Nedavno objavljen izvještaj Nacionalne obavještajne organizacije (MIT) za 2025. godinu nije samo podsjetnik na uspjehe ove organizacije, nego je istovrijemeno svedočanstvo o njenoj transformaciji, koja je neodvojivi dio priče o transformaciji Turske.

Podrazumjeva se da svaka nacionalna obavještajna služba radi u interesu zemlje. Međutim, klijentelistički položaj i armijsko tutorstvo su decenijama svodili ovu organizacuju na filijalu američke obaveštajne agencije (CIA) i izraelskog Mossada.

O tome ima mnogo zvaničnih i nezvaničnih svjedočanstava. Jedno od prvih je ušlo u zapisnik suđenja koje je usljedilo nakon puča 1960, kojim je oboren prvi demokratski izabrani premijer Adnan Menderes. Ahmet Salih Korur, Menderesov podsekretar je tada svjedočio: "Svi dosjei Nacionalne sigurnosti bili su pod kontrolom CIA-e. Istražna organizacija u Yeşilköyu bila je u potpunosti pod komandom Amerikanaca. (...) Isplaćivali su novac direktno predsjedniku regije Istanbul."

Bivši ministar vanjskih poslova (1965. – 1971.) İhsan Sabri Çağlayangil, a kasnije i vršilac dužnosti predsjednika Turske (1980.) je novinaru İsmailu Cemu (koji će i sam biti ministar vanjskih poslova, 1997. – 2002.) rekao da je MIT u to vrijeme blisko sarađivala sa CIA-om, MOSSAD-om, pa čak i iranskom obavještajnom službom (podsejćanja radi, to je u vrijeme tiranije iranskog šaha).

Kada je tada mladi novinar Selçuk Özdağ sredinom osamdesetih intervjuisao Fuata Doğua, u dva navrata šefa MİT-a (1962.-1964. i 1966.-1971.) ostao je zaprepašten Doğuovim riječima: "Nisam ja bio šef MİT-a nego podružnice CIA-e". Toliko zaprepašten da je sadržaj tog razgovora obnarodovao tek druge decenije dvijehiljaditih.

Nije pretjerana tvrdnja mnogih novinara da su osnovne aktivnosti MIT-a u periodu tutorstva bile praćenje žena sa hidžabom, ljevičara, desničara ili islamista i gledanja ko ide u džamiju. Izvlačenje iz tutorskog (i klijentelističkog) položaja počelo je dolaskom Partije pravde i razvoja (AKP) na vlast novembra 2002. No, taj proces je morao biti veoma postepen.

Za vreme drugog premijerskog mandata, tačnije maja 2010, tada premijer Recep Tayyip Erdoğan postavlja Hakana Fidana, sadašnjeg ministra vanjskih poslova, na čelo MIT-a. To je bio potez koji je (punim pravom) zabrinuo prije svega Izrael, koji je odmah započeo kampanju crne propagande kako je Fidan "iranski čovjek". Već oktobra te godine MIT je presjekao radne veze sa Mossadom, odnosno prestao je razmjenjivati obavještajne podatke i provoditi zajedničke operacije. Nekada "odlični odnosi" između dvije službe su se pretvorili u razumljivo hladne.

Međutim, to nije značilo da su rupe kojima je MIT bio probušen bile u potpunosti zapušene. To je bilo vrijeme kada je ono što će biti kasnije definirano kao teroristička organizacija fetulahdžija (FETÖ) bila u punoj snazi i duboko infiltrirana u državne institucije, prije svega policiju i pravosuđe.

Samo proviđenje je spriječilo ostvarenje zavjere FETÖ tužilaca da uhapse Hakana Fidana 7. februara 2012. i organizuju neko kengursko suđenje. Naime, tog dana je bio pozvan na "informativni razgovor", ali prije odlaska pozvao je premijera Erdoğana iako je znao da ovaj treba da je u bolnici na nekoj rutinskoj operaciji. Čudom Erdoğan je kasnio, te je odgovorio na telefonski poziv i rekao Fidanu da nipošto ne ide na taj razgovor, da se radi o klopci. FETÖ ideja je bila da optuže MIT i Fidana za kolaboraciju sa PKK-om, a zbog tajnih pregovora o mirovnom procesu za koje ga je država zadužila.

Historijska prekretnica – pokušaj FETÖ državnog udara 15. jula 2016. godine – je bila gigantski korak ka nezavisnosti Turske, koliko god to paradoksalno zvučalo.

