoj utrci u naoružanju. Do sada je, uprkos pojačanoj napetosti, obrazac pragmatične suzdržanosti uvijek vraćao dva susjeda s ruba propasti.

Međutim, iako je sveopći rat između Alžira i UAE i dalje malo vjerovatan, prema Ayariju, posrednički rat koji bi mogao uključivati ​​Maroko nije isključen.

Analitičar čak sugerira da je moguć i probojni napad Polisario fronta, sličan onome koji je Hamas predvodio na Izrael 7. oktobra 2023. Takav scenarij bi mogao izazvati izraelski odgovor Rabata, iako s jednom ključnom razlikom, dodao je Ayari.

- Za razliku od Maroka, Izrael nema susjeda tako vojno moćnog kao što je Alžir - rekao je.