Maske su tada definitivno pale i čišćenje odnosno oslobađenje institucija je počelo punom snagom. Mahmut Övür u Sabahu piše “Prava "nacionalna" obavještajna organizacija rođena je 15. jula." Aktivnija uloga Turske kako vojna, tako diplomatska u regionu (i šire) o tome svjedoči. Uloga MIT-a se u tim procesima ne može umanjiti.

Nakon predsjedničkih izbora 2023. predsjednik Erdoğan na čelo MIT-a postavlja İbrahima Kalına svog dugogodišnjeg savjetnika. Kalın je dubokoumni intelektualac, profesor islamske misli i odnosa islama i Zapada, čije poznavanje svijeta zaslužuje svaki mogući panegirik. Renesansni čovjek u najboljem smislu te sintagme. Osim što je autor preko 30 knjiga sa sposobnošću objašnjavanja kompleksnih koncepata na jednostavan način odličan je muzičar (svira saz) i izvrsni fotograf.

Govoreći jednom prilikom o Al Fabrijevoj knjizi "Grad vrlina" Kalın je rekao: "Njegova poruka je vrlo jasna. Bez duboke metafizike nema ni politike. Ne možete upravljati onim što je na zemlji bez razumijevanja nebesa. Ne možete uspostaviti pravdu na zemlji bez povezivanja s nebesima. Ne možete uspostaviti red na zemlji bez gledanja u nebo. On uvijek prenosi ovu poruku kroz cijelu knjigu. Danas je naša potreba za ovom holističkom perspektivom veća nego ikad."

Stoga nije čudo da je taj holistički pristup primjenio u praksi vođenja MIT-a.

Izvještaj za 2025. godinu počinje uvodom İbrahima Kalına, svojevrsnim analitičkim draguljem, koji sadrži u sebi hiruški preciznu geopolitičku sliku svijeta u kome su "globalne norme i vrijednosti narušene, postojeći međunarodni poredak se pokazao nedovoljnim u rješavanju kriza, strateške ravnoteže su redefinirane, geoekonomske ravnoteže su se brzo promijenile, a rizici uzrokovani tehnološkim razvojem eksponencijalno su porasli."

"Smještena usred ove turbulencije u globalnom sistemu, i u ovom okruženju gdje su vanjske prijetnje isprepletene s ravnotežom unutrašnje sigurnosti, naša Organizacija djeluje kako bi utjecala na razumijevanje unutrašnje i vanjske sigurnosti Republike Turske protiv stalno promjenjivih prijetnji, kako bi podržala izradu proaktivnih politika i osigurala provedbu strateških odluka," piše Kalın, dodajući: "Tokom 2025. godine, u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i odgovornosti, ispunila je ključne zadatke štiteći strateške interese naše zemlje u svakom području koje se tiče naše nacionalne sigurnosti, posebno u zonama sukoba; povećala je svoju efikasnost u vanjskom obavještajnom radu aktivnim korištenjem obavještajne diplomatije; istovremeno je nastavila borbu protiv raznih terorističkih organizacija; i osujetilo je pokušaje špijunaže usmjerene na našu zemlju dešifrirajući ih."

O viziji organizacije čiji je moto "za domovinu, svugdje, svakog trenutka" Kalın piše: "Proširujući svoju viziju kako bi doprla do svake regije svijeta, a posebno do naše sfere utjecaja, u oblastima vanjskog obavještajnog djelovanja, Organizacija je također nastavila razvijati saradnju s mnogim prijateljskim obavještajnim službama, prvenstveno onima iz zemalja Centralne Azije, Balkana, Bliskog istoka i Afrike, u oblastima kao što su borba protiv terorizma, obuka, tehnička podrška i razmjena obavještajnih podataka."

Halil İbrahim Büyükbaş, analitičar iz Instituta za strateško razmišljanje, sumira izvještaj na sledeći način:

"Izvještaj o aktivnostima MIT-a za 2025. godinu stoji pred nama kao jedan od najjasnijih pokazatelja duboke transformacije koja se odvija u sigurnosnoj arhitekturi Turske. Ovaj izvještaj nije samo sažetak aktivnosti za jednu godinu; on je institucionalizirani izraz strateškog refleksa razvijenog protiv promjenjivog svjetskog poretka, naprednog razumijevanja odbrane i obavještajne diplomatije. Tekst, s potpisom predsjednika İbrahima Kalına, jasno otkriva kako su obavještajne službe države pozicionirane na terenu i za pregovaračkim stolom, te kako Turska redefinira svoju sigurnosnu perspektivu usred globalnih previranja."

Priča o MIT-u je priča o "novoj Turskoj